Hrvatsku svakodnevno tresu brojne korupcijske afere, međutim aktualna vlast na čelu sa Andrejom Plenkovićem ponaša se  kao da narod nema nikakvih prava usprotiviti se prikrivanju korupcije i kriminala. Tako je naprimjer već gotovo svima poznato da je politička stranka koja čini većinu u Saboru pravomoćno osuđena za korupcijske malverzacije (Hrvatska demokratska zajednica – HDZ)  za koju je pravomoćnom presudom utvrđeno da je odgovorna za kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, te im je presuđeno 3,5 milijuna kuna kazne i dužni su vratiti u državni proračun 14,6 milijuna kuna nepripadne koristi.  Hrvatska demokratska zajednica  vrlo je brzo nakon potvrđenja prvostupanjske presude uplatila u državni proračun sredstva koja su određena pravomoćnom i ovršnom presudom, i to je to. Čitavo vrijeme se posipaju pepelom i uvjeravaju narod kako ta presuda apsolutno ništa ne znači jer su oni uplatili presuđene iznose u državni proračun, te iz tih razloga na njima nema krimena.  Sami su sebe vrlo brzo rehabilitirali.

Možda bi se sve oko te neugodne presude doista brzo i zaboravilo da na površinu svako malo ne izbijaju afere vezane uz bivše ministre ili Plenkovićeve bliske suradnike, koje je upravo on odabirao kao „poštene, moralne, stručne, kvalitetne i ljude od iznimno velikog povjerenja.“ takvi su bili i Josipa Rimac,  Gabrijela Žalac, Tomislav Tolušić, Lovro Kušćević“ koji su izravno povezani sa aferama i ozbiljnom sumnjom u korupciju i neosnovano bogaćenje, no zapravo je puno veći broj bivših HDZ-ovih  ministara koji su usred mandata smijenjeni ili su mijenjali resore.

Svatko tko imalo prati aktualne političke događaje, a posebno ovaj posljednji u kojem glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek  svim snagama nastoji sačuvati stav Hrvatske banke za obnovu i razvitak i spriječiti da javnost sazna na koji način se raspolaže državnim novcem i kome se dijeli, nezadovoljni su razvojem događaja i gotovo da više ne vjeruju u borbu protiv korupcije. Jer tamo gdje ima tajni ima i korupcije i kriminala.  Iako već debelo okrznuta aferom „Gabrijela Žalac“ o kojoj su ona i šefica USKOK-a Vanja Marušić javnosti izrekli brojne neistine, glavna državna odvjetnica  i nadalje postupa kao da je njezina glavna uloga štititi da korupcija i kriminal ne izbiju na površinu.

Zar je Hrvatima doista jedina nada europska tužiteljica Laura Kövesi u čiji ured većina Hrvata okrznutih korumpiranim nefunkcionalnim sustavom upire pogled?

Zašto je Zlati Hrvoj Šipek čiju ostavku nije željela aktualna vlast toliko važno da u javnost ne izađe informacija kakve kredite, u kojim iznosima i kome je plasirala Hrvatska banka za obnovu i razvitak, i koliko su od tih kredita naplatili?

Naime, koliko je do sada poznato Visoki upravni sud do sada je trinaest puta presudio protiv HBOR-a i zauzeo stajalište da su dužni dati traženu informaciju o odobrenim i plasiranim kreditima, no glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek kao jedina ovlaštena osoba za podnošenje zahtjeva  Vrhovnom sudu Republike Hrvatske uporno šalje zahtjeve da poništi presude Visokog upravnog suda, iako je stav Vrhovnog suda o tom pitanju već odavno dobro poznat, i oni se slažu s Visokim upravnim sudom da Hrvatska banka za obnovu i razvitak ne smije sakrivati informacije o svojem poslovanju i da mora dati javnosti tražene podatke.

Je li Hrvatska banka za obnovu i razvitak zapravo praonica novca za odabrane?

Već odavno je ugled Hrvatske banke za obnovu i razvitak nagrižen  člancima dostupnim u medijima u kojima se neskriveno govorilo o brojnim aferama, dogovorima ispod stola, prisluškivani su dogovori od strane USKOK-a i o istome je putem medija doznala i javnost, ali svaki puta se ne dogodi baš ništa.  Za to svakako postoji veoma veliki razlog.

