Vlada i Sabor jednostavno su gluhi na probleme nezakonito ovršenih građana, a blokirani građani ovaj problem ne mogu riješiti sami. Jedino odluka Vlade RH može spriječiti ovršnu mafiju da pljačka građane i da im otima kruh iz usta.

Ovršna mafija ili ozakonjeno lihvarenje u Hrvatskoj aktivno uz punu podršku politike djeluje već godinama, međutim njezin uspon i potpuna vladavina najjače je krenula od 2010. godine kada je usvojen tzv. Novi ovršni zakon.   Tadašnja Vlada RH na čelu sa Jadrankom Kosor donijela je odluke kojima je FINA dobila ovlasti glavnog egzekutora i provoditelja pljenidbe sredstava sa računa.

Od tada pa do danas brojni građani pokušavaju ukazati na problem nezakonitih ovrha koje su se razgranale poput ubojitog i zloćudnog karcinoma, ali uzaludno, kao da pričaju u prazno ili gluhima. Nitko ih ne sluša.

Posljednje vrijeme njihovim vapajima pridružila se i struka koja ukazuje na uzročno posljedičnu vezu između nezakonitih i nerješivih ovrha, demografske slike, i iseljavanja iz Hrvatske.

Ogluha Vlade i političara na sve probleme građana ukazuje na to da se ne radi o sustavnoj pogrešci već da se radi o grubo smišljenom i ustrajno provedenom planu ovrhe nad građanima koji nije i ne može biti slučajan.

Nedavno je Vlada uputila prijedlog na usvajanje u Sabor Izmjena i dopuna Ovršnog zakona koji je usvojen. Međutim,  od njega nema za ovršene nikakvog lijeka iz nekoliko razloga  Zakoni se najčešće, (osim legendarnog novog Stečajnog zakona) ne primjenjuju retroaktivno, pa se tako ni Izmjene i dopune Ovršnog zakona neće primjenjivati na sve one koji su već ovršeni ili su još uvijek blokirani.

Nadalje,  revizija i nadzor nad radom FINE i sudova ne provodi se, dok je jedino rješenje i nada za ovršene upravo temeljiti nadzor i revizija.

Naime, dokazano je da su građani blokirani iznosima u milijardama kuna blokirani bez ikakvog osnova i to iz nekoliko različitih razloga. Poznata je priča o nezakonitom i nelegalnom radu kreditnih ureda koji su harali Hrvatskom u periodu od 2009. do 2013. godine nakon čega je dio djelatnika optužen i osuđen. Priznali su kazneno djelo ali im imovinska korist presudom nije oduzeta pa su se ovrhe u FINI nastavile. Građani, koji su od tih kreditnih ureda posuđivali iznose od 20-60.000,00 kn i kao jamstvo davali im nekretnine i bjanko zadužnice blokirani su istima sa iznosima od 500.000,00 pa do milijun kuna. Nitko ih još od 2016 godine, a kamo li prije, nije deblokirao iako se radi o nezakonitim ovrhama i kriminalnim radnjama koje su dokazane pred sudom i pravomoćno osuđene.  Zbrojimo li tako visoke iznose ovrha koje građanima ne daju disati i oduzimaju im pravo na život,  sa okvirnim brojem od 40.000 građana koliko ih odprilike ima žrtava kreditnih ureda dolazimo do šokantnog iznosa blokade u FINI. I nikom ništa, Vlada i Sabor jednostavno su gluhi na probleme nezakonito ovršenih građana, a blokirani građani ovaj problem ne mogu riješiti sami. Jedino odluka Vlade RH može spriječiti ovršnu mafiju da pljačka građane i da im otima kruh iz usta.

Nedavno je na površinu izbila i priča o Abisal faktoru. Bjanko zadužnice zaplijenjene tijekom akcije USKOK-a kojima su uhitile djelatnike kreditnih ureda završile su „nekim čudom“ u rukama trgovačkog društva Abisal faktor d.o.o. koji je u Hrvatskoj osnovao navodno Bugarin Yordan Ivanov, no sve upućuje na zaključak da je riječ o fiktivnoj osobi. Odmah nakon osnivanja, Abisal faktor d.o.o.  krenulo je u pljenidbu novca s računa mnogih ljudi, preko FINE, jer FINA ne ispituje vjerodostojnost isprava na temelju kojih se vrši pljenidba.  Ni ovaj problem ne mogu riješiti građani sami, bez političke volje da se pljačka zaustavi, pa je očigledno da politika ima i te kakav interes da se pljačka ne spriječi, jer se građani koji su blokirani po ovim dvjema osnovama mogu deblokirati u roku 1 dana kada bi za to bilo političke volje i kada bi se primjenjivali zakoni Republike Hrvatske.

