U Hrvatskoj su neprijatelji države oni koji se deklariraju kao Hrvati i kao katolici, neprijatelji su oni koji pozivaju pravosuđe da radi svoj posao i da procesuiraju ratne zločince.
Odnarođena hrvatska vlast gura aktualne probleme pod tepih, a narod se počelo proganjati za „ verbalni delikt!“ Kritike upućene sucima (pravosuđu) i vlasti postale su ulaznica za robiju, ulaznica za nezaposlenost, za difamaciju i diskreditaciju u javnosti.
Piše: Nada Landeka
Sjećamo se, bilo je to prije svega nekoliko tjedana, kako su Plenković i Vlada RH zaprepašteno komentirali Komšićevu pobjedu u Bosni i Hercegovini. Tom prilikom u medijima su svakodnevno objavljivane izjave naših aktualnih političara kako Komšić nije predsjednik Hrvata. Potpuno se slažem da je Komšić nametnut za hrvatskog člana predsjedništva zahvaljujući preglasavanju bošnjačkim glasovima. Oni su preglasali volju Hrvata.
Zar volju Hrvata u Hrvatskoj nije preglasavao i nije poništio i hrvatski premijer Andrej Plenković?
Suprotno volji većine naroda, premijer je pod svoje krilo stavio Milorada Pupovca i HNS koji mu drže stolicu na kojoj sjedi. Najnovija politička trgovina bez ikakve sumnje ukazuje na to da se velik broj SDP-ovaca priklonio aktualnoj vlasti, kao i da je postignut dogovor sa Milanom Bandićem. Kvorum u Saboru gotovo da više nije ni upitan, upitno je samo kuda nas to sve vodi?
Zar volju Hrvata nisu preglasali zajedno i Andrej Plenković i ministar Lovro Kušćević? Oni preglasavaju 400 tisuća Hrvata koji su potpisali ZA REFERENDUM. Bošnjaci su preglasali oko 160 tisuća hrvatskih birača u BiH, a Plenković je preglasao daleko više od toga.
Uostalom, problem je i u činjenici da je velik broj hrvatskog življa, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz Hrvatske iselio. U tuzlanskoj županiji hrvatske stranke dobile su svega oko pet tisuća glasova, u sarajevskoj svega tri. To nije dovoljno za ulazak u skupštinu. U Tuzli je prije rata živjelo dvadeset tisuća Hrvata. Gdje su? Na tom području rata i sukoba nije bilo. Oni su se odselili iz „bošnjačkog okruženja tolerancije“, i zbog socijalnih teškoća. Otišli trbuhom za kruhom.
Prema zadnjem popisu stanovništa u Hrvatskoj živi 3,6 milijuna katolika. Agnostika i ateista ima 100.000 više nego na prošlom popisu pa je očigledno da sve manje ljudi vjeruje u Boga, a sve više u EUR-e. Hrvatski je materinji jezik za čak 3.922.725 Hrvata, ali ta činjenica ne utječe na to da nam uvaljuju i ćirilicu, uzimajući u brojčanu kalkulaciju stanovnika i one Srbe koji u Hrvatsku dolaze samo radi svojeg ZA na izborima.
Koliko ih je na tim listama, ne bi čudilo da na idućim izborima Pupavac bude premijer, jer Hrvati imaju sve manje volje da izlaze na izbore. U tom slučaju će izbjegli Srbi, koji za izborne potrebe redovno i organizirano dolaze u Hrvatsku će preglasati 3.6 katolika i Hrvata, od kojih je sve veći broj posljednjih godinu i pol dana iselio iz Hrvatske.
Da situacija nije ni malo bezazlena, opet ukazuju statistički podaci iz kojih je prema tom posljednjem popisu vidljivo da se broj Jugoslavena udvostručio u odnosu na zadnji popis. Do sada su se sigurno već udeseterostručili!
