Za odlučivanje o ustavnoj tužbi Ive Sanadera Ustavni sud angažirao radnu skupinu od više sudaca i ustavnosudskih savjetnika, dok je sama odluka sastavljena na rekordnih 226 stranica
Za slučaj Ivke Alagić i Borke i Pere Vojnović, koji su pred deložacijom dana 01.06.2016. godine od strane RBA austrijskih nelegalnih zadruga, osim samih oštećenika, nekih nevladinih udruga i pojedinih novinara, nije se angažirao nitko. Bilo je tu nekih obećanja iz same politike, ali VRIJEME NEUMITNO CURI….
Zato, ako ste možda u nedoumici kako riješiti svoj problem sa sudovima, ili ne znate kako se pojedine zakonske odredbe trebaju primjenjivati, obavezno pročitajte uradak Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2016. godine.
Doduše, trebat će vam prilično puno vremena za protumačiti sve navedeno u ovoj Odluci Ustavnog suda. Naime, Odluku u slučajevima INA-MOL i slučaj Hypo Ustavni sud Republike Hrvatske sastavio je na čak 226 stranica, uz detaljna obrazloženja primjene i povrede niza zakona koji su na snazi u Republici Hrvatskoj. Odluka za Guinnessovu knjigu rekorda.
Jeste li kad čuli za sličan slučaj?
Možda bi se mogao sa Sanaderovim usporediti slučaj Marinka Mikulića i njegove tvrtke Pan-Papirna industrija, Tvornice papira Zagreb d.o.o. iz Zagreba koji su imali isto takvu sreću da je Ustavni sud srčano prionuo rješenju njihovog problema. Ivo Sanader je zahvaljujući takvoj revnosti Ustavnog suda RH zadobio slobodu, dok je Marinko Mikulić privremeno odahnuo, točnije od 17. lipnja 2014. godine pa do pokretanja stečajnog postupka. Pan-Papirna industrija u stečaju, bilježi najveći porezni dug u Republici Hrvatskoj s dugovanjem od vrtoglavih 151,9 milijuna kuna, ali im je Ustavni sud ipak izašao u susret ODGODIVŠI OVRHU pokrenutu temeljem Rješenja Ministarstva financija, po kojem, običnim smrtnicima žalba ne odgađa provedbu ovrhe.
Po Rješenju Ministarstva financija PAN-Papirna industrija pokrenula je postupak pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-2228/2011 od 11. prosinca 2013. Navedenom presudom odbijena je tužba PAN-Papirne industrije u upravnom sporu protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, kojim je odbijena njihova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.
Prema tom rješenju na ime neplaćenog poreza i doprinosa PAN-Papirna industrija dugovala je ukupan iznos glavnice i kamata od 55.447.842,81 kn, a istim rješenjem naloženo je Hypo Alpe Adria Bank d. d. da navedeni novčani iznos, za koji je određena ovrha, prenese s računa ovršenika u korist ovrhovoditelja, na određene račune državnog proračuna.
PAN-Papirna industrija u svojoj ustavnoj tužbi, u skladu s člankom 67. stavkom 2. Ustavnog zakona ističe i Prijedlog za privremenu odgodu ovrhe konačnog i pravomoćnog prvostupanjskog rješenja o ovrsi do odluke Ustavnog suda o ustavnoj tužbi, zbog nenadoknadive štete koja će, u danim okolnostima, biti prouzročena ovrhom novčanog iznosa od više desetaka milijuna kuna s računa podnositeljice i povezanih društava.
Ustavni sud prihvatio je prijedlog PAN-Papirne industrije na temelju odredbi čl. 67. st. 2. Ustavnog zakona koji glasi; „Na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta.”
S obzirom da odgoda ovrhe nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nekome nanijela veća šteta, te da bi ovrha podnositeljici ustavne tužbe, povezanim društvima i njihovim brojnim radnicima odnosno članovima obitelji radnika mogla prouzročiti štetu koja bi se teško mogla popraviti, Ustavni sud je prihvatio prijedlog za odgodu ovrhe konačnog i pravomoćnog prvostupanjskog rješenja o ovrsi.
Do okončanja postupka porezni dug te tvrtke narastao je na iznos od 154,97 milijuna kuna te je uslijed tako velikih dugova Pan Papirna industrija d.o.o. završila u stečaju. Radnici naravno nisu dobili ništa od novca, koji je, kasnije se saznalo, prelio se preko hrvatskih granica na račune u Švicarskoj. Istovremeno sa Zahtjevom za odgodu ovrhe podnešenom u ustavnoj tužbi brojne nekretnine i lokale u vlasništvu tvrtki Marinka Mikulića nije opteretio golem porezni dug, pa ih je on dao u najam drugim trgovačkim društvima i korisniima.
