Header image

Hazud.hrLogo

News portal domovine i dijaspore

Menu

Skip to content
  • VIJESTI
    • POLITIKA
    • HRVATSKI BRANITELJI
    • GOSPODARSTVO I POLJOPRIVREDA
    • AKTUALNI KOMENTARI
  • DIJASPORA
  • KULTURA
    • PRIČE
    • POEZIJA
    • POVIJEST
    • DJEČJI KUTAK
    • ČLANOVI HAZUD-a
  • TV
  • KOLUMNE
    • Dragan Hazler
    • Slavica Vučko
    • Nada Landeka
    • Mile Prpa
    • Mladen Pavković
  • IZ SVIJETA
  • AFERE
  • PRAVOSUĐE
  • Prema sadašnjem stanju mnogima bi se vrlo lako moglo dogoditi da nekretnina bude prodana na dražbi, a da to ovršeni doznaju tek kad načine uvid u vlasnički list
  • Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli financijskih sredstava programima/projektima organizacija hrvatske nacionalne manjine za 2022. godinu
  • Poslovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak obavijeno velom tajni, glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek podupire zabranu davanja informacija o kreditnim plasmanima HBOR-a
  • NOVI LIJEK PROTIV RAKA 14 bolesnika je primilo terapiju dostarlimabom i kod svih je  nestao tumor te nisu trebali kemoterapiju, radioterapiju ni operaciju
  • AFERE: Za uspjeh u hrvatskom gospodarstvu, moraš imati dobru suradnju sa političarima i sa stečajnim upraviteljima

Mladen Pavković: Zlatko Tomičić – mučen, proganjan, zatvaran, a na kraju i zaboravljen

Objavio: Redakcija | Datum objave: 15/06/2018

Hrvatski  književnik, novinar, publicist, nakladnik, pjesnik, putopisac, esejist, pa i slikar Zlatko Tomičić (Zagreb, 2. prosinca 1930.- Zagreb, 16. lipnja 2008.) danas, deset godina nakon njegove smrti, gotovo se više i ne spominje. Čitav se život borio za pravdu, ali je nije dočekao. Proganjali su ga zbog njegova istinskog domoljublja, a poglavito u vrijeme kad je zajedno sa svojim suradnicima počeo objavljivati „Hrvatski književni list“, (HKL), što je, 1968., bila prava senzacija, tim prije jer mu je naklada dostizala vrtoglave visine. Izlazio je još jednu godinu, a nakon toga komunisti su ga zabranili. Kad je 1972. palo vodstvo Hrvatskog proljeća, uhićen je i osuđen na tri godine zatvora, da bi se ta kazna povisila početkom 1973. na pet godina strogog zatvora i četiri godine zabrane javne djelatnosti. Godinu dana proveo je u istražnom zatvoru u Petrinjskoj, a ostali dio kazne izdržao je u Staroj Gradiški. Zanimljivo je da mu je kazna povećana nakon jednog bljutavog i sramnog komentara Đorđe Ličine, koji na žalost još i danas nesmetano piše i objavljuje i koji nikada nije odgovarao za svoje grijehe. Svojedobno je objavio i knjigu „Gnjida“, a tako su baš o njemu razmišljali i svi oni koje je poslao u zatvor.

  • U Petrinjskoj i Staroj Gradiški pokušali su me ubiti, uništiti na razne načine, pokušali su me dokrajčiti svim silama: jodom, radio-aktivnim elementima, drogom, raznim injekcijama, za srce i mozak, ali me ipak nisu uspjeli ubiti. Svi ti pokušaju ostavili su na mene težak trag i ja sam iz Gradiške izašao kao 90 postotni invalid. Nalog Udbe  i Kos- a bio je ne samo uništiti Zlatka, nego razoriti i njegovu obitelj. Specijalni agenti okruživali su i moju bivšu ženu Anu i mojeg sina Tvrtka i obrađivali ih. Moj je sin Tvrtko pobjegao iz Jugoslavije godine 1979. Nije tada imao ni 17 godina. Prvo je otišao u Italiju, a odande u Francusku. Kad se vratio u Hrvatsku opet su ga proganjali – prisjećao se Zlatko, koji je umro mjesec i pol dana prije sinove smrti.

