Polako, ali vidljivo, bistri se politička scena! Brišu se temeljne vrijednosti stranaka. Jedini kriterij za koaliciju je ulazak u Vladu i osobni interes. Nebitne su političke različitosti po pitanju nacionalnog, domoljubnog, vjerskog ili gospodarskog programa. Važno je doći do vlasti i moći. Tako je jedini kriterij za koaliciju koristoljublje koje briše sve ostale vrijednosti od nacionalnih, domovinskih, vjerskih do gospodarskih. Postavlja se samo jedno pitanje: „Što mi ulaskom u koaliciju dobivamo?“

Očigledan je primjer koalicija SDP-a i HSS-a. Seljačka stranka uvijek daleko od komunista, dolaskom Beljaka za predsjednika, postade crvena seljačka stranka. Drago nam je da je HSS odabrao siguran smjer za Hrvatsku. Puno je posla pred nama’, stoji u objavi na službenom SDP-ovom profilu na Twitteru. Svaka čast Hrgu! Postavio je granice ispod kojih se ne može ići. Vjerujem da će većina članova, ukoliko se ne isključi iz stranke, svoj glas na Parlamentarnim izborima, dati domoljubnoj stranci. Znamo do kud nas je dovela Kukuriku koalicija. Dovela nas je do samog ponora. Ostavili su iza sebe prezaduženost i domovinu pred bankrotom. Sad planiraju nastavak negacije države, domovinskog rata i nastavak kurikularne reforme u kojoj se briše svaki oblik ljubavi a napose domovinske. Sve se bistri, pa su se nadam se  i domoljubi izbistrili. Čisti se politička scena  i to je dobro. Ovo je odlučujuća bitka. Vjerujem, da su za nju spremni i HDZ-a i MOST.

Koliko donosi a koliko odnose glasova Beljak i Jambo, vidjet ćemo na ovim izborima. Zasigurno je, da će glas Metkovćana,  presuditi. Mislim tada na Petrova. Tamo gdje je Jambo, tamo nije Petrov. To je očigledno, razložno i vjerujem nepromjenjivo. Može se izvesti zaključak, da će Most svoj glas za sastavljanje Vlade dati HDZ-u. Ne vidim ni jednu drugu mogućnost, da postupe suprotno.

Ulazak u predizbornu koaliciju sa SDP-om, dugoročno je kraj HSS-a. Ta koalicija, postignuta je na zadovoljenju osobnih interesa nekolicine interesnih i pohlepnih političara i temelji se na čistom principu trgovine. Ta odluka HSS-a mijenja svjetonazorski stav stranke i dijeli članstvo jer mnogi članovi misle drugačije od vodstva stranke, koje gleda samo svoje interese. Ako stranka i vodstvo stranke nemaju svoj put, izgrađene stavove i karakter od kojeg ne odstupaju, onda njihova politička karijera ne traje dugo, kao ni snaga stranke koju vodi takovo rukovodstvo.

Trgovina u koju se upustio HSS, kamen je o vratu stranke i njena budućnost da ubuduće bude parlamentarna stranka, svedena je na vrlo malu mogućnost. Iz dostupnih javnih podataka o Beljaku i Jambi to je bilo i za očekivati. Bistri se politička scena, Milanović je spreman na sve, samo da dođe na vlast. Ionako ne plaća on, nego građani.

Koliko je  moguće, da nam državu vodi Milanović, Beljak i Vrdoljak vidjet ćemo na skorašnjim izborima. Jedino što ih veže sa Hrvatskom i narodom je naziv „narodna“ stranka.

Koje li ironije, narodna stranka u kojoj se domoljublje ne smije izgovoriti a Hrvatska im je slučajna zemlja.

Most ili premosnica ne odstupa od svojih vrijednosti u borbi protiv koruptivnosti, uvođenja reda u pravosuđu, pokretanje gospodarstva i reformi.Unijeli su novinu u političku scenu i pokazali da im pozicioniranje nije bilo prioritetno. Da je, zasigurno ne bi sami rušili Vladu u kojoj sjede. Izdigli su se iznad osobnih interesa i postavili uvjete za daljnju suradnju. Jedan je pao a drugi bi mogao pasti. Oba, oba, simbolično nesreći blizanaca ali i datumu izbora. Mogao bi pasti i  drug Milanović.  Ako se to dogodi, Hrvatska ide novim smjerom. Nema više ni izdajnika Mesića a možda još neki, koji nisu dostojni svoje domovine, zahvale se na svim državnim pozicijama. Nije loše za početak, premosnica je uspješno obavljena iako je ponekad bilo nervoze pa i ljutnje. Ljutio nas je Božo Petrov, njegova mirnoća, upornost i kako su neki znali reći nefleksibilnost, psihijatrijsko filozofiranje. Ja mislim da  se problem potencirao zbog njegove dosljednosti i naše nestrpljivosti. Puno se lošega dogodilo i sad bi htjeli preko noći, sve to riješiti a to nije moguće.

Milanović je rekao MI ILI ONI, mislio je tada na nas domoljube i njih kojima je domovina poput kolektivne ljubavi, kolektivne odgovornosti, kolektivnog negiranja vjere i Boga. Za razliku od njih, mi smo osobe Duha Svetoga, vjerujemo u Boga, nosimo osobnu odgovornost ljubav prema obitelji, domovini i svakom čovjeku i to je ono, što nas pokreće i što nas čini suprotnima od njih. Teška su vremena, brišu se Božje vrijednosti, moralne osobe su neprihvatljive, primitivne i zatucane a sloboda svih oblika se nudi kao zalog sreći. I dok oni sve podređuju prolaznoj sreći a nitko od njih nije sretan, mi, kako nas nazivaju ONI, težimo Božjoj sreći a da bi do te sreće došli moramo se Bogu uteći.

Bože, prosvijetli nas, da na slijedećim izborima. biramo one, koji tebe priznaju i koji u tebe vjeruju. Iako je svaki čovjek slab i grješan, onaj čovjek koji se u tebe ufa i koji u tebe vjeruje, jedini je, koji može donijeti svjetlo, tamo gdje je tama a sada je za mnoge građane tama i ne vide svjetlo a bez svjetla nema života. Isus je svjetlo, put i istina i svi koji ne idu za Njim, oni žive u mraku a mrak je zarobljenost Duše i tijela i života koji vodi u propast a ne u vječnost. I zato, dajmo svoj glas, onima, koji ne negiraju Boga, Njegovo postojanje i vječni život, nego koji ga  baštine, i koji ga nasljeduju. Dajmo svoj glas onima, koji vjeruju, jer, mi smo katolička zemlja i neoprostivo je, da katolik, daje svoj glas ateisti i agnostiku.

Slavica Vučko