Piše: Nada Landeka
Ove godine je neslavna desetogodišnjica afere koje je 2012. godine tresla Hrvatsku. Bilo je to vrijeme kada su na svakom uglu bili otvoreni uredi tzv. kreditnih ureda u kojima se provodila dobro osmišljena prijevara. Oglasi su bili oglašeni posvuda, na svakom električnom stupu, na autobusnim postajama, dijelili su se letci a Ministarstvo financija, DORH, Policija nitko nije reagirao na kriminal iako je u Kaznenom zakonu jasno propisano da svi koji imaju saznanja o kriminalu moraju ga i prijaviti. (Lažno prijavljivanje kaznenih djela je kazneno djelo).
Udruga Veronika Vere za zaštitu žrtava pravosuđa svakodnevno je slala priopćenja medijima, slala pisma i apele institucijama, na kraju je cijeli problem došao do Hrvatskog sabora i konačno je 2015. godine pala odluka – rad tih ureda koji su se nazivali kreditnim je nezakonit, sudionici zločinačke organizacije uhićeni su, osim glavnih koji su pravovremeno imali informaciju kada treba pobjeći iz Hrvatske. U kaznenom postupku počelo je suđenje pred Županijskim sudom u Zagrebu, donešene su djelomične pravomoćne presude u kojima su počinitelji kaznenih djela priznali kazneno djelo, utvrđeno je da je više od 600 ljudi oštećeno kaznenim djelom (iako je oštećeno znatno više) međutim, Županijski sud u Zagrebu donoseći presudu kojom se počinitelji oglašuju krivim propustilo je donijeti i odluku kojom im se oduzima imovinska korist stečena kaznenim djelom. Suđenje traje još i danas u kaznenim predmetima broj K-US-139/12 i K-US 55/14 dok su djelomično pravomoćne presude donešene pod brojevima K-US-139-12 i KU-S-16 /16 a vrlo mali broj oštećenih se uključilo u taj postupak pa se nisu prijavili kao vjerovnici u stečajnu masu, a što je preduvjet da dalje sudjeluju u stečajnom postupku i obrane svoje pravo.
Tadašnji premijer Zoran Milanović i ministar financija Boris Lalovac izjasnili su se da se radi o kriminalnim radnjama. U Hrvatskom Saboru izglasan je Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015-1973).
Člankom 19. j toga zakona koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine propisano je pod kojim uvjetima se ugovori o kreditu smatraju ništetnima i posljedice ništetnosti.
Ništetnost ugovora i posljedice ništetnosti
Članak 19.j
(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.
(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.
Istim zakonom propisani su i uvjeti odgode ovrhe u Članku 19. k. st. 1. „ Ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem vodi ovršni postupak protiv potrošača koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti, sud će, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika.“
Na žalost građani nisu puno zaštićeni propisom koji je na snazi. Gotovo kao da nitko ne razumije problem koji nikako da se razriješi još od 2010. godine, ili ga nitko ne želi riješiti?
Npr. tko je dozvolio nelegalnim kreditnim uredima da se razmnože po Hrvatskoj i pljačkaju bez ikakvih sankcija? Tko dozvoljava da i nakon što je presuđeno da se radi o nelegalnim kreditnim uredima, da se provode ovrhe na FINI?
Iz kojeg razloga stečajni upravitelji tih posrnulih, prevarantskih zločinačkih kreditnih ureda ne postignu dogovor sa oštećenicima i pronađu rješenje koje bi bilo kvalitetno i brzo, npr . obustaviti ovrhe po računima svih oštećenika.
Iz kojih razloga Vrhovni sud, DORH i drugi još uvijek nisu dali jasnu uputu sucima u svezi parnica radi ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenih sa tzv. kreditnim uredima?
Zašto Država ne pomogne oštećenim građanima da imaju svoj mir i vrate opljačkanu imovinu za koju je nesporno pravomoćnim sudskim presudama utvrđeno da je oteta?