Za obitelj Vojnović i obitelj Alagić nema odgode ovrhe, niti se za njih zalaže Ustavni sud RH
Obitelj Vojnović iz Velike Gorice i obitelj Alagić iz Zadra nemaju sreću poput najpoznatijih zvijezda na hrvatskom aferaškom nebu. Ove će obitelji, iako njih štite Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, odredbe Ustava RH, međunarodna Konvencija i Deklaracija o ljudskim pravima, ali i brojni drugi zakoni, 01.06.2016. godine ujutro, uz uredovanje MUP-a izbaciti na ulicu, i to sve zato jer institucije u Hrvatskoj nisu radile svoj posao. Točnije, upravo institucije su omogućile nelegalnim financijskim kreditorima da plasiraju veće količine novca na hrvatskom tržištu za koji novac se i danas ne zna točan izvor, zbog čega se osnovano sumnja na organizirano pranje novca, a potom su istim tim kreditorima odobravanjem privremenog OIB-a omogućile da pred hrvatskim sudovima nastupe kao ovrhovoditelji iako im nedostaje pravna osobnost (nemaju registrirane podružnice na području RH9. Podloga sumnjama oštećenika u organizirano pranje novca leži i u članku 75. Zakona o deviznom poslovanju iz kojeg je jasno vidljivo da se nelegalna trgovina devizama na području RH kažnjava sa zatvorskom kaznom trajanja i do pet godina. Ali ta kaznena djela kažnjiva su očigledno samo na papiru. Baš kao što je i pravda nedostižna za većinu Hrvata, osim za tipove imena Marko Mikulić i Ivo Sanader.
Švicarska obećana zemlja za Marinka Mikulića, ali i za Sanaderovog Ježića, Hrvatska zemlja nepravde za mnoge Hrvate
U Švicarskoj je registrirana tvrtka Smelt Intag AG Zürich čiji sadašnji vlasnik dolazi iz PAN tvornice papira, Marinko Mikulić. Smelt je nekad bio slovenski ponos a o bivšem slovenskom vlasništvu svjedoči danas tek ime Slovenca Mirana Planinca. Nakon Mikulićevog preuzimanja Smelta 2009. tvrtka je u slovenskim medijima dospjela na zao glas jer radnicima u Sloveniji nisu isplaćene pola godine plaće nakon što je tvrtku preuzeo Mikulić. Inače švicarski Smelt ima 4,363 milijuna CHF temeljnog kapitala.
Robert Ježić čije svjedočenje o primljenom mitu je Ive Sanadera koštalo slobode, u Švicarskoj ima registriranu tvrtku Dioki Holding. Upravo ta tvrtka bila je u obvezi u državni proračun RH uplatiti 5.000.000 eur-a za koje je Ježić tvrdio da potječu od uplate MOL-a sa svrhom navodnog mita za Ivu Sanadera. Taj novac do danas nije uplaćen u državni proračun.
Posebno zalaganje Ustavnog suda RH u slučaju INA-MOL i Hypo – odnosno slučaj Ivo Sanader
Budući da je riječ o opsežnom kaznenom predmetu, a da bi detaljno i savjesno ispitali ta dva slučaja po ustavnoj tužbi bivšeg premijera Ive Sanadare, Ustavni sud je na njegovoj obradi i pripremi, na zahtjev suca-izvjestitelja, angažirao radnu skupinu od više sudaca i ustavnosudskih savjetnika. Suci Ustavnog suda i njihovi kolege koje su angažirali na ovom slučaju sastajali su se ukupno 16 puta prije donošenja odluke. Prvi radni materijali u slučajevima Hypo i INA-MOL raspravljeni su na 23. sjednici Drugog vijeća za odlučivanje o ustavnim tužbama 18. prosinca 2014., kad je Vijeće donijelo zaključak da se predmet zbog šireg značaja uputi na stručni sastanak. Radni materijali u slučajevima Hypo i INA-MOL prvi put su raspravljeni na stručnom sastanku sudaca 13. siječnja 2015., a zatim na stručnom sastanku 10. ožujka 2015., te kolegijima sudaca 26. siječnja 2015., 9. veljače 2015., 13. travnja 2015., 11. svibnja 2015., 25. svibnja 2015. i 26. svibnja 2015. Nacrti odluke raspravljani su na stručnim sastancima 11. lipnja 2015. i 23. srpnja 2015. te na kolegijima sudaca 1. lipnja 2015., 10. srpnja 2015., 13. srpnja 2015., 17. srpnja 2015., 20. srpnja 2015. i 22. srpnja 2015.
