Godinama su Grad Vukovar i njegovi žitelji živjeli “kao da se ništa nije dogodilo”. Srpska djeca odlazila su i odlaze u srpske škole, hrvatska u hrvatske, a isto je tako i sa kafićima. U jednima trešti srpski folk, a u drugima hrvatska zabavna i tamburaška glazba. Branitelji i žrtve Vukovara već su se naviknuli da svakodnevno susreću one koji su u vrijeme hrvatskog Domovinskoga rata ratovali protiv njih, i ne samo ratovali već ubijali, masakrirali, silovali, palili, rušili… A onda je tu “idilu” prošle godine pomutila Vlada Republike Hrvatske, ili bolje rečeno premijer Zoran Milanović – postavljanjem dvojezičnih ploča (latinica i ćirilica) na istaknutije javne institucije u gradu. Branitelji ovoga grada-junaka odmah su odgovorili – ne želimo ćirilicu u Vukovaru! Ćirilica je simbol četničkih razaranja, a najmanje za same Vukovarce pismo (koje nije sporno). Čak i jednom Veljku Mariću koji je u Beogradu osuđen na drastičnu kaznu od 12 godina zatvora optužnica i presuda napisana je na ćirilici! Vidjevši što se događa u Vukovaru, da ponovno žele vratiti bolna sjećanja na 1991., i to oni koji uglavnom nisu sudjelovali u Domovinskome ratu (poput premijera Milanovića), skupina vukovarskih istinskih ratnika osnovala je Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Očekivalo se da će i ministar branitelja Predrag Matić stati uz svoje nekadašnje suborce, ali on im je – okrenuo glavu. Kad mu prođe mandat, kako će taj čovjek koračati ovim gradom, hoće li imati snage pogledati u oči ljudima koji se i dalje bore da Vukovar ostane simbol obrane Republike Hrvatske, tim prije kad im je bilo najteže nakon rata, ministar branitelja je sramno napustio prvu crtu obrane? Hoće li opet napisati ponovljeno izdanje knjige “Ništa lažno”, ili će se ova nova zvati “Kako sam želio srušiti Stožer za obranu Vukovara”? Draža mu je ministarska fotelja nego bivši suborci! Ok. To je njegovo pravo. Ali, nitko nije vjerovao, osobito u prvo vrijeme, što mogu ljudi okupljeni oko Stožera za obranu Vukovara. Poduzeli su i ostvarili niz aktivnosti, od skidanja dvojezičnih ploča, referenduma, pa do postavljanja džambo plakata na kojem je fotografija hrvatskog branitelja Darka Pajičića, kojeg je pretukao gotovo do smrti srpski policajac u hrvatskoj odori, jer se drznuo pokušati skinuti dvojezičnu ploču! Razbio mu doslovce pola glave, a ministar unutarnjih poslova na to je samo rekao “za sve je kriva rakija”! Članovi Stožera se ne mire time da se, kao ovog bivšeg hrvatskog branitelja koji je u rat krenuo kao maloljetnik, sve prebacuje “na rakiju”, a ništa na srpskog milicajca (kakvog hrvatskog policajca!), pa neprestano ukazuju da se u Vukovaru nešto takvoga nije smjelo dogoditi. No, iza Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, kojeg aktualna vlast samo što nije proglasila “državnim neprijateljem br.1, srećom stoje gotovo sve Udruge proizašle iz hrvatskog Domovinskoga rata, odnosno svi istinski hrvatski branitelji, izuzev ona šačica koju financira ministar branitelja, a koji su naspram istinskih junaka Vukovara – kao zrno u pijesku. Vukovar mora postati grad od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, on mora ostati svetinja. Ali za aktualnu vlast je mnogo važnije da Vukovar bude pod vlašću SDP-a, bivših i sadašnjih komunista, nego da ga vode ljudi koji su imali sreću i ostali živi nakon srpske i crnogorske agresije, u kojoj je glavnu riječ ipak vodila tzv. JNA s crvenom petokrakom na čelu, koja se služila ćiriličnim pismom. Stožer za obranu hrvatskog Vukovara traži i da se provede lustracija. Svi bivši Udbaši trebaju pod hitno napustiti svoje položaje. Trebaju se otkriti njihova imena, kao i imena doušnika. Bez toga ne će biti mira. Lustracija bi se prvo trebala provesti kod pripadnika policije, državnog odvjetništva i kod sudaca. Svi oni koji su do 1990. bili na čelu partijskih organizacija, koji su bili istaknuti komunisti neka se bave nečim drugim, a ne da imamo bivše komunisti (ili njihovu najužu rodbinu) i dalje na najvažnijim političkim i gospodarskim funkcijama u državi. I ne samo to. Ti koji su jednostavno od istaknutih komunista prešli na istaknute položaje (na svim razinama) danas raspolažu s ogromnim kapitalom, kojeg su stekli dok su drugi krvarili i ginuli. Stožer i na to ukazuje. Tko je primjerice jedan Nenad Stazić (tko  ga se sjeća kao branitelja?) da može javno izjavljivati da su hrvatski branitelji prolupani tipovi, crnokošuljaši, šovinisti i nepismeni suvremeni barbari? Tko je Milorad Pupovac, koji sliči i liči na Savu Štrbca, i koji neprestano, kao i njegov kompanjon Stanimirović, dreči kako su za Domovinski rat podjednako krivi Milošević i Tuđman? Aktualna vlast, od predsjednika Josipovića do ministrice Pusić (koju će već naredni izbori otpuhati kao perje) nema pravo umanjivati vrijednost Domovinskog rata, a u isto vrijeme klicati kako “lijepo stoji partizanska kapa”! Drugi svjetski rat i ovaj Domovinski se ne mogu uspoređivati. Naime, partizani-komunisti su se borili i izborili za Jugoslaviju, a  hrvatski branitelji protiv Jugoslavije i za – Hrvatsku!

Predlažemo ministru branitelja da prvom prigodom kad dođe u Vukovar izmisli posebno odličje za Stožer za obranu od hrvatskog Vukovara. Ova udruga brani čast i ponos svetoga grada. Oni su jasno i glasno rekli da je dosta nepravdi i sustavnog ugnjetavanja te da svi kojih se to tiče trebaju učiti od svog naroda kako se brani Domovina!

Ako su nas uhićivali, maltretirali, masakrirali i što sve drugo nisu radili u vrijeme Domovinskoga rata, kad su za hrvatske branitelje govorili: “Vaša će imena biti upisana zlatnim slovima!”, onda oni koji ponovno žele “nemire u Vukovaru” neka odu do 938 bijela križa na vukovarskom Memorijalnom groblju i neka se zapitaju, što bi svi ti ljudi rekli na ovo što se danas događa u gradu junaka? Dobro da se još netko nije sjetio pa i na te bijele križeve postavio dvojezične ploče! (Pupovče, već vas vidimo kako bi s onima sa šajkačama “okrenuli” vola da se i to dogodi!).

Sve Udruge proizašle iz Domovinskoga rata (osim onih nekoliko oko Matića) su uz Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i za njihov moto- NE DAMO-NE DAMO VAM VUKOVAR!

Mladen Pavković,

predsjednik udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91