Otok Rab jedan je od najljepših otoka Jadrana, a njegovi stanovnici mogu se pohvaliti s više od 120 godina tradicije bavljenja turizmom. Njegov izuzetno povoljni položaj jamči izvrsnu prometnu povezanost i omogućio je da se otok kontinuirano razvija.
Rab se diči s nekoliko tisuća godina bogate povijesti. Na otoku se nalaze ostaci civilizacija još iz davnog kamenog doba, a Rab su kroz povijest još naseljavali i Iliri, točnije pleme Liburna, stari Grci i Rimljani, te naposljetku naravno i Hrvati, koji danas čine veliku većinu stanovnika otoka. Rab obiluje čudesnim krajolikom, prekrasnim plažama, povijesnim starinama, bogatim kulturnim sadržajima. Rab privlači turiste i zbog ostataka srednjevjekovnog grada, nekadašnjeg rimskog naselja kojemu je još car Oktavijan August dao status grada. Svaka zgrada na Rabu pamti desetke generacija, a nad renesansnim i gotičkim portalima stoje grbovi rapskih plemićkih obitelji čiji su potomci danas vlasnici prekrasnih vila.
Upravo tu rajsku ljepotu zamijetili su “bankari” iz austrijskih zadruga. Njihovi posrednici nudili su povoljne i brze kredite stanovnicima RH.
Nekretnine su procjenjivanje odokativnom metodom, kreditna sposobnost nije bila upitna, svaka prepreka dala se lako i brzo riješiti, a u startu su se nudile i prihvatljivi uvjeti otplate. Kreditori, koji nikada nisu bili registrirani na području Republike Hrvatske, nisu imali potrebne dozvole za financijsko poslovanje, jako su dobro znali kako se osigurati. Svaki turistički objekt na Rabu – vila, restorani, mali obiteljski hoteli, vrijedi su od milijun eura pa naviše, a obiteljskim zajednicama, ponuditeljima turističkih usluga na Rabu trebao je samo mali zamah u njihovom poslovanju, kredit kojim bi obogatili turističku ponudu, poljepšali objekte koje je bilo potrebno održavati i modernizirati, sve kako bi privukli veći broj zadovoljnih i sretnih turista koji će uvijek poželjeti vratiti se. Iz dostupnih podataka vidljivo je da je na otoku Rabu ostvareno 1.700.000 noćenja u jednoj sezoni, i tako tradicionalno već godinama.
No, posljednjih godina, osim prekrasne prirode i građevina, strani turisti imaju priliku vidjeti i neke neočekivane scene, polijevanje izmetom nepoželjnih predstavnika austrijskih zadruga, ili čak iznenadno kupanje u moru osoba koje pokušaju Rabljane izmanipulirati.
Ili je netko od tih “bankara” i lihvara pomislio da će taj drevni starosjedilački narod lako „preveslati?“
Na Rab su osim turista dolazili i „bankari“, bolje reći oni koji su se tako predstavljali, „škicajući“ prelijepe vile i njihove plaže na samoj obali mora, slikajući ih, i vjerovatno već unaprijed kalkulirajući u glavi koliko vremena će proteći prije nego li će ih pokušati oteti.
Rabljani su naučili raditi, privrjeđivati i čuvati svoje, stoga, od trenutka kada su shvatili da su potpisali ugovore o kreditima koje je nemoguće vratiti, i da kreditorima uopće nije niti važno hoće li primljeni novac moći vratiti, obzirom da su za kredite visine od 150.000 do 350.000 eura kao osiguranje dane luksuzne vile na samoj obali mora vrijedne između 2.000.000 – 4.000.000 eur-a, a uz vile, lažni bankari su kao dodatno jamstvo zahtijevali i svu imovinu koju posjeduju cijele obitelji, dužnik, sudužnik, jamci – sve redom članovi obitelji, pridružili su se ostalim dužnicima u zaštiti svojih prava i dokazivanju nezakonitih postupaka austrijskih zadruga.
Gotovo cijeli Rab je ili pod ovrhom, ili pod fiducijom tih austrijskih zadruga, za koje sada već svi u Hrvatskoj znaju da su pri financiranju zaobišle i preskočile hrvatske propise i zakone i da su upravo zbog beskrajnih „zamagljivanja“ prihoda u Hrvatsku došli obavljati one poslove koje u Austriji ne smiju i ne mogu.
Vjerovnici – austrijske zadruge pokrenule su ubrzo ovršne postupke, dok su dužnici podigli tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu.