Slična situacija je i sa oštećenicama austrijskih zadruga koje su na području Republike Hrvatske poslovale nelegalno, bez propisanih dozvola. Iako je zakonom propisana ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih sa nelegalnim štedionicama i zadrugama, kao i ništetnosti javnobilježničkih akata, ovrhe dalje traju, pa i deložacije.

Treći i najveći problem je nekoordinacija između FINE i sudova.  Imam dokaze o blokadi jedne osobe, ali i o više sličnih slučajeva, gdje je osoba u FINI blokirana iznosom većim od 2.500.000,00 iako stvarni iznos duga iznosi  svega 20.000,00 kn.

Kako je to moguće?

FINA nastavlja ovrhu za iznose koji su već namireni u ovršnim postupcima ali im sud nije dostavio podatak da su ovrhe dovršene pa se ovrha u FINI nastavlja. Provedbom ovrhe u FINI  na glavnicu se obračunava kamata,  troškovi ovrhe, troškovi FINE,  a i sami očevidnici blokade koštaju pa se blokirani građani teško odlučuju zatražiti podatak o blokadi, jer sve moraju dodatno plaćati.

Ovršni zakon koji je bio na snazi od 2010. godine, a i svaki novi Ovršni zakon sadrži odredbu da se ovrhe koje nisu dovršene a započete su do 2008. godine imaju obustaviti ukoliko ovrhovoditelj nije stavio valjani prijedlog za nastavak ovrhe tri mjeseca od dana stupanja na snagu novog zakona.   Isto tako, Ovršnim zakonom je propisano da je ovrha nenaplativa ukoliko ovršenik nema tijekom godinu dana sredstava na računima iz kojih bi se ovrha namirila. U tom slučaju bi ovrhovoditelj morao predložiti sudu promjenu sredstava ovrhe, a ukoliko to ne učini u zakonom propisanom roku, ovrha bi se morala obustaviti.

Pogađate već, to je samo zakon na papiru, rijetko tko je do sada doživio u praksi primjenu toga zakona, jer ovršna mafija hrani državu. 

Sustav očigledno osmišljen isključivo u svrhu pljačke i osiromašavanja građana teško se može srušiti.

Samo kratak prelet preko troškova koje namiruje FINA  po svakoj provedbi ovrhe, a koji iznos nije manji od 200 kn puta broj blokada koje provede jasno upućuje da se državni proračun puni džepovima ovršenih građana. Ako se spriječi pljačka građana onda se izbija iz džepova državnih uhljeba.

Umjesto kvalitetnih i dobrih gospodarskih programa kojima bi se omogućio rast i napredak, prosperitet države, država i njezin represivni aparat osmislili su kako da oni imaju redovita primanja iz blokada, a ostalo im nije toliko bitno.   Naprijed opisano dokazivo je činjenicom da se 80% blokada vodi bespredmetno, građani ni blizu nisu dužni u iznosima koji se vrte po medijima.  Osvrnimo se samo na naprijed naznačeni iznos od 2.500.000,00 kn blokade koji je gotovo u cijelosti podmiren, ali nitko ne deblokira račun ovršenika, iako o namirenju postoje pravomoćne sudske isprave. No uzalud, sam građanin ne može sa FINOM riješiti ništa, jer FINA funkcionira na način da deblokira građane isključivo i samo po sudskom rješenju u kojem je određeno da je ovrha obustavljena/dovršena i da se nalaže FINI deblokada računa.  To je postupak koji traje dugo vremena, neizvjestan je, povećava troškove pravosuđa, i potpuno je bespotreban, ali bez njega nema deblokade.  Problem je nastao zato što dio ovršnog postupka provodi sud, ovrhom nad nekretninama ili pokretninama, odnosno na imovini jamaca ili sudužnika, dok FINA provodi blokade i ovršne postupke na novčanim sredstvima. Međusobno nisu sinhronizirani, pa blokade najčešće traju doživotno.

Upravo iz tih razloga problem ovršenih građana neće se riješiti ni starim ni novim ovršnim zakonima, ni njegovim izmjenama i dopunama. Problem blokada žiro računa može se riješiti isključivo i samo političkom voljom koja bi zaustavila nesmiljenu pljačku građana i kada bi politika donijela takve odluke kojima bi se onemogućile nezakonite ovrhe. A one se ne mogu zaustaviti bez revizije svakog pojedinačnog slučaja, koje na žalost nema tko provesti.

Nada Landeka (iz knjige Ovršna mafija)