Tijekom obrade predmeta Ustavni sud je od nadležnih državnih tijela zatražio i/ili primio niz dopisa i očitovanja:
– dopis Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, klasa: 943-01/15-01/08, ur. broj: 526-02-01-03-01/2-15-22 od 27. ožujka 2015., zaprimljen u Ustavnom sudu istog dana, kojim se traži dostava dokumentacije iz spisa Županijskog suda u Zagrebu broj: 7 K-US-26/11 za potrebe arbitražnog postupka Republike Hrvatske protiv društva MOL Hungarian Oil and Gas Plc. pred Arbitražnim sudištem u Ženevi (UNCITRAL);
– dopis Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: DORH), broj: KR-DO-957/2015 od 29. lipnja 2015., zaprimljen u Ustavnom sudu istog dana, kojim je dostavljeno očitovanje Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: USKOK), broj: K-US-145/11 od 23. lipnja 2015. s priležećom dokumentacijom, vezano uz poduzimanje pravnih radnji USKOK-a protiv D. P. u slučaju INA-MOL;
– dopis DORH-a, broj: KR-DO-957/2015 od 24. lipnja 2015., zaprimljen u Ustavnom sudu 29. lipnja 2015., kojim su dostavljeni podaci o radnjama koje je DORH poduzeo radi naplate novčanog iznosa od pet milijuna eura u korist državnog proračuna od strane trgovačkog društva DIOKI Holding AG iz Švicarske u slučaju INA-MOL;
– dopis Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, klasa: 018-01/15-01/02, ur. broj: 526-01/15-02 od 6. srpnja 2015., zaprimljen u Ustavnom sudu istog dana, kojim je dostavljena dokumentacija o arbitražnom postupku u povodu tužbe Republike Hrvatske protiv društva MOL Hungarian Oil and Gas Plc. pred Arbitražnim sudištem u Ženevi (UNCITRAL);
– dopis Ministarstva gospodarstva Republike Hrvatske, klasa: 018-01/15-01/02, ur. broj: 526-01/15-03 od 15. srpnja 2015., zaprimljen u Ustavnom sudu istog dana, o podacima vezanim uz arbitražne postupke vezane uz društvo INA – Industrija nafte d.d. Zagreb, u kojima je Republika Hrvatska stranka;
– dopis Županijskog suda u Zagrebu, broj: 25 Su-860/15 od 14. srpnja 2015., zaprimljen u Ustavnom sudu 16. srpnja 2015., s podacima o poduzetim radnjama i stanju spisa tog suda broj: K-Us-50/14 u predmetu protiv opt. Zsolta Tamasa Hernadija;
– dopis DORH-a broj: KR-DO-957/2015 od 20. srpnja 2015., zaprimljen u Ustavnom sudu istog dana, kojim je dostavljeno očitovanje USKOK-a broj: K-US-48/11, K-US-145/11 od 20. srpnja 2015. s popratnom dokumentacijom, vezano uz poduzimanje pravnih radnji USKOK-a u predmetu okr. Zsolta Tamasa Hernadija.
Pravda nije jednaka za sve, za mnoge je nedostižna
Naravno, sve je to lijepo i možda zvuči kao obećana pravda u odnosu na Ivu Sanadera i Marka Mikulića, kad upravo takvo ponašanje ustavnih sudaca ne bi upadalo u oči kao iznimna nepravda prema ostatku hrvatskog naroda. Naime, većem dijelu populacije u Hrvatskoj ovakva pažnja prema njihovim ustavnim tužbama predstavlja tek nedostižan san, a da bi se u njihovim sudskim predmetima angažirala čitava vojska sudaca koji bi davali stručno mišljenje, nikad nikom od „običnih“ građana nije palo niti na pamet.
Zato bi odluke Ustavnog suda broj U-III-4149/2014 i broj U-III-1328/2014 trebalo uvesti kao obveznu literaturu na sve pravne fakultete u Republici Hrvatskoj, na Pravosudnu akademiju i u Ministarstvu pravosuđe za posebnu edukaciju studenata i budućih odvjetnika i sudaca. Dapače, iste bi možda valjalo ukoričiti kao iznimno vrijedan i stručan znanstveni rad, te ga učiniti dostupnim i u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu i Knjižnicama Grada Zagreba kako bi i „obični smrtnici“ mogli se educirati po pitanju njihovih prava.
Nikad još nitko u Hrvatskoj, naročito brojne nevladine udruge nisu reagirale na brojne nepravde koje doživljava tzv. “običan puk”. Npr. poznato je da se Revizija Vrhovnom sudu može podnijeti isključivo po ovlaštenom odvjetniku, i to u sporovima iznad 151.000 kn. Što je sa ostalim sudskim sporovima u kojima su iznosi niži od zakonom propisanih? I što ako je stranka u takvim sporovima ispod 151.000 kn vrijednosti uvjerena da je u pravu ali sud odbije njezin tužbeni zahtjev. Znači li to da te stranke nemaju pravo na odluku Vrhovnog suda? Nije li to očigledna diskriminacija? Nemaju pravo ni na reviziju njihovog sudskog postupka. Treba imati na umu i da mnogi nemaju dovoljno financijskih sredstava da mogu osigurati odvjetnika koji bi ih zastupao a što je kod revizija obvezno.
Navedeni slučajevi samo ukazuju da je pravda u Hrvatskoj ne samo jako skupa, nego i selektivna.
Ili da kažem onako narodnim jezikom;, „Koliko kuna toliko muzike“ ili „koliko eurića toliko pravde!“