Početkom devedesetih  godina  Zlatko i moja malenkost obnovili su HKL. Naime, jednom smo sjedili u zagrebačkoj Kazališnoj kavani, kad mi je predložio da budem urednik tih novina, što sam, dakako, odmah prihvatio. Rekao mi je da  će mi donijeti na uvid sve brojeve  HKL-a. Nakon tog našeg susreta otišao sam u antikvarijat u Ilici, koji više ne postoji. Ispod stola ugledao sam vrpcom zavezane sve brojeve toga lista i naravno odmah sam ih kupio. Nikada prije ni poslije nisam vidio da netko prodaje sve brojeve  legendarnog HKL-a, zbog kojih  je Tomičić u tadašnjim komunističkim medijima bio gažen i ponižavan, pa čak i osuđen na stroge zatvorske kazne. Pričao mi je da su mu još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća najveći neprijatelji bili Veselko Tenžera i Igor Mandić, koji su o njemu pisali da „nije nikakva vrijednost“ i tome slično. A kad je počeo izlaziti Hrvatski književni list počeli su još žešći Mandićevi politički napadaji i pozivi na linč.

  • Mandić je uvijek pisao tako da bi ugodio onoj vlasti, Partiji, CK, odnosno uvijek je nastojao pogađati što oni žele i što njima treba – govorio je Tomičić, kojeg nisu prestajali proganjati i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj hrvatskoj državi, bez obzira što se i sam među prvima dragovoljno javio u Hrvatsku vojsku.

Naime, zbog njegova izraženog hrvatskog domoljublja i dalje su ga uhodili, pratili i napadali i izazivali i ometali u svemu, prešućivali, marginalizirali, uskraćivali mu većinu ljudskih prava. Žalio se svima, od najviših kao što je bio prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, pa do nižih. O svemu tome i štošta drugome  objavio sam u knjigama „Hrvatski Orfej“ (1995.) i „Pisma na koja nisam nikad dobio odgovor“ (2013.), koja su naravno ostala prešućena.

Na jednoj od mnogobrojnih tribina koje sam organizirao s Tomičićem, od kojih su neke bile i u Hrvatskom slovu, netko ga je upitao: zašto ga nigdje nema? Odgovorio je:

  • Osim toga, pitaju me i zašto me nitko ne spominje, zašto me nema na televiziji, da li ja uopće pišem i izdajem, zašto se o mojim knjigama i revijama ne piše, itd.i tako redom. U Jugoslaviji sam bio persona non grata, ali su me bar napadali, stalno me kritizirali, a sada samo šutnja, muk, veo zaborava, pad u nepostojnost, iako sam ja tu, pišem, pa i objavljujem, ako nigdje u svojim revijama i zbornicima Kad sam bio mlad svi su me znali i priznavali i veličali. Što sam bio stariji sve sam manje poznat, sve se manje o meni piše, sve teže objavljujem. Časopisi me ne vole, nakladnici me ne će, osim rijetkih, samo u tri lista mogu objaviti priče. Sada kada najbolje pišem i najzrelije i kada sam u svijetu sve poznatiji – sada sam najnepoćudniji u Hrvatskoj i najnepodobniji. Zašto? – pitao se Zlatko, koji je poglavito bio razočaran, kada ga je počeo tužakati po sudovima i jedan varaždinski stihoklepac, koji se nije mogao pomiriti s ljudima koji su se i dalje nastavili boriti za hrvatsku državu.

