Za Domovine spas
Hrvatski rode stiže čas,
Iz sna se preni, budi.
Savjesti neka grmi glas,
Trijezne nek su nam ćudi
Za Domovine spas!
Predaka mrtvih hrabri duh
Neka u srcu plane,
O rode, ne bud’ slijep i gluh
Stvorimo bolje dane,
Slađi nek nam je kruh.
Zbacimo s pleća jaram grub,
Ideje vražje, gadne.
Komunizma otrovni zub
Nek strune i propadne
U vječnog pakla, dub’.
Rode, iz sna se trgni daj,
Barjak u ruke djeni,
‘Do Nebesa’ baš zapjevaj
Na glasovanje kreni,
Kovač si sreće, znaj.
Grb hrvatstva na srcu tvom,
U duši Krista znak.
Stog budi vjeran pragu svom
Odagnaj ropstva mrak
I usklikni: ‘Za Dom’!
Ustani rode, slušaj zov,
Viče te patnik – brat.
Za pravdom plače svaki krov,
Bez pravde život je rat –
Učini korak nov.
U Zagrebu je soko – ptić
Imotske gore list.
Naš doktor Milan Kujundžić;
Put mu je života čist –
Do cilja želi stić!
Čovjek iskren, odlučan, fin,
Sigurnih riječi, uma,
Časni učeni gospodin
Veličanstvenih izuma –
Ivanbegovine sin.
Poštenje mu je vijenac-kras,
Čuo za nj bijeli svijet.
Putovnicom mu čestit glas,
Vladanje uvijek za pet,
Neće sramot nas.
Obećava nam pravu stvar:
‘Dost’ je varanja bilo!’
Pa kud ćeš brate ljepši dar?
Uhu je čuti milo –
Nestat će države kvar.
O glasovanju sudi Bog,
Al’ brate sudi i ti.
Slijedi korake oca svog,
Budi što želiš biti –
Slobodnjak, kova hrvatskog.
Život je skladan i lijep
Kad vladar štuje Boga,
Kad ne pravi se nijem i slijep
Na patnje roda svoga
I ne ljubi tek vlastit džep.
Brate hrvatski stiže čas,
Ne ostaj opet gluh.
Zatajiš li savjesti glas
Gorak ćeš jesti kruh,
A jaram trt će nas.
Marija Dubravac Brisbane