Umjesto da se nakon donošenja presude nešto riješi, oštećenici su upleteni u paukovu mrežu iz koje gotovo da i nema izlaza. Gube postupke na sudovima i gomilaju im se troškovi koje sud odluči da moraju platiti sudionicima zločina???!!!!, a tijekom čitavog postpuka su još i ovršeni.
Modus operandi tih tzv. kreditnih ureda, ustvari stručnih prevaranata bio je reklama brzih i povoljnih kredita, potom odobrenje kredita, gotovo uvijek u manjim iznosima (maksimalno do 70-tak tisuća kn). Korisnici kredita nakon toga bi krenuli uplatiti ratu, međutim toga kreditnog ureda više nije bilo na adresi na kojoj je bio prilikom sklapanja ugovora. Selili su se neprekidno s mjesta na mjesto a korisnicima su slali različite obavijesti, bez pečata i bez potpisa, na nekakvim letcima, kojima su ih obavještavali da se jave u neki drugi ured, na neku drugu lokaciju. No ni tamo ih nije bilo pa su se rate dugovanih iznosa množile. Na gotovo identičan način rade i kamatari koji ne poštuju kodekse, posude ljudima novac uz enormno visoku kamatu a kada dužnik treba vratiti novac, kamatar mu nije dostupan. Hrvatska obiluje lažnim kreditorima, kamatarima, lihvarima, mafijašima, pa je građanima vrlo teško snaći se u toj šumi, a posebice im je teško zaštititi se. Ali zato je tu Država i institucije čija dužnost je zaštititi svoje građane. Na žalost to ne čini, a dokaz tome je što su oštećenici utvrđeni pravomoćnom presudom još uvijek na istom mjestu po pitanju ostvarenja svojih prava kao i 2012. godine, ako nisu u još goroj situaciji nego li što su bili.
Prema uputama u zakonu dio oštećenika diglo je tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu. Poznato je da su svi ti tzv. kreditni uredi radili na način da su ljudima umjesto ugovora o kreditu podmetnuli ugovore o kupoprodaji kuća ili stanova, a potom su ljudima dali na potpis Ugovor o zakupu kuće ili stana koja je zapravo bila njihova ali većina ljudi nisu shvatili da ne plaćaju ratu kredita već da su zapravo postali podstanari u vlastitom stanu. Neki to još niti danas ne shvaćaju.
Prije nekoliko dana pričala sam sa jednom gospođom koja još od 2012. godine nije se maknula s mjesta i nije puno toga poduzela da se zaštiti, čekala je da ju zaštiti Država obzirom da je nesporno da se radi o kriminalu. No godine prolaze a rješenja nema.
Svi koji su takve ugovore sklopili dali su kriminalcima i dodatna osiguranja, mjenice, bjanko zadužnice i dr pa su ih na temelju tih sredstava osiguranja blokirali u FINI. Većina tih oštećenih je i danas blokirana i ne miču se s mjesta, a krivac tome je upravo država. Umjesto čvrstih odluka kojima se kriminal i kriminalne radnje srežu u korijenu Država i institucije dopustile su da organizatori tih tzv. kreditnih ureda rade što hoće. Tužbe koje su građani podigli pred sudovima, radi ništetnosti, sudovi jako često znaju i odbiti, iako je zakonom nesporno propisano da su takvi ugovori ništetni. I pravomoćnim presudama Županijskog suda u Zagrebu potvrđeno je da su takvi ugovori ništetni, a da su svi koji su ih sklopili oštećenici. No oni ipak ne uspijevaju ostvariti svoje pravo u građanskoj parnici i vratiti imovinu na svoje ime.
Kazneni postupci se neprekidno odgađaju, tako je i prije nekoliko dana rasprava zakaza pred Županijskim sudom u Zagrebu opet odgođena, i to već sedmi puta. Svi kao da se smiju u lice oštećenima.
