Uvijek je u našoj povijesti bilo Hrvata za Hrvatsku i onih drugih, ali su bile takove okolnosti da su oni “drugi” izabirali lošiji put za Hrvatsku, ali ne i njenu ugrozbu za podpuni nestanak.  Čak niti najgori među “drugima” – hrvatski komunisti nisu djelovali za podpuni nestanak Hrvatske, nego za njeno poniženje, njeno smanjenje na polovicu hrvatskog prostora; sprovodili su ubijanje svih Hrvatica i Hrvata, koji nisu bili za tu njihovu komunističku Hrvatsku.

Komunisti, najveća kazna, koja se je u čitavoj povijest survala na Hrvatski narod nisu masovno ubijali svoje protivnike samo u ratu (u revoluciji, koja guta vlastitu djecu), u kojem su se komunisti stjecajem okolnosti našli na strani pobjednika, nego su nastavili još strašnijim i još masovnijim  ubijanjem svojih protivnika, napose Hrvata iza rata.

Hrvatski komunisti udruženi s komunistima “bratskih naroda”, napose sa Srbima su za vrijeme svoje vladavine, što poubijali, što prognali, umanjili broj Hrvata u Hrvatskoj i u BiH za najmanje 2,5 – dvaipol milijuna i to pretežno ubijanjem i progonom hrvatske mladosti.

Komunisti su ubijali Hrvate i izvan Hrvatske, na primjer u Austriji, u Italiji, u Sloveniji, i u državama od “bratskih naroda” iz okruženje ili Regiona, kako se to kaže retorikom Europske Unije i Srbije za buduću Jugoslaviju, ovog puta za Veliku Srbiju.

O poubijanim Hrvaticama i Hrvatima, komunisti za vrijeme svoje pune vladavine nisu dozvolile ni spominjati hrvatske žrtve počinjene zločinom komunističkog genocida.

Hrvatska je kroz povijest bila uvijek svođena na nekakav obstanak, bilo conventovski ili  podanički, bilo cetinski ili vazalski, bilo kvislinški ili  brozovski…, ali od 1991. Hrvatska je bila svedena na borbu za goli obstanak.

U toj borbi smo pobijedili vanjskog neprijatelja: genocidne, okupatorske, pljačkaške, silovateljske i feritističke (pravandalske!) Srbe, ali nismo pobijedili unutarnje neprijatelje: hrvatske komuniste i udbaške ubojice niti njihove protuhrvatske saveznike – petokolonaške Srbe, koji su bili po zločinstvima najstrašniji hrvatski neprijatelji, strašniji od onih iz Srbije.

Već i vrabci na granama znadu da su komunisti u sva tri oblika hrvatskih vlasti po diktatu EU abolirali i amnestirali inicijativne, infrastrukturne i kolateralne sbrske zločince iz reedova petokolonaških Srba jer su jedni drugima potrebni.

Na prvi pogled to je malo mutno, ali ako reazbistrimo tu mutež onda nam postaje sve jasno.

Masonska Europska Unija je ne samo kroz ideologiju Karla Marxa, nego kroz sve svoje ideologije i planove protuhrvatska. Ta masonska i podla Europska Unija je prisilila ovu Hrvatsku u svome “Statu nascendi!” da proglasi aboliciju i amnestiju petokolonaškim Srbima i stvaranje Regiona za obnovu “bratstva i jedinstva” s prekodrinskim i drugim Srbima.

Hrvatima je tobože polaskala EU s Rezolucijom 1841 o lustraciji komunista kao kompenzaciju za aboliciju plus amnestiju srbskim zločincima, ali ne sprovodi lustraciju.

Ta ista masonska EU uvlači Hrvatsku u totalni nestanak kroz sinergiju: Ideologije Karla Marxa o uništenju Hrvata kao nenaroda i utapanje Hrvatske u Region pod geslom “Ko nas bre zavadi”. Region s Hrvatskom i s Kosovom, koji će privlačiti Srbe na sebe je jamčevina Europskoj Uniji, da Srbija ne može ostvariti svoj bijeg k majčici Rusiji.

U svemu tome, ako ne krepa ta masonska neman Europska Unija, nestat će Hrvatske jer će Srbija kao gospodar u Regionu ostvariti svoj vjekovni san Veliku Srbiju, a ovoj je oduvijek i zauvijek u planu genocid svih vrsta na Hrvatima, da bi na hrvatskom prostoru ostvarila svoj “vekovni san” Veliku Srbiju.

Masonska Europska Unija znade da svoj patronat na jugoistoku Europe može ostvariti kroz Region, a regionalci su udruženi hrvatski komunisti ne samo u KPJ-otu preimenovanome u SDP, nego u redovima komunista i u svim strankama.

