Biti članica EU nije besplatno. Naprotiv, Hrvatska s Unijom ima potpisan pravni akt kojim su uređena sva pitanja odnosa EU i RH, a među njima je i klauzula o petogodišnjoj članarini za samu pripadnost euro-zajednici. Hrvatsku će to koštati gotovo 43 milijuna eura. Uz više od osam milijuna eura članarine godišnje, Hrvatska je obvezna uplatiti i pola milijuna eura (u četiri obroka) u Istraživački fond za ugljen i čelik, a dužni smo i u osam jednakih obroka doprinijeti pričuvama i rezervacijama, u iznosima koji odgovaraju sljedećem postotku: 0,368 posto.

Što se sve uplaćuje u proračun EU?

Tri su osnovna izvora prihoda:

Uplaćuje se mali postotak bruto nacionalnog dohotka (uglavnom oko 0,7 %). Njega odvajaju sve države članice i  on je je najveći izvor proračunskih prihoda; temelji se na načelu solidarnosti i platne sposobnosti, iako se iznos može prilagoditi u cilju izbjegavanja preopterećivanja određenih država

Isto tako država članica uplaćuje i mali postotak prihoda od poreza na dodanu vrijednost koji  najčešće iznosi otprilike 0,3 %

Uplaćuje se i veliki dio uvoznih carina na proizvode iz trećih zemalja (država koja naplaćuje carinu zadržava mali postotak).

EU ubire i poreze na dohodak od plaća svojeg osoblja, doprinose trećih zemalja za određene programe EU-a i novčane kazne određene društvima koja krše pravila i propise EU-a.

Koliko  Republika Hrvatska uplaćuje u  proračun EU?

Hrvatska je u  2016. godini u EU proračun bila dužna uplatiti oko 536 milijuna € (2 milijarde kuna). Kao i svaka druga članica EU, i Hrvatska ima obveze i prava.  Kandidira projekte i povlači sredstva iz EU proračuna, ali istovremeno je dužna i uplaćivati prihode, članarinu i evenutalno kazne.

EU je  jedinstveno tržište pa prihodi od carina ne mogu  biti prihodi samih država članica već su oni zajednički prihodi EU.  Tako od carine  koju Hrvatska naplaćuje u pomorskim lukama, od uvoza kontejnerskog prometa u Europu,  75%  odlazi u Brisel.

Svaka zemlja  članica ima pravo zadržati 25% prihoda od carina u ime administrativnih troškova. Ostatak se automatski prebacuje u EU proračun.

Za razliku od prihoda od carina, koji se računaju na jednostavan način, izračun uplata po osnovi PDV-a dosta je kompliciran. Danas važeći izračun uključuje izračunavanje tzv. harmonizirane baze, ograničavanje na 50% BND-a (ukoliko baza prelazi taj iznos) i primjenu stope od 0,3%. Nekim zemljama odobrena je primjena i niže stope pa tako Austrija primjenjuje stopu od 0,225%, Njemačka 0,15%, a Nizozemska i Švedska 0,1% (kao kompenzacija za velike uplate).

Treći izvor prihoda EU proračuna prihodi su po osnovi bruto nacionalnog dohotka (BND-a). Ovi prihodi služe kao balansirajuća stavka. To znači da se prvo izračunaju svi rashodi EU proračuna pa se vidi koliko su ti rashodi pokriveni prihodima po osnovi carina i PDV-a i na kraju se izračuna razlika koja se financira iz BND-a država članica. Iako je počeo kao poravnavajuća stavka, ovaj  prihod  se pretvorio u najznačajniji izvor financiranja proračuna.

Iako su uplate država članica u najvećoj mjeri proporcionalne njihovoj ekonomskoj moći, ipak ima nekih država članica koje sustav ne smatraju 100% pravednim i koje su se tijekom vremena uspjele izboriti za neke povlastice. Već su od sredine 1980-ih uvedeni dodatni mehanizmi koji djelomično korigiraju nesrazmjer uplata i isplata iz proračuna EU.  1984. godine je  uveden sustav tzv. UK rebate ili povrata dijela uplata u proračun EU za Veliku Britaniju.