Ovršenici su uvjereni da su Općinski sud Rab i ovršni suci toga suda skloniji nelegalnim zadrugama nego domaćem stanovništvu, i da najčešće u ovršnim postupcima u kojima su stranke austrijske zadruge ne postupaju baš po zakonu.
To zaključuju sudeći po brojnim događajima koje su prošlog vikenda ispričali snimateljima HRT-u i predstavniku Udruge za zaštitu oštećenika od austrijskih banaka Gernotu Gauperu. Za njihove sumnje postoji niz opravdanih razloga. Jedan od najuvjerljivih je svakako pogled na njihove vile koje svakog posjetitelja Raba ostavljaju bez riječi, i za kojima bi se svatko nečastan bez imalo predumišljaja brzo polakomio, samo kad bi imao priliku da ih može oteti, pogotovo ako pri tom nije u obvezi isplatiti njihovu punu i stvarnu vrijednost.
Institucije nisu pružile potrebnu pravnu zaštitu ni građanima Raba ni ostalim dužnicima u Hrvatskoj iako bi uređena Država u kojoj vladaju rad i red morala kao prvo štititi hrvatsku imovinu kojoj prijeti da prijeđe u talijanske, ruske, austrijske i neke druge ruke, obzirom da je većina građana koja u Hrvatskoj ne nailazi na razumijevanje za financijskim potrebama u njihovim poduzetničkim pothvatima prisiljena tražiti i druge mogućnosti financiranja, ne shvaćajući u prvi tren da potpisom na takvim ugovorima potpisuju i najgoru moguću presudu svojoj egzistenciji i svojoj budućnosti ali i budućnosti njihove djece.
Već grubom procjenom vrijednosti nekretnina pod ovrhom na području Republike Hrvatske vidljivo je da se prilikom isplate tih kredita baratalo milijardama eura nepoznatog porijekla.
Sama činjenica da se novac iz Austrije prenosio u džepovima, koferima, torbama, ili se u Hrvatskoj isplaćivao sa privatnih računa odvjetnika, posrednika, pa i ovlaštenih osoba austrijskih zadruga, ali i u obliku rata kredita uplaćivao povratno na njihove račune nekim sporednim putevima, ili istina rijetko, ali ponekad i putem domaćih banaka, moralo je navesti institucije RH zadužene za nadzor toka novca na dva najbitnija pitanja: S kim, kako i pod kojim uvjetima je sklopljen ugovor o kreditu, tko uplaćuje ratu kredita i na čiji račun, te radi li se o financijskom poslu reguliranom zakonima Republike Hrvatske!! Ako ne, radi li se onda o pranju novca?
Da su Narodna banka i Ministarstvo financija RH u startu radili savjesno svoj posao, i da su reagirali čim se pojavila prva takva uplata nedefinirane i nezakonite osnove koja ukazuje na sumnjivo porijeklo novca, Rabljani bi, ali i mnogi drugi opljačkani u Hrvatskoj, danas sasvim sigurno, puno mirnije i bezbrižnije spavali. Ali nisu!
HNB, Ministarstvo financija, Carina, Devizni inspektorat, Ministarstvo pravosuđa pustili su da poput izvora vode koja na Rabu teče brzo i nepresušno, pored njih isto tako brzo promiču razni „bankari“ i njihovi posrednici za koje postoji osnovana sumnja da su u Hrvatskoj novac prali, i to u milijardama eura. A još uvijek nikog za to ne boli glava….
Osim ponajviše one Hrvate čije nekretnine su u opasnosti od ovrha i pred dražbama, i Rabljane, naravno….
Svjesni kao prvo činjenice da su debelo nasamareni upali u dužničko ropstvo, i da iznose kamata koje su ti austrijski kreditori samoinicijativno zaračunali na ugovorenu glavnicu (a čak ni cijelu glavnicu dužnici nisu nikad primili) neće moći nikad isplatiti, kao i svjesni činjenice da su njihove nekretnine višestruko vrijednije od ugovorenih iznosa kredita, da su grubo isprevarani s policama osiguranja, iz kojih plaćena vrijednost premije nije nikad isplaćena osiguranicima, čak niti nakon smrti dužnika, (ili samo izuzecima) niti je kredit zatvoren iz sklopljene police, što bi bilo logično, Rabljanima je počelo zvoniti na uzbunu.
