Zakonito je ono što Đuro Sessa kaže, a ne ono što piše u zakonima RH
Od kako su neposredno prije prošlih izbora u Hrvatski Sabor ušetali predstavnici Raiffeisen zadruga sa crnim torbama sumnjivoga sadržaja, za oštećenike tih zadruga nastupio je veliki preokret. Ako se vratimo analizom korak unazad, onda se može primijetiti da su isticanje nezakonitosti poslovanja zadruga koje su nelegalno poslovale na području RH političari koristili jedino u predizborne svrhe.
Da je poslovanje Raiffeisen zadruga na području Republike Hrvatske bilo nezakonito istaknuli su bili ministar financija Slavko Linić, ministar financija Boris Lalovac, tadašnji premijer a sadašnji predsjednik RH Zoran Milanović, a svojevremeno je o nezakonitosti poslovanja austrijskih zadruga u Hrvatskoj progovorio čak i kameleon Šuker, inače kum uspješno i brzo naprednog drvnog industrijalca iz Turopolja, profesionalni političar, također bivši ministar financija.
Uglavnom, u predizborno vrijeme svi političari razumiju muke građana. