Kao da nikome više, u srcu ne stoji, koliko je važno, da se domovina voli. Domovina samo riječima se voli a najčešće kad izbori su novi. Nakon toga, sve postaje isto, nastavljaju istim putem kao oni prije. I dok u srcima građana, još emocije se roje , stvarnost je drugačija i sve je gore. Nude se igre kao davno prije u kojima se ustaša i partizani i dalje bore. I dok se oni bore  donose se odluke nove i skidaju se sa liste strateški zaštićena poduzeća. I sve to rade ne zbog prodaje, nego zato da se nešto čini. Kako ih nije sram, često se pitam ja, dok moje srce slobodnu Hrvatsku sanja.

Ima i onih koji je vole ali je pretužno srce njihovo. Bez posla, više misliti ne mogu a ni oni koji rade ali plaću dobiti ne mogu. Ima i onih, koji dobiju nešto, ali nije dovoljna da životne troškove pokriju. I vrte se oni u krugu svoje boli, i ne mogu više misliti, kako da se Hrvatska voli. Izgubljeni, vrte se u krugu i nikako da nađu izlaz i da vide željenu dugu.

I htjeli bi neki, voljeti još više, ali im srce, od prevelike boli, svu ljubav briše. Pravosuđe sirotinju stvara i sve više ljudi ostaje bez stana. Sramite se pohotnici, jer srce nemate i što će vam sve to, što pohlepno uzimate.  I svakim danom, neke nove afere, iz kojih hrvatski se novac pere. I misle, da će te tako doći do sreće, kad Hrvatska naša unazad se kreće.

I tako Hrvatska naša, zaboravljena stoji a svakim danom problemi su novi. Ima li nade, da može biti bolje, da ljubav zamijeni interese nove. Izgleda da nema, jer uvijek isti dolaze, na mjesta koja Hrvatsku nam kroje, kako nam nebi, nikada bilo bolje.

Sramite se pohotnici, kojima ništa sveto nije, pa ni tlo naše domovine. I nikad nitko, nekažnjen do sada prošao nije i neka ga Božja ruka dočeka što prije. Nikada nitko nije, sreću gradio na zlu, jer  svakome se vrati, ono što radi a napose, onome tko svoju domovinu Judinim škudama krati.

I uvijek, kad mislim, da za našu Hrvatsku  nema nade, Božja me milost obasja i vrati u stvarnost. Bogu je moguće sve, jer Boga nikad nitko, pobijedio nije, jer u Njemu, najveća se snaga krije. I zato, dragi Hrvati moji, predajmo svoje probleme Bogu i domovinu svoju. Molimo se iz srca i Duše, da nam dragu našu Hrvatsku, dušmani ne sruše. Volimo je sve i više, jer ljubav sve može, ako se naša srca u tome slože. I zato svaki dan, predajmo Hrvatsku našu, Svevišnjem Bogu uz molbu da je čuva i ne dozvoli da nam je pohlepnici  ukradu. I čuti će Bog, vapaj naš i poslati nam pomoć svoju, jer Boga nikad nitko, pobijedio nije a on nikad, svoju ljubav, uskratio onima koji ga traže nije.

Slavica Vučko