Od USKOK-a i DORH-a zatražili su da istraže prijavljene nezakonitosti, ali o istragama još uvijek nemaju službenih saznanja. Temeljem kuloarskih priča saznali su da su inspektori suzdržani kod utvrđenja deviznog prekršaja ili kaznenog djela, obzirom da su u tom poslu upletena dva sudionika pa im pojedini inspektori objašnjavaju da ako kazne austrijske zadruge da bi onda trebalo i Hrvate kazniti, ali Rabljani se suprotstavljaju takvom stavu inspektora. „Samo vi njih kaznite, ako treba i mi ćemo platiti potrebne kazne, ali njima naplatite prekršaj zbog povrede Deviznog zakona, Zakona o trgovačkim društvima, Poreznog zakona“, naplatite im neplaćeni porez i oduzmite nezakonite stečenu imovinu, ustraju u pravdi stanovnici Raba.
O nezakonitosti financijskih poslova na kojima se temelje ovi isplaćeni krediti sada već svi i u Austriji i u Hrvatskoj sve znaju, kao i o činjenici da je na računima Augusta Waltera i njegove supruge Tužiteljstvo Austrije pronašlo stotine tisuća najvjerovatnije nelegalno pribavljenih eura.
Lihvarenje, preuranjene pljenidbe novčanih sredstava i nekretnina temeljem nezakonitih i ništetnih isprava, osobno obogaćivanje predstavnika austrijskih zadruga, priča je koju priča više tisuće dužnika u Hrvatskoj, i koji iznose teške prigovore protiv bankara i posrednika Raiffeisen banke iz Štajerske i 43 austrijske zadruge.
Osim hrvatskog USKOK-a koji već godinama nema nikakvih pomaka u istrazi, njihove optužbe istražuje i austrijsko državno odvjetništvo u Grazu. Priču je osim hrvatskih novinara, istražio i austrijski novinar Joseph Gepp.
Zadruge su nerazmjerno brzo zahtijevale pljenidbu nekretnina dužnika iz Hrvatske, nakon čega su te nekretnine na prisilnim dražbama kupovali austrijski menadžeri Raiffeisen banke – piše Gepp.
Naziv ne bi trebao buniti, ne radi se o Raiffaisen banci koja desetljećima ima registriranu podružnicu Hrvatskoj već o nekima od 494 malih regionalnih Raiffeisen banaka (zadruga) u Austriji, koje inače prema austrijskim zakonima smiju obavljati poslove samo unutar Austrije. Unatoč tome, štajerske provincijske banke prije desetak godina su počele kredite davati i Hrvatima.
Sporni (ništetni) ugovori o kreditu
Jednom od dužnika austrijskih zadruga s Raba zbog kredita iz 2007. godine od 220 tisuća eura, za koji je dosad vratio oko 75 tisuća eura, na sudsku će dražbu nekretnine vrijedne, po njegovoj procjeni, 900 tisuća eura.
Zbog ovršnih prijedloga kreditnih zadruga koje ovrhom i javnim dražbama žele naplatiti svoja potraživanja, više od 703 Rabljana moglo bi ostati bez svojih nekretnina. Prema neslužbenim procjenama, na Rabu je 9.480 stanovnika od kojih se više od 700 kreditno zadužilo u raznim austrijskim lokalnim zadrugama koje sada ovrhom i prodajom imovine Rabljana žele povratiti novac nezakonito plasiran na taj otok.
Doživotno dužničko ropstvo
Krediti koji su se podizali u prosjeku su iznosili između 150 i 250 tisuća eura pa se računa da su austrijske zadruge na Rab plasirale više od 150 milijuna eura. Upravo toliko deviza pa i više, Rabljani svake godine oprihoduju Republici Hrvatskoj od turističke ponude u svojim vilama i na svoje prihode uredno plaćaju poreze. Međutim, zbog nerealnog kamatnog obračuna i kamata pripisivanih glavnici, glavnice tih nezakonitih i lihvarskih kredita s godinama su se udvostručile. Nemogućnost podmirenja lihvarskih rata kredita dovelo je do ovrha. Austrijske zadruge sada sudskim putem ganjaju dužnike pred Općinskom sudu na Rabu, ovršuju ih, otimaju im nekretnine i na milijarde eura stečene vrijednosti – ne plaćaju porez.
I saborski zastupnici očitovali su se više puta o nezakonitom poslovanju austrijskih zadruga
»Kako je odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju uređeno da svaki pružatelj usluga potrošačkog kreditiranja, kao i posrednici pri pružanju takvih usluga moraju posjedovati odobrenje za rad izdano od Ministarstva financija, HNB-a i HANFE, skrećemo pozornost na djelovanje kreditnih ureda bez potrebnih odobrenja«, rekao je Josip Kregar.