Naime, kada je ulazila u EU, Velika je Britanija bila među siromašnijim državama članicama s velikim strukturnim problemima. Iz proračuna EU nije dobivala skoro ništa budući da se onda većinom financirala poljoprivredna politika koja nije bila jako zastupljena u Velikoj Britaniji. To je stvorilo veliki nesrazmjer između uplata i isplata u EU proračun pa je Margareth Thacher uspjela ispregovarati da se Velikoj Britaniji svake godine vraća 2/3 neto uplate za prošlu godinu. Tu “rupu” pune  ostale države članice, s time da od 2002. godine Njemačka, Nizozemska, Austrija i Švedska, kao najveće neto uplatiteljice, uplaćuju samo 1/4 svog dijela.

Kao kompenzacija za velike uplate po osnovi BND-a, Nizozemskoj u Švedskoj odobrava se godišnji “popust” od 605 i 150 milijuna eura. Obzirom  da i taj nedostatak treba nadoknaditi, ostale zemlje članice uplaćuju dodatne prihode.

Zbrojem svih naprijed opisanih obveza Hrvatska  je za 2016. godini dužna uplatiti 536 milijuna eura u proračun EU, što u kunama iznosi oko 3,6 milijarde. Sve uplate isplaćuju se  iz državnog proračuna, sa stavke Ministarstva financija pod nazivom “Doprinos RH proračunu EU”.

Stvarni podaci o svim troškovima pristupanja EU nisu javno dostupni

Proces pristupanja dovodi do negativnog neto fiskalnog učinka na proračun opće države, koji varira ovisno o stupnju usklađenosti, a može iznositi čak i do 3% BDP-a u prvim godinama nakon dobivanja statusa članice (Antczak, 2003).

Postoji i dio rashoda koje nije lako procijeniti. To su različiti troškovi usklađivanja infrastrukture, okoliša ili izgradnje administrativnih kapaciteta radi dosezanja minimalnih standarda EU, a koji su dodatni rashodi za proračun RH.

U posljednjemu dostupnom Izvješću o korištenju pretpristupnih programa pomoći Europske Unije (Ministarstvo financija, 2010) navodi se da je institucionalni okvir za korištenje europskih fondova uglavnom nastavak strukture koja je uključena u provedbu pretpristupnog programa IPA.

Vlada RH donijela je u listopadu 2010. strategije organizacijskog razvoja za svaku instituciju predviđenu za rad s budućim fondovima EU, a u prosincu 2010. Strategiju institucionalnog razvoja i jačanja kapaciteta. Hrvatska je u pripremu za ulazak u EU dosad uložila velike napore i kroz pretpristupna sredstva trebala bi izgraditi zadovoljavajuće administrativne kapacitete, što bi olakšalo apsorpciju sredstava iz fondova EU. Trošak institucija uključenih u provedbu programa EU već je uključen u proračun, ali treba voditi brigu i o planiranju budućih troškova navedenih institucija.

Opterećenja po  hrvatski proračun zbog članstva u EU

Nakon pristupanja Uniji, zemlje članice dužne su dio svojih prihoda transferirati u njezin proračun prema unaprijed zadanim kriterijima. Vlastiti prihodi proračuna EU automatski se transferiraju iz proračuna zemlje članice u proračun EU i za te prihode nije potrebna zasebna odluka nacionalnih vlasti.

Osim što je dužna izdvajati dio bruto nacionalnog dohotka i dio  prihoda od PDV-a  Hrvatska je zbog potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini izgubila  znatan dio prihoda od carina koji  ostvaruje sa zemljama EU. U 2010. Hrvatska je uvezla robe i usluga u vrijednosti 110 mlrd. kuna, a 60% uvoza ostvareno je iz zemalja EU (DZS, 2011). Uz pretpostavku zadržavanja sličnog omjera i nakon ulaska Hrvatske u EU, samo 40% uvoza je  podložno carinama, od čega  se  čak 75% prihoda transferira u proračun EU.