Jedini vlasnik Hrvatske banke za obnovu i razvitak je Republika Hrvatska koja je u istu uložila sedam milijardi temeljnog kapitala. Iako ime govori drugačije, Hrvatska banka za obnovu i razvitak zapravo nije banka, nema svoje poslovnice, i ne isplaćuje novac strankama na šalterima.  Hrvatska banka za obnovu i razvitak zadužuje se na domaćem i inozemnom tržištu novca uz povoljnije uvjete nego li su isti u Hrvatskoj, i taj novac koji pribavi zaduživanjem na stranom tržištu od Svjetske banke za obnovu i razvoj, Europske banke za obnovu i razvitak i raznih investicijskih Fondova plasira domaćim bankama uz nešto višu kamatu, dok neke od kredita plasira i izravno.

Pretraživanjem informacija dostupnih javnosti evidentno je da se u posljednjih nekoliko mjeseci Hrvatska banka za obnovu i razvitak zadužila kod Svjetske banke u iznosu od 760 milijuna eur-a. Kredit je HBOR uzeo sa svrhom „ublažavanja posljedica ekonomskog šoka, poticanja oporavka, olakšanja obnove nakon potresa i jačanja nacionalnih sustava za pripravnog javnog zdravstva za buduće pandemije. U sve je ubrojan i Projekt učinkovitog pravosuđa“.  Ne treba posebno niti naglašavati da niti je Hrvatska obnovljena nakon razornih potresa u 2020. godini, niti je zaživjela uloga Fonda za obnovu, niti nam se zdravstvo oporavlja niti je učinkovitije nego prije. Dapače, brojne informacije koje do javnosti dopiru iz zdravstva svjedoče da je zdravstvo u potpunom rasulu, a ni pravosuđe nije puno bolje, dapače, iako su načinjene neke kvalitetne promjene kao što je e-komunikacija, e-spis, i druge, još uvijek prevladava svijest i mišljenje da stanje u pravosuđu nikada nije bilo gore.

Za što je onda namijenjeno, ili  u što je uloženo 760 milijuna eur-a za koje se HBOR zadužio?

Javnosti je možda nepoznata i informacija da je Republika Hrvatska donijela Odluku o ulaganju u Investicijski fond Inicijative triju mora -Three Seas Initiative Investment Fund S.A. SICAV-RAIF, 5 rue Jean Monnet, L-2180, Luksemburg. Ulaganje u pojedine projekte i poduzeća iznosi minimalno 30 milijuna eur-a sa svrhom poticanja ostvarenja zajedničkih i prekograničnih strateških projekata država sudionica Inicijative triju mora sa naglaskom na energetsku, prometnu i digitalnu povezanost.  Republika Hrvatska povjerila je Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Strossmayerov trg 9, 10000 Zagreb da u svoje ime, a za račun Vlade Republike Hrvatske, sudjeluje u Fondu te da u Fond uplati iznos od 20.000.000,00 eura uvećano za troškove, naknade i ostale novčane obveze.

Hrvatska banka za obnovu i razvitak osnovala je 2017. godine trgovačko društvo Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. u koji je uložila  37.500.000,00 kuna temeljnog kapitala.  Hrvatsko kreditno osiguranje d.d. osnivač je pak trgovačkog društva Poslovni info servis d.o.o. koje je osnovano sa svrhom prikupljanja podataka, izrada analiza, procjene rizika, davanja informacija o kreditnoj sposobnosti.  Osnovana trgovačka društva ne podliježu nikakvim posebnim kontrolama i nadzoru.

Obzirom da nema nikakve kontrole praćenja novca kojim raspolaže HBOR od strane  neovisnog tijela, ne zna se niti koliko se ukupno HBOR zadužio na inozemnom tržištu novca, kolike su obveze po tim zaduženjima, niti koliko je kredita plasiranih iz toga novca, niti koliko je vraćeno HBOR-u. Zar nije sasvim logično i normalno, da  obzirom na činjenicu da Hrvatska banka za obnovu i razvitak kod svakog zaduženja u inozemstvu daje državne obveznice kao jamstvo, a Republika Hrvatska izravno jamči za svako HBOR-ovo zaduženje, što znači da su građani neposredno pogođeni eventualnim nestručnim rukovanjem novcem, da i svi u Republici Hrvatskoj trebaju znati na što se troši državni novac. I dok se javnost zabavlja lažima Zlate Hrvoj Šipek o istragama DORH-a i šefice USKOK-a Vanje Marušić, prave informacije do javnosti zapravo i ne dopiru. Uz sve to nema niti prave kontrole novca kojim Hrvatska banka za obnovu i razvitak raspolaže, jer kontrolu provode njihova interna tijela.  Uz sve navedeno, i Hrvatska narodna banka na svojim stranicama istaknula je obavijest da Hrvatska banka za obnovu i razvoj nije banka i da nad njima ne provode nadzor.