Rabljani su uvjereni da u ovršnim postupcima nad njihovim nekretninama postoji sprega ovrhovoditelja, sudaca i vlasti. „Određeni sudac ovrhu provede po kratkom postupku kako bi si popravio statistiku, a mi ekspresno ostajemo bez svojih nekretnina!“ rekli su oštećenici.
August Walter direktor zadruge kod koje se zadužio velik broj stanovnika Hrvatske u jednom je trenutku čak i nestao, zbog čega je dužnicima zazvonilo zvono uzbune. Naime, većina dužnika godinama je na ime otplate kredita predavala Walteru novac na ruke, koji je novac primao na otoku Rabu, često i bez potvrda.
– Ništa mi nije jasno oko mojeg kredita – kaže jedna od ovršenica. Kakav je to obračun? Isplatili su mi 70.000 eura, do 2014. sam platila 110 tisuća eura, a u rujnu 2015. traže još 100 tisuća eura. Isti takav obračun primjenjuju i na druge dužnike.
Na javnim dražbama nekretnine najčešće kupuju agencije osnovane i registrirane za kupnju nekretnina. Jedna od agencija je RBL Immobilien. Tvrtka ima sjedište u Varaždinu, a njezin suvlasnik je Raiffeisenbank Leibnitz. Voditelj agencije su direktori Reiffeisena Eugen Roth i Peter Wippel. RBL je kupila kuću za čiju je pljenidbu prije toga zahtjev podnijela Raiffeisenbank Leibnitz.
Tvrtka kćerka koja ima ulogu kupnji nekretnina je i Gnas Realitaten GmbH, također sa sjedištem u Varaždinu. U sudskom registru je evidentirana kao vlasništvo dvojice hrvatskih odvjetnika, a vode je tri zaposlenika Raiffeisenbanke Gnas: upravitelji Herbert Marbler i Stefan Zeller te prokurist Heinz-Peter Markowitsch.
Treća takva tvrtka koju su osnovale austrijske zadruge zove se Hipoteka GmbH, čije je sjedište u gradu Čakovcu. Suvlasnici su joj August Walter i Ivana Kranjc. Walter je umirovljeni direktor Raiffeisen banke u St. Stefanu. Ivana Kranjc je 74-godišnja Slovenka, posrednica u prodaji kredita. Prema nekim navodima Ivana Kranjc je zajedno s još nekoliko suradnika profitirala od prodaje desetak hrvatskih nekretnina.
Velik broj Rabljana, dužnika austrijskih RBA zadruga okupila se prošlu subotu u vili Bili As gdje je i HRT4 snimao prilog o njihovim nekretninama. Dužnici traže da Sabor RH popravi štetu koja je nastala neprovedivim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je donijela prošla Vlada, te da se svi takvi ugovori zakonom proglase ništetnim. Traže i da se ovrhe pokrenute po osnovi tih ništetnih i nezakonitih ugovora hitno obustave, kao i da se hitno zaustavi daljnja prodaja njihovih nekretnina na sudskim dražbama.
Dužnici žele znati, na koju osnovicu im se obračunava kamata, kome su uplaćivali rate za police osiguranja, je li i ako jest, tko je naplatio novac nakon smrti pojedinih dužnika, gdje je njihov novac završio i koliko su još opće dužni?
Ovršenike zabrinjava i činjenica da sutkinja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Rab, Mirella Rodin koja provodi ovrhe na njihovim nekretninama, ali i koja im sudi u parničnim postupcima po tužbama radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, i sama živi u nekretnini na kojoj je evidentirana hipoteka u korist vjerovnika Raiffeisenbank St. Stefan Jagerberg Wolfsberg eGen, a što je činjenica koja opravdano ukazuje na sumnju u pristranost sutkinje Rodin u donošenju sudskih odluka o ovrsi i ništetnosti u kojima je jedna od stranaka Raiffeisenbank St. Stefan Jagerberg ili neka druga austrijska zadruga.
Ovršenici se i žale na ponašanje sutkinje Mirelle Rodin prema strankama/ovršenicima
Jedan od ovršenika ističe da mu je sutkinja na raspravi rekla: „Namjera mi je presuditi u korist banke i nikakav pritisak na mene neće utjecati da promijenim svoju odluku!“ Začuđuje kako je sutkinja već na pripremnom ročištu mogla znati kakvu će odluku donijeti u tom postupku iako dokazne radnje još uopće nisu provedene??