Uostalom, prosječna starost Hrvata je 41,7 godina, što znači da umiru prilično mladi. Statistiku remeti činjenica da su brojni Hrvati oboljeli a potom i preminuli od briga, neimaštine, ovrha, problema, ropstva u koje ih je bivša a ova i vlast dovela, kao i broj onih koji su na sebe sami digli ruku.
Kada ova izdajnička politička klika usvoji zakon kojim će legalizirati ubijanje vlastite djece, i kada na Ustavnom sudu padne Zakon o udomiteljima koji želi srušiti HDZ-ov partner na vlasti – HNS, svi su izgledi da će Hrvatska postati zemlja bez izvornog naroda.
Na političkoj sceni potrebna je nova strast. Potrebni su ljudi koji će svoj nacionalizam i domoljublje pokazati na način da ako su odgovorni za rušenje vrjednota, prava i dostojanstva naroda, dati će ostavku i ostaviti komformizam života na državnim jaslama.
U Hrvatskoj su neprijatelji države oni koji se deklariraju kao Hrvati i kao katolici, neprijatelji su oni koji pozivaju pravosuđe da radi svoj posao i da procesuiraju ratne zločince.
U ratu su narod silovali četnici a sada ga „siluju“ političari
Podnaslov je doista ružan i šokantan, ali ako se „dublje zaore“ na žalost ukazuje na gorku istinu. U Skupštini grada Zagreba i u Saboru od strane nekih saborskih zastupnika otvoreno se i neskriveno pokazuje mržnja prema hrvatskim braniteljima. Zašto prešutjeti žrtve? Zašto šutjeti o ratnoj šteti?
Odnarođena hrvatska vlast gura aktualne probleme pod tepih, a narod se počelo proganjati za „ verbalni delikt!“ Kritike upućene sucima (pravosuđu) i vlasti postale su ulaznica za robiju, ulaznica za nezaposlenost, za difamaciju i diskreditaciju u javnosti.
Kako je moguće da su neprijatelji države oni koji žele da se sankcioniraju zločinci, i da se žrtvama izreče poštovanje i vrati dostojanstvo? Ni jedna kuća ne može opstati ako nije izgrađena na čvrstim i zdravim temeljima, a još manje Država. Ukoliko se ne riješi trulež iz prošlosti, i sve dok se iz politike ne lustriraju svi oni čije su ruke umočene u pretvorbeno-privatizacijski kriminal, u ratno profiterstvo i u ratne zločine, Hrvatska neće imati mira ni prosperiteta.
Hrvatskom vlada treći naraštaj komunista
Prije pet godina, u jednoj kolumni sam podrugljivo napisala: „Da aktualni političari imaju imalo časti, osjećaja i nacionalizma, kao i odgovornost prema narodu, ujedinili bi se i izveli zajedno zemlju iz krize, jer su zajedno, Hrvatsku i doveli do ovakve krize pogrešnim političkim odlukama i nesmiljenom pljačkom!“
Danas, nekoliko godina kasnije, kada se u politici sklapaju razni paktovi, a trguje se i sa „crnim vragom“ radi opstanka na vlasti, jasno je da je moja rečenica od prije nekoliko godina bila više vizionarska, nego li podrugljiva. Međutim, jedno je sporno, političari se nisu ujedinili zbog naroda, nego zbog sebe samih.
“Čudesno je, sociološki zanimljivo i psihološki intrigantno kako na vlasti opstaje nomenklatura koja je na svim razinama povrijedila svoje glasače.”(Kaže Fra Mario Knezović).
Plenkovićevci, sudeći prema njihovim odlukama neće slušati glas naroda. Obezvrijedili su vjernike i svoje glasače koji su bili protiv rafitikacije Istambulske konvencije. Prije par dana prihvatili su i Marakeški sporazum, iako su prije toga danima tvrdili da isti neće prihvatiti, i da nije obvezujući za zemlje potpisnice. Povrijedili su i hrvatske branitelje.