Samo jednom u životu čovjeku se pruži prilika biti sudionikom stvaranja svoje države. Mnogima se ta prilika nije pružila i neće se pružiti. Mi smo ju imali i ostvarili povijesni san hrvatskog naroda. Nažalost stvarali ju u agresijom nametnutom ratu u krvi naših prijatelja i suboraca. Stvorili smo ju kao zalog njihovim životima i utkali ih u temelje njihovih snova – našu Hrvatsku. Njihova žrtva i naš ponos sjati će budućim pokoljenjima i onda kada budu zaboravljena naša imena.
U pravednom obrambenom ratu izvojevali smo pobjedu vrijednu divljenja, pobjedu koja će se još dugo proučavati na vojnim učilištima širom svijeta. Upravo ta pobjeda nad agresorskom jugo-komunističkom armijom i četničkim hordama jedini je i stvarni je današnjoj hrvatskoj državi.
Svi oni koji velom sumnje žele pokriti ovu velebnu i časnu pobjedu simpatizeri su agresora i sljedbenici su njihove sotonske ideologije. Da je to stvarno tako vidljivo je iz njihovog zauzimanja za žrtve agresora i njihovih pomagača te brizi isključivo o žrtvama srpske etničke skupine. To su oni koji niti jednim činom nisu osudili agresiju na Hrvatsku, oni koji su otišli na stranu agresora, a potom su abolirani od strane države na koju su digli ruku. Njihov glas nije se čuo kad su u Vukovaru, na Ovčari, Škabrnji i drugim mjestima počinjeni stravični zločini na civilnim stanovništvom, starcima, ženama i djecom.
Kao vjernici mi im opraštamo no sasvim je sigurno to nećemo zaboraviti. I Hrvatska država abolirala ih je i pružila im ruku pomirenja. Nažalost mnogi ju nisu prihvatili i dalje pokušavaju unijeti razdor među našim narodima. Tome doprinosi politički vrh Srbije koji je gurnuo jadni narod u agresiju i dalje širi mržnju protiv Hrvatske.
Svjesni smo kako je upravo taj vrh bio kreator agresije i pripada radikalnoj četničkoj struji koja je ostala nekažnjena za počinjene zločine. To su oni koji su rehabilitirali četničkog vođu Dražu Mihajlovića, a sutra će to pokušati i s Nedićem. Kome oni što mogu reći? Jadan je narod koji ih je izabrao za vođe.
To nikada neće i ne može umanjiti našu pobjedu. Laž je oduvijek bila njihovo glavno sredstvo no vrijeme svakim danom pokazuje kao su im noge sve kraće. Kao i do sada na te laži nećemo nasjedati i biti ćemo dobri sa svima koji nas poštuju. Za sve ostale dobro je da se podsjete jedne od mnogih naših domoljubnih pjesama koje poručuje: „Mi smo garda Hrvatska, srca su nam junačka, nikog se ne bojimo, svoju zemlju volimo.“
TKO JE IZVRŠIO ETNIČKO ČIŠĆENJE U V.R.O. „OLUJA“?
Jedna između mnogih laži koju nam pokušavaju plasirati je kako smo učinili etničko čišćenje protjerujući Srbe. Na njihovu žalost istina je malo drukčija. U sefovima njihovih štabova našli smo različite karte između kojih najveći broj karata Kosova. Uz prometnice na Kosovu bili su ucrtani krugovi različitih boja u čijoj sredini su bili upisani brojevi. Pripremajući se za bijeg, jer su znali da će HV poduzeti oslobodilačku akciju, napravili su plan iseljavanja i naseljavanja na točno određenim mjestima kako bi odmah strateškim razmještanjem izvršili djelomičnu okupaciju Kosova. Boje u krugovima značile su oznake činova a brojevi su bili brojevi kuća u koju će ući. Pored planova bili su buntovi vojnih knjižica u kojima su bili upisani samo čin i adresa na koju budući vlasnik knjižice mora stići. Na taj način planirali su razmještaj i mobilizaciju. Kako bi evakuacija uspjela imali su zabranu korištenja automobila u određenom roku jer su tako htjeli sačuvati gorivo. Oni koji su ostali rekli su nam kako su im mjesecima na automobilima bile spakirane stvari i čekali su samo zapovijed za kretanje. Toliko o etničkom čišćenju, a ostale laži ne želim uopće spominjati.
I ove godine, kao i svake godine do sada, ponosno slavimo V.R.O. „OLUJA“ kao dan pobjede u Domovinskom ratu i nikakve laži neće nam umanjiti naše slavlje i ponos. Uzaludna su okupljanja sumnjivih civilnih udruga i lažne optužnice umobolnih antihrvatskih skupina uoči proslave. Iz godine u godinu čine sve kako bi što teže osramotili Hrvatsku.
Bez ičije pomoći, časno i potpuno smo porazili bolje opremljenog agresora te prvi puta u povijesti samostalno stvorili svoju državu. Jasno je da to boli gubitnike pa zbog sramote pokušavaju lažima umanjiti veličinu naše pobjede. Možda ti jadni umovi jednom uspiju dokučiti kako su potpuno poraženi i više nikada neće upravljati Hrvatima. Mržnja u njihovim srcima potpuno će ih uništiti.
Mi hrvatski branitelji ne mrzimo i žao nam je svih žrtava pa tako i na strani agresora. Posebno nam je žao eventualnih civilnih žrtava, kao kolateralnih žrtava, kojih na žalost ima u svakom ratu. Ni danas nismo zaboravili stradale, i to upravo zbog toga da se takav podmukao i krvavi rat nikada više ne ponovi. I ove godine, kao i svih godina do sada, sreća i ponos lete na krilima „Oluje“. Zaboravimo na podjele i ujedinjeni povedimo Hrvatsku u bolje sutra.
Živjela nam vječno naša draga i jedina Hrvatska.