Prihodi proračuna EU na temelju bruto nacionalnog dohotka (BND-a) najveći su teret za državni proračun zemalja nakon pristupanja EU. Ukupan prihod proračuna EU po osnovi BND-a izračunava se kao razlika ukupnih rashoda proračuna EU i prihoda po ostalim osnovama. Tim se prihodom “krpaju” rupe u proračunu EU i svaka država članica uplaćuje dio na temelju veličine BND-a.

Dodatni trošak za proračun zemlje članice čini i uplata za korekciju za Veliku Britaniju (UK correction).

Nakon ulaska u EU Hrvatska će morati izdvajati i određeni iznos za doprinos kapitalu i rezervama Europske investicijske banke (EIB). Cuculić, Faulend i Šošić (2004) procjenjuju da je taj iznos 0,03% BDP-a, što se također slaže s  uplatama pojedinih novih zemalja članica u prvoj godini članstva (Money-Go-Round.eu).

Transferi iz proračuna EU mogu se podijeliti na transfere koji nisu vezani za projekte, pa njihov iznos automatski postaje prihod proračuna članice, te na transfere koji ovise o projektima, pa priljev ovisi o tome kolika je apsorpcijska moć pojedine članice, tj. koliko je sposobna sufinancirati projekte na državnoj i lokalnoj razini.

U prvu grupu pripadaju izravne dohodovne potpore, tržišne intervencije u poljoprivredi i transferi po osnovi unutarnjih politika. U drugu se grupu ubrajaju transferi iz strukturnih fondova, kohezijskog fonda te sredstva za ruralni razvoj. Postoji i treća grupa prihoda, koja obuhvaća ostale pretpristupne pomoći, specijalne aranžmane i proračunske kompenzacije, međutim u usporedbi s prvim dvjema, ta komponenta ima zanemariv utjecaj.

Što se tiče tzv. pretpristupnih fondova koji su iz europske kase bili predviđeni i korišteni u Hrvatskoj za Pomoć u tranziciji, Ruralni razvoj, izgradnju institucija i Prekograničnu suradnju, a koji su potpisani prije datuma pristupanju Uniji, Hrvatska  na njih zadržava  pravo i pet godina nakon pristupanja i punopravnog članstva u EU. Također, EU je sa 29 milijuna eura u 2013. godini pripomogla  hrvatskoj administraciji i pravosuđu. Međutim, osim pomoći i beneficija Hrvatska  ima  i dužnosti i obveze,  a jedna  od njih je i  kontrola schengenske granice.

Treba istaknuti da stvarne učinke na proračun RH nije moguće u potpunosti i točno procijeniti.

Procijenjene veličine tek pružaju dobar uvid u veličinu i smjer učinaka pristupanja. To potvrđuje i relativno veliko odstupanje očekivane projekcije od optimistične i pesimistične.

Članstvo Hrvatske u EU otvara brojne polemike o troškovima i koristima od članstva te o utjecaju na razvoj gospodarstva i rast standarda građana. Dugoročno, Hrvatska bi trebala profitirati od članstva u EU, a određeni je napredak već sada zamjetan zbog ulaganja u razvoj institucija, infrastrukturu, zaštitu okoliša itd.

Prethodna iskustva deset novih zemalja članica od 2005. do 2009. pokazuju da su iz proračuna EU povukle više sredstava nego što su uplatile.

Prosječan neto odnos proračuna EU i proračuna zemalja članica u tom razdoblju varira od 0,41% BDP-a u Sloveniji do čak 3,15% u Litvi (podaci iz tablica A1-A5 u dodatku). Osim toga, proces pristupanja EU ima negativan neto financijski učinak za proračune zemalja članica u prosječnomu godišnjem iznosu procijenjenome između 1 i 1,5% BDP-a, a najveći pritisci na proračun osjete se u prvim godinama članstva.

Autor: HAZUD.RH