Nažalost, ovu spletku svih zala, uključujući i nestanak Hrvatske kroz njeno podaništvo u Europskoj Uniji ne razabire veliki dio Hrvata, napose zato jer im svi Hrvatski mediji sole pamet s lažnom soli Europske Unije pa su takovi dali svoj glas za ulazak Hrvatske u EU na referendumu.

Časno je, ali vrlo teško biti Hrvat, što ću parafrazirati stihom iz jedne Ljermontove pjesme:

“O kako je teško, o kako je bolno, kad nemaš kome pružiti ruku u minutama najteže duševne patnje…!”  (grubi, ali točan prijevod iz ruskog originala).

Upravo u tome je pojačana bol, patnja, tragedija i beznađe Hrvatskoga naroda jer nema kome pružiti ruku, da ga spasi od ponora, u kojega pada kroz masonsku Europsku Uniju i srbski Region.

Pustimo po strani što je lakoma Europska unija bacila u dužničko robstvo Grčku i inače napredne države  poput Španjolske, Portugala, Italije… i ostanimo samo na hrvatskome tlu.

Je li Europska branila Hrvatsku i BiH od Vukovara do Srebrenice. Ne, pustila je Srbima da sprovode svoj genocidni zanat na primjer u Ovčari, u Borovu, u Voćinu, u Širokoj Kuli, u Slunju, u Škabrnji…

Je li Europska Unija pomogla Hrvatskoj i BiH da se oslobode od srbske terorističke okupacije? Ne! Upravo suprotno naredila je komunističkome sudu u Hrvatskoj da kažnjava jedan dio Hrvatskih branitelja i osloboditelja, a one najistaknutije kažnjava Den Haag – središte eurounijske pokvarene savjesti. EU kažnjava Hrvate jer su se usudili osloboditi Hrvatsku od srbske genocidne gamadi i pritome su nehotice ili u borbi ubili ponekoga srbskog gamaditoida.

S BiH je Europska Unija i jednako misleća “darovateljica” demokracije kroz topovske cijevi i avionske bombe USA postupila još drastičnije. Za srbski masakr u Srebrenici na desetak tisuća Bošnjaka, plus Sarajevo plus Bihać plus, plus plus… nagradila je genocidne srbe s pola BiH s državom Republikom Srpskom.

Tko misli da je masonska Europska Unija samo abolirala/amnestirala srbske zločince i stvorila Region taj je kratkovidan i treba ići u zagrebačku kliniku “Sunce” zamijeniti očne leće i ugraditi ušne školjke.

Takvima lakovjernim Hrvaticama i Hrvatima treba  pročistiti i uši da ne vjeruju lažima.  Kroz diktat Europske Unije Hrvati su već izgubili suverenitet u vlastitoj državi i dijele ga s 23 nacionalne manjine, iako smo čak u titovini učili da je suverenitet naroda nedjeljiv.

Danas Hrvati u Hrvatskoj uživaju participaciju u subsuverenitetu po regulama EU, a znade se da glavne države Europske Unije niti priznaju niti dozvoljavaju status nacionalnih manjina i useljenika u svoje države. I pisatelj ovih redaka nema baš nikakvih prava kao useljenik u najdemokratskijoj državi u svijetu, a useljeni nomadski Romi (nemam ja ništa protiv Roma! imaju u Hrvatskoj veće prava (i čak privilegije), nego Hrvati.

EU nam je oduzela Zerp, veći jadranski prostor nego je Slavonija, oduzela i dala Srbiji lijevo Podunavlje, proširila Slovensko pravo na Jadran, prepustila Slovencima Svetu Geru…, zabranjuje kolinje i pečenje rakije, zabranjuje običaje i reducira bračne odnose. Za veći broj od dozvoljenih plaćat će se bračna kaznena pristojba

Kroz “rodbinstvo” s Europskom Unijom Hrvatska je izgubila u miru između dva popisa stanovnika preko 300.000 mladih ljudi i dobila preko milijum umirovljenika.

Gubitak mladih Hrvatica i Hrvata, kojima su i dalje otvorena vrata za odlazak na EU-tržište suvremenim robljem, nadomjestit će EU i USA s Afrikancima koji bježe iz svojih domovina jer ih Amerikanci i Eurounijaši darivaju s previše demokracije iz topovskih cijevi sa zemlje i bombaškom “manom” iz zraka.

Dakle, opustjele otoke, Jadransko priobalje i po potrebi hrvatsku unutrašnjost naselit će EU/USA s Afrikancima i s istoka raznim Balkanezima, u prvome redu srbima, Romima i Kosovarima.

To je približna slika Hrvatske, inače već dužničke robkinje, pred ponorom kroz ulazak pod papuču Europske Unije.

Dakle Hrvatice i Hrvati razbistrite um, izoštrite vid,  sluh i druga čula za spas  i preporod Hrvatske! 

Dragan Hazler, zabrinuti Hrvat za Hrvatsku i svoj voljeni narod Hrvatski