Autor: mr.sc. Dragan Hazler
Tuđe poviestnice prikazuju Hrvatski 10. Travanj 1941. u svojim prljavim bojama: komunističkofašistički marxizam u svojim bojama, velikosrbske genocidne ideologije sa svojim bojama, pohlepni susjedi s istoka, zapada, sjevera – juga sa svojim i ovim neprijateljima naklonjeni Hrvati sa svojim bojama… pa je 10. Travanj prikazan tako odbojno i užasno zaprljan, da se u njemu ne vide ili jedva vide prave hrvatske boje: Crven – Biel i Plavi.
Smatram svojom dužnošću prikazati 10. Travanj 1941. kao poviestni dan, kojemu hvala da još živim – živimo pod imenom Hrvati na ostatku ostataka poviestne države Hrvatske.
Znade se: Komunističkofašistički marxizam sa svojom dialektikom je stavio Hrvate na listu za totalno uništenje, velikosrbske ideologije su namienile za Hrvate masovne grobnice i prisvajanje Hrvatske, i drugi susjedi su spremali svaki svoj plien od Domovine Hrvata.
Čelni političari u Zagrebu su uz dan 10. Travnja 1941. godine digli ruke od Hrvata ili su im spremali smrt:
Solunaš i ban Dr. Ivan Šubašić je pobjegao iz Hrvatske. Lajbek-Hrvat Dr. Vladko Maček se je odrekao politike za Hrvatsku.
Marxistički komunistofašist Josip Broz, po Staljinu nazvani Tito odlazi u Beograd, gdje među fašističkim četnicima i nacističkim Nijemcima specijalizira genocid na Hrvate.
Ubijanja Hrvata su započela na čitavom prostoru Hrvatske: u Crikvenici, oko Bjelovara, u Slunju, u predjelima Like i Hercegovine, u Podrinju, u Međimurju… Posvuda!!!
Spas Hrvatima donose Ustaše iz talijanskih logora i Dr. Ante Pavelić, pušten iz talijanskog kućnog pritvora. Zahvaljujući Ustašama 10. Travanj postaje poviestni dan.
Da nije bilo Ustaša, danas ne bi bilo Hrvatskoga naroda jer su svi napried spomenuti neprijatelji imali svoje planove za genocid nad Hrvatima, na prisvajanje, odnosno komadanje Hrvatske po tajnim i javnim dogovorima Londona, Rima, Beograda, Berlina… i Moskve.
Nitko razuman pa niti ja Dragan Hazler ne poriče ratne zločine, koje su u obrani Hrvatske činili Ustaše. Nitko ne poriče Jasenovac, Jadovno, Lepoglavu i Gradišku…
Žalimo za svima nedužnim žrtvama ma kolike one bile, ali isto tako žalimo za stostruko većim hrvatskim žrtvama, koje su počinili marxistički komunistofašisti pod vodstvom Tita i Draže i po genocidnim planovima raznih Hitler-a, Mossolini-a, Horthy-a…
Jedina vojska u Drugome svjetskom na hrvatskome tlu, koja se je borila za Hrvatsku i za spas Hrvatskoga naroda, bili su Ustaše i Domobrani.
Sve druge vojske bez obzira na njihova imena i atribute su se borile protiv Hrvatske i protiv Hrvatskog naroda. U ovoj istini je dielić zasluga vezan uz 10. Travnj 1941.
Dalje neka govore i sude Hrvatski povjesničari i pravnici, a ne samo povjesničari iz Hrvatske.
Toliko po osobnom sjećanju na 10. Travanj 1941. godine uz tvrdnju: Da nije bilo ustaškog i domobranskog 10. Travnja, danas ne bi bilo ni Hrvatske niti Hrvatskog naroda.