Gotovo svi ovršenici, (a ima ih preko trideset) čiji predmeti se nalaze kod iste sutkinje kažu da sutkinja ne želi saslušati svjedoke koji idu u korist ovršenika/tužitelja, već samo svjedoke koji su prodavali kredite, i svjedoke koje predloži tužena Raiffeisenbank St. Stefan Jagerberg. Na jednoj od rasprava sutkinja se pozvala i na predsjednika Županijskog suda u Rijeci, Veljka Miškulina, a za kojeg je u razgovoru navela da bi i on sigurno takvo njezino postupanje odobrio.
Upravo činjenica da sutkinja Mirella Rodin sudi u parničnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, ali i u ovršnim postupcima u kojima su iste stranke, a da je suprug te sutkinje suvlasnik nekretnine na kojoj je upisano založno pravo u korist te ste austrijske pravne osobe razlog je da se ta sutkinja sama izuzme iz odlučivanja u tim predmetima, ali ako je predsjednik suda upoznat s tim okolnostima koje su ozbiljan razlog za sumnju u njenu pristranost prema ovrhovoditelju, a ipak ne odlučuje o izuzeću te sutkinje, tada zbilja postoji i razlog za ozbiljnu strepnju i zabrinutost ovršenika, ali i za provedbu stegovnog postupka protiv sutkinje i predsjednika suda koji postupa suprotno zakonu.
Zbog svega opisanog mnogi dužnici prisiljeni su povući tužbu radi utvrđenja ništetnosti kao jedini izlaz, iz straha da im se namjerno ne nanese šteta. Imaju opravdane razloge sumnjati u pošteno i pravično suđenje sutkinje Rodin koja prema iskazivanju stranaka jasno i nedvojbeno svojim stavom, ponašanjem i riječima unaprijed upućuje na to da će donijeti odluke protiv dužnika.
Da su ti ugovori o kreditu ništetni donio je odluku 2015 godine i Sabor RH, a sve iz razloga jer te austrijske pravne osobe nemaju niti su imale potrebne dozvole za rad u Republici Hrvatskoj, te su ugovoranjem kredita, isplatama i naplatom deviza bez nadzora HNB-a vršile nezakonitu (neregistriranu) djelatnost na području Republike Hrvatske.
Da su dužnici najvećim dijelom u pravu potvrdio im je u subotu i predstavnik Udruge za zaštitu oštećenika od austrijskih banaka gospodin Gernot Gauper koji je za HRT4 dao izjavu: “Ugovori koje su hrvatski državljani sklopili sa austrijskim zadrugama nepošteni su, nezakoniti i nelegalni, u tim ugovorima postoji niz utvrđenih nelogičnosti. Da Hrvati imaju jednako sudstvo kao u Austriji sasvim sigurno bi brzo uspjeli u svojim tužbama. Austrijske zadruge ne samo da nisu imale dozvole za poslovanje na području Republike Hrvatske, već nisu imale dozvolu niti za poslovanje izvan svojih okruga. Ponajviše je sporno i pitanje oko polica životnog osiguranja sklopljenih u korist banaka čije premije nisu isplaćene osiguranicima, čak ni nakon što su isti preminuli, pa je i to jedan od novih oblika prijevara koje valja ispitati.”
Ako se insitucije RH probude i kad se probude……
Rabljani su u jednom odlučni, neće dozvoliti da im se pljačkom otmu višestruko vrijedne nekretnine od kojih žive cijele obitelji, ali i cijeli Rab. I sama Država ubire pozamašni porez od njihovog poslovanja, ali prema dosadašnjim događajima Rabljani nisu sigurni da će im Država pružiti pravednu i poštenu pravnu zaštitu kakvu pružaju ovrhovoditeljima, predstavnicima austrijskih zadruga. Upravo suprotno, sumnjaju u korupciju institucija na svim razinama.
Jedina su im još nada ministri Zoran Marić i Ante Šprlje koji imaju ovlasti zaustaviti ovo dugogodišnje lihvarenje i pljačku naroda koja se provodi zahvaljujući paralelnom financijskom i pravnom sustavu u Hrvatskoj, a koji mafijaški sustav je omogućio pranje ogromne količine novca na području Republike Hrvatske.
U suprotnom Rabljani su prepušteni sami sebi i samoorganiziranoj obrani svojih prava, svoje turističke djelatnosti, ali i svojih domova!
Autor: Nada Landeka
ZAHTJEV ZA ISPRAVAK NETOČNIH INFORMACIJA – SUTKINJA MIRELLA RODIN
Sutkinja Mirella Rodin: ZAHTJEV ZA BRISANJE NETOČNIH INFORMACIJA