Datum objave: 29. siječanj 2016./Piše: Mile Prpa
Postoji jedna univerzalna politička izreka poznata u cijelom svijetu – Bolje da se tuku u parlamentu nego na ulicama. Na tv ekranima smo, ne jednom, gledali i fizičke sukobe u parlamentima nekih zemalja, bilo onih u uljuđenoj Europi jednako tako i diljem svijeta.
Riječ je oružje, riječ je moć, riječ je mač s dvije oštrice. U početku bijaše riječ, i po njoj je sve postalo – kaže Biblija. Svi ratovi su počeli riječima i završili riječima. Dakle riječ je – sve. Ona je predragocjena i preopasna, ima pozitivan i negativan predznak. Ima graditeljski i razarajući učinak, sije dobro, ali još i više sije zlo. Sije ljubav, ali sije i mržnju. Riječ izgovara istinu, ali i gnjusnu laž, odjevena je u kabanicu ljubavi ali i mržnje. Lijepa riječ vodi Bogu, a ružna prema paklu. U hrvatskom jeziku “riječ” je ženskoga roda, a riječ rat je muškoga. Kad se riječi “riječ i rat” udruže dobije se imenica srednjeg roda – stradanje.
Jesmo li pred paklom Hrvatskog sabora?! Donedavno vladajuća, a sada oporbena stranka iz usta njenog čelnika čuli smo sljedeće riječi – Priredit ćemo im pakao…! Doista!
Sve ukazuje da se u našem visokom časnom domu kojeg nazivamo Hrvatski sabor ili (kako je najavljeno da će se opet zvati Hrvatski državni sabor) nalazimo pred vratima saborskog pakla. Tamo vlada bijes poraženih i nemoć, ili u najboljem slučaju, zbunjenost pobjednika. Tamo se sve češće ne govori plemenitim hrvatskim jezikom – već zmijskim jezikom. Jezikom mržnje i podvale, jezikom zlobe. Jezikom bizantizma koji ne prizna istinu kao moralnu kategoriju – već laž kao ideološko i pragmatično sredstvo. Koji ne želi da se čuje i druga strana. (Audiatur et altera pars.) U naš Sabor uselio se imperativ, rječnik ucjene, diktata, naredbe, ultimatuma i to manjine nad većinom. K tome da naglasimo – nacionalne i ideološke manjine nad zastupnicima matičnog naroda.
U međudržavnoj politici vrijedi princip reciprociteta, ili što bi se po naški reklo – Što ti meni to i ja tebi. Ili na tvoje dobro i ja uzvraćam dobrom, ali na tvoje zlo i ja uzvraćam zlom. Nikada nisam bio zagovornik tog principa.
Možete zamisliti u parlamentu Srbije, da predstavnik hrvatske nacionalne manjine progovori jezikom prijetnje, ucjene, ultimatuma i sl – bio bi momentalno izbačen kroz prozor Parlamenta. A u Hrvatskom saboru jedni Stazići, Pupavci, Grbini i sijaset drugih predstavljaju grlatu većinu i ta njihova grlatost postaje moralna okomica hrvatske politike, od njih se ne može doći do riječi, njima se gotovo ne smije ni riječima suprotstaviti jer se odmah dobije etiketa nacionaliste, ustaše, naciste, ksenofoba, srbofoba i sl.
K takvoj bizantijskoj raboti pridružuju se saborski zastupnici, hrvatski anacionalci, kao njihova moralna podloga i kao ideološki bliski pogubnom jugoslavenstvu.
U Hrvatskom saboru, ponajprije u njemu, ali i drugdje, treba na duhovnom planu postići herojstvo naših rukometaša u Krakovu, kao primjer kako se brani i zasatupa država i nacionalni interesi.
Nešto, pred čim se u Saboru poklekne pod pritiskom tih snaga, to uvijek ima široke pogubne posljedice za Hrvatsku i cijeli nacionalni korpus. Rat protiv Hrvatske nije završen, on se nastavlja na bezbroj malih frontova, a među njima se vodi i u Hrvatskom državnom saboru. To je abeceda koju svaki hrvatski zastupnik treba znati, Sabor je danas prva linija obrane od zakulisane agresije na Hrvatsku državu na podlozi Memoranduma II SANU, čiji je princip ono što smo izgubili u ratu trebamo vratiti u miru.
Prvo, agresije bezočne laži na Hrvatsku, na njen narod, na njenu povijest, sadašnjost i budućnost, na sve nacionalne kulturne i znanstve, vjerske i moralne tekovine. To je sve planski i dugoročni predmet razaranja.
“Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?” to je princip agresije laži na Hrvatsku. Svakom domoljubnbom zastupniku u Saboru gledaju trun u oku, a u svome ne žele vidjeti balvan, poput pjevanja četničkih pjesama od strane samog vrha Srpske pravoslavne (svetosavske) crkve. Krist nas uči da prije trebamo vidjeti balvan u vlastitim očima, a treba se kloniti toga da vadi trun iz bratova oka. … Samo onaj tko vidi u pravome svjetlu sebe, i tko sebe prosuđuje ima pravo kritizirati druge.
Slučaj Crnoja u Saboru. Istina da je nepromišljeno kazao da će oformiti Registar izdajnika. Kao pravnici trebamo i druge podučiti, da bi se nekoga proglasilo izdajnikom isti mora biti prethodno pravomoćno osuđen za izdaju. Takav registar nije moguć ni pravno, ni moralno, a ni teoretski ni praktički. Takve nebuloze treba uklanjati tako da se onoga koji tako nešto predlaže poduči u pravnom smislu.
Opet ću parafrazirati Krista: Tko je od vas saborskih zastpnika bez grijeha neka prvi baci kamen na zastupnika ministra g. Miju Crnoju. O materijalnim, političkim i drugim grijesima nekih koji ga napadaju mogla bi se napisati i cijela knjiga, po kojoj bi i DORH u nekoj pravnoj državi imao mnogo posla.
Molim vas, poštujte dostojanstvo Hrvatskog sabora, kao najvišeg hrvatskog časnog doma s tisućuljetnom tradicijom. I ne zaboravite da je to hrvatski sabor, da je domovina u kojoj svi živimo država Hrvatska, i da nam je ona majka, koju više nigdje nećete pronaći, ali maćehu možete gdje god želite, bez obzira što smo po vjeri, nacionalnosti, rasi, obrazovanju, imovinskom statusu i sl. drugačiji.
Zato, ne stvarajte od Hrvatskog sabora, tog časnog tisućuljetnog doma – vaš politikanski pakao. U protivnom niste dostojni ni kao građanin proći kraj njega, a kamo li službeno zasjesti na njegovu stolicu, bez obzira koga tamo predstavljate. Ako temelj vašeg zastupanja nije istina, vi doista tamo nemate što tražiti.
Mile Prpa