Nekoliko godina pod kraj života iz Mošćeničke ulice u Zagrebu, odselio se u jedno selo nedaleko Karlovca, jer, kako je rekao, više nije mogao trpjeti razne špiclove i agente koji su ga neprestano pratili i izazivali, pa i fizički napadali. Cijeli je život, baš kao i Vesna Parun, očekivao da će mu riješiti stambeno pitanje, jer stan u kojem je obitavao bio je trošan i sve više neprimjeran za stanovanje, a kamoli za književni rad. Nu, to nikada nije dočekao.

Sve u svemu, činjenica je da su ovog velikog hrvatskog pisca neprestano proganjali oni koji su to činili i u vrijeme Jugoslavije. Udbaši, koji su poput  kameleona, okrenuli kapute i opet dobili značajna mjesta i u državnim institucijama, nastavili su svoj posao, a glavna meta, da ti pamet stane,  i dalje su im bili časni i pošteni Hrvati, poput Zlatka Tomičića, koji bi barem za desetu obljetnicu svoje smrti trebao dobiti i neku ulicu u Zagrebu.

Da se ne zaboravi!

Mladen Pavković
Rubrika: KOLUMNE, Mladen Pavković

Vezane objave

NEZNANJE, NESTRUČNOST ILI KORUPCIJA?: Zbog propusta Zemljišno knjižnog odjela Zadar Ovršni sud toga suda izbacuje obitelj na ulicu iz jedinog doma→

Ivka Ilić Kovačević, posavska književnica: Među temama mojih pjesama je i moj rodni posavski kraj→

Ni onda, kao ni danas, ovi ubijači ništa nisu radili bez jasnoga cilja: planski su, u proljeće 1947., tražili radne akcije nedjeljom, zabranu vjeronauka u školama, udaljavanje Crkve iz javnog života….”→

GOVOR AKADEMIKA ANDREJA DUJELLE NA PREDSTAVLJANJU KNJIGE AKADEMIKA JOSIPA PEČARIĆA MOJIH STO KNJIGA→

Blog

POPULARNO

  • Rat u Hrvatskoj: ‘U tijeku je neviđen napad na hrvatski narod! 4 milijuna hrvatskih ljudi, zločinom će ostati bez ičega”

    192562 views / Posted 04/03/2015
  • Kada i kako nastupaju zastare na ovrhu?

    147380 views / Posted 22/07/2014
  • Postoje dokazi da Hrvati nisu Slaveni, već jedini narod koji je svoje korijene sačuvao 6500 godina

    96323 views / Posted 26/01/2014
  • SPECIJALNI RAT PROTIV HRVATSKE: “Četničko-sotonski monstrumi kontroliraju umove nevidljivim moždanim valovima i vrše “umno porobljavanje” izgrađenim sistemom elektroodašiljača i sofisticiranom EMP napravom”

    66476 views / Posted 30/05/2016
  • LEGENDA; Tisućljetno prokletstvo Hrvatske

    64768 views / Posted 25/07/2014
advertisement

PRATITE NAS NA FACEBOOKU

NAJNOVIJI KOMENTARI

  • Redakcija on OVRŠNI POSTUPAK; Ovršenici, borite se za svoja…Pokretnine koje su prema ovršnom…
  • Redakcija on OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG…Razuman rok za donošenje sudskih…
  • Redakcija on Ovrha na plaći i primanja koja su…Trebali ste obratno, 1/4 uplatiti…
  • Redakcija on STJECANJE VLASNIŠTVA Što je to knjižno, a…Ako je vaša majka knjižni…
  • Redakcija on Kada i kako nastupaju zastare na ovrhu?Na žalost, ne možete se…
advertisement

ARHIVA

Footer logo
  • Facebook
  • Google Plus
  • RSS Feed
  • YouTube
 

Info

  • Statut
  • Impresum
  • Uvjeti korištenja
  • Kontakt
 

Partneri

  • UDRUGA VERONIKA VERE
  • Udruga za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa – Facebook
 

Pretraži Hazud.hr

 

©2016 Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore

Menu