Istovremeno se građanima doslovce vrti u glavi od milijunskih iznosa kredita koji su bili „ugovarani“ za pojedince.  Postoje i dokazi da ljudi iz Kreditnog odjela Hrvatske banke za obnovu i razvitak ugovaraju kredite sa „podobnima“  uz ugovoreni postotak, 40% djelatniku Hrvatske banke za obnovu i razvitak, 60% dužniku tj. korisniku kredita. Izvor iz HBOR-a dao nam je informaciju da je i predsjednica Uprave Tamara Perko upoznata sa time, no u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak nije se ništa promijenilo, niti sa politikom poslovanja niti sa nadzorom njihovih tijela.

Isto tako je predsjednica Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak upoznata da pojedini djelatnici banke distribuiraju poslovno tajne podatke trećim osobama, iako je to prema Statutu Hrvatske banke za obnovu i razvitak nedopustivo, no ni na tu informaciju uz popratne dokaze, nitko se iz HBOR-a nije niti osvrnuo. Iz svega se da zaključiti da je Hrvatska banka zamalo pa država u državi i da su godinama nedodirljivi.

U prilog tome govore brojne činjenice dokazive javnim ispravama.  Iako je kako smo naprijed naveli Hrvatska banka za obnovu i razvoj osnovala tvrtku za pribavljanje informacija o tražiteljima kredita i analizu istih, iz pojedinih neuspješnih plasmana kredita nameće se nužno pitanje  kako je onda moguće do dolazi do toliko nenaplaćenih kreditnih potraživanja.

U fokusu javnosti odnedavno je Radimir Čačić koji svojom rukom podržava HDZ-ovu većinu u Saboru. Njegov Coning d.o.o. ostao je dužan HBOR-u iznos od  78,425 milijuna kuna. Čačićeve tvrtke završile su u stečaju, imovina je na rasprodaji, a dugovanja prema državi su ostala. No iako se radi o enormnom iznosu, i o poznatom političaru čini se da ta činjenica zapravo nikog ne zabrinjava. Jer HBOR očigledno ima dovoljno novca da financira i gubitaše, dok se istovremeno javni dug Republike Hrvatske svakodnevno raste.

Predsjednica Uprave Tamara Perko i Pravna služba HBOR-a pravovremeno su bili upoznati i sa aferom Drvoplast u stečaju  – Petrinja.  Drvoplast je bio tvrtka ratnog profitera Dragana Čičića kojemu je Hrvatska banka za obnovu i razvitak unatoč blokiranom računu tvrtke odobrila i isplatila 4,5 milijuna eur-a kredita koji nije nikada vraćen HBOR-u.  Ne samo da Čičić nije vratio novac Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak već mu je isti proslijeđen u Kraljevo u Srbiju, gdje je Čičić stvorio pravo malo poslovno carstvo, a zahvaljujući novcu iz HBOR-a krenuo je i u gospodarski pohod u Republiku Srpsku gdje je državno tužiteljstvo prije godinu dana podiglo protiv njega optužnicu. I danas se u medijima BiH može pročitati kako je zločincu i ratnom profiteru Hrvatska banka za obnovu i razvoj „dala vjetar u leđa“ da može dalje varati.

No tu nije kraj aferama. Stečaj nad imovinom Drvoplasta u stečaju vodio je stečajni upravitelj Mladen Selec. Novac od prodane imovine Drvoplasta u stečaju stečajni upravitelj Selec zadržao je na svojim računima, i računima svojega sina. Nakon što je razriješen dužnosti stečajnog upravitelja u stečajnom postupku St 52/11, novi stečajni upravitelj Goran Jujnović Lučić, obrabren vjerovatno i tekstovima u medijima i novinarskim istraživanjima oko toga slučaja,  poduzeo je sve potrebne pravne korake protiv bivšeg stečajnog upravitelja Mladena Seleca, i u konačnici izborio je pravomoćne presude u građanskim parnicama, i  presudu u kaznenom postupku. Hrvatska banka za obnovu i razvitak iako osobno oštećena jer je novac koji je trebao biti isplaćen HBOR-u kao stečajnom vjerovniku zadržao za sebe stečajni upravitelj, nije poduzela ništa, a osuđeni Mladen Selec na sudu se branio da mu je osobno Hrvatska banka za obnovu i razvitak dozvolila da novac u iznosu od 3.750.000,00 kn zadrži za sebe.  I o ovome slučaju je predsjednica Uprave Tamara Perko obaviještena, no ta činjenica nije promijenila okolnost da je stečaj nad Drvoplast u stečaju zaključen, a da Mladen Selec više nema novca na svojim računima iz kojih bi se eventualno mogla izvršiti zapljena po pravomoćnim presudama.

Kad se uzme u obzir činjenica da bi Hrvatska banka za obnovu i razvitak kao državna institucija trebala u svojem poslovanju postupati u skladu sa zakonima RH,  a prvenstveno kao dobar gospodarstvenik, javnosti sigurno nije jasno kako se mogu događati takve katastrofalne pogreške u procjeni nečije likvidnosti, kao što je u ovih nekoliko istaknutih slučajeva, a takvih ima na desetke.

U činjenici da propali gospodarstvenik  i donator HDZ-a Vladimir Trušćek i članovi njegove obitelji posluju bez naknade na nekretninama u vlasništvu Hrvatske poštanske banke koju kreditira Hrvatska banka za obnovu i razvitak, Zlata Hrvoj Šipek  ne vidi ništa sporno

Ni danas nije jasno kako je tvrtka Monolit d.o.o. iz Križevaca, čiji je bivši vlasnik član HDZ-a Vladimir Trušćek nekadašnji osnivač i direktor Arena d.o.o. Križevci, uspjela dobiti od Hrvatske banke za obnovu i razvitak kredit od 30.000.000,00 kn. Naime,  tvrtka Arena d.o.o. iz Križevaca osnivača i direktora Vladimira Trušćeka  ostavila je iza sebe dugove veće od 190 milijuna kuna prema Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Hrvatskoj poštanskoj banci i prema Hrvatskom fondu za razvoj i zapošljavanje.  Hrvatska poštanska banka  je baš uoči stečaja kupila nekretninu tvrtke Arena vrijednu 150.000.000,00 kn (tako je procijenjeno prilikom kreditiranja), za svega 15 milijuna kuna.  Iz povijesnog zemljišno knjižnog uloška broj 1055 k.o. Križevci  k.č. br. 459/1, k.č. br. 459/2, 461, 462 evidentno je da je vlasnik predmetne nekretnine Hrvatska poštanska banka d.d. koja je u 74% vlasništvu Republike Hrvatske.  I na nekretnini k.č. br. 1269/4 upisanoj u z.k. ul. 755  k.o. Kloštar Vojakovački upisana je kao vlasnik Hrvatska poštanska banka d.d. Na nekretnini je bilo upisano založno pravo Hrvatske poštanske banke d.d. 30.000.000,00 kn i nadhipoteka Hrvatske banke za obnovu i razvitak u iznosu od 30.000.000,00 kn.  Kako je moguće, da su obje banke u državnom vlasništvu odobravale kredite poduzetniku čije su tvrtke prema državnim tvrtkama ostale dužne stotine milijuna kuna, i što je još čudnije, kako je moguće da na nekretnini u vlasništvu Hrvatske poštanske banke d.d. i danas posluje trgovačko društvo Monolitinvest d.o.o.  čiji vlasnik i direktor je trenutno Marijana Trušćek Benković koja je mjesto direktora naslijedila  od svojega oca Vladimira Trušćeka koji od devedesetih godina naovamo skuplja samo stotine milijuna kuna neplaćenih dugova prema državi.

Očigledno je da se u Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak ponašaju kao pijani bogataši

Uvidom u financijska izvješća Hrvatske banke za obnovu i razvitak evidentno je da u bilanci poslovanja kao imovinu prikazuju plasirane kredite. Koliko je takav izvještaj tek mjehur od sapunice jasno ukazuju prethodno iznešene činjenice, jer su u bilancu unešeni i krediti plasirani u stotinama milijuna kuna koji nikada nisu, i nikada neće biti vraćeni. Predstavljaju li i takvi nevraćeni krediti imovinu HBOR-a kojima popravljaju svoju bilancu i prikazuju umjetno dobit u poslovanju? Možda bi se Zlata Hrvoj Šipek za promjenu trebala najprije pozabaviti istragom vjerodostojnosti HBOR-ovih financijskih izvješća koji su za sada podložni jedino vlastitoj kontroli djelatnika HBOR-a i jednog člana Nadzornog odbora.

Darko Petričić/7Dnevno/HAZUD