Pravne osobe – tzv. kreditni uredi, tvrtke preko kojih su vrtili oteti novac ugašene su ili je nad njima otvoren stečaj. Prema odredbama Stečajnog zakona imenovani su stečajni upravitelji koji sa oštećenim građanima ne žele uopće komunicirati, niti im vratiti imovinu kao izlučnim vjerovnicima, obzirom da ta imovina ne pripada u stečajnu masu. Na žalost, ništa od toga nije se dogodilo, upravo stečajni upravitelji trgovačkih društava u stečaju FORSIRAJU NASTAVAK OVRHA NAD GRAĐANIMA, dok su istovremeno parnice koje su građani pokrenuli PREKINUTE I U MIROVANJU. Jednostavno je sve dobro razrađeno do te mjere da građani ne mogu nikako ostvariti svoje pravo jer s jedne strane su u neprekidnoj blokadi dok sa druge strane postupci koje su pokrenuli su prekinuti, ili im sud odbaci tužbe ili što je još gore odbiju. Suci kao da ne čitaju ništa o tim kreditnim uredima, i kao da ne čitaju propise, kao da su svi zaboravili tu užasnu aferu radi koje oštećenici još uvijek ne spavaju.
I sami oštećenici od tih tzv. kreditnih ureda nisu još uvijek poduzeli sve radnje koje bi mogli poduzeti, neprekidno su čekali da se nešto riješi, međutim, kako izgleda rješenje će teško dočekati. Tek je novi predsjednik Vrhovnog suda RH iskazao zanimanje u vezi toga slučaja i obećao da će se naći neko rješenje. Na žalost, do tog dugo išćekivanog rješenja biti će puno deložiranih, ovršenih, uplakanih…..jer Ovršni sud nije spor kao Kazneni sud ili Građanski.
Oni koji se bore za pravdu gube snagu i živce….. Gđa Agata Zidanić, vrlo aktivni borac u ostvarenju prava svih opljačkanih neprekidno traži informacije od Županijskog suda u Zagrebu, a uputila je i upit predsjedniku Vrhovnog suda RH je li dozvoljeno, i kako je uopće moguće da se rasprave zakazane u kaznenom postupku neprekidno odgađaju. Na takav način teško je očekivati bilo kakvu pravdu.
Gđa Agata Zidanić, jedna od oštećenih, ustrajna je u tim borbama za povrat svoje imovine, danas je uputila upit predsjedniku Vrhovnog suda RH
Poštovani predsjedniče VSRH
Gosp. R. Dobronić
Već sam poslala jedan e mail sa upitom koliko dugo se može provoditi KZ Postupak protiv “kreditnih ureda” optužnica K-US-139-12 za koju sam čak tražila proširenje, no taj upit sam slala na adresu vsrh@vsrh,= zaključak nema odgovora…
Slobodna sam vam kopirati isti i dodati ovamo..
Nadalje – da li je moguće da za zakazanu raspravu je nemoguće naći sudca za vijeće to se već drugi put ponavlja po mojim saznanjima i 4 puta na zahtjev optuženika sve u postupku K-Us-55 /14 Marko Romanič i drugi…
KOLIKO sam upoznata ročište i presuda se može donijeti u odsutnosti jer kroz sve ove godine pratim postupak, te je sve postali MODUS OPERANDI za odugovlačenje postupka te da padne u zastaru (da napomenem to se desilo isto za iste osobe u Sloveniji).
Upravo danas HINA i drugi mediji prenijeli su da je DIO OPTUŽBI za korupciju na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu otišao je u zastaru, zaključio je Vrhovni sud koji je, odlučujući o žalbama, istovremeno djelomično ukinuo dio osuđujuće presude za kupoprodaju ispita iz 2017. u jednom od krakova tzv. afere Indeks i naložio još jedno suđenje.
Presudom od prije pet godina, u ponovljenom postupku, 11 od 17 optuženika proglašeno je krivima, a na bezuvjetne zatvorske kazne osuđeni su jedino navodni glavni posrednik Milan Ćevid i profesor Jadranko Grgona.
Hoće li Izmjene Zakona o kaznenom postupku išta poboljšati u pogledu kvalitete i brzine suđenja, ili je daleko veći problem u ljudima/sucima a možda i u korupciji?
Nada Landeka/HAZUD.HR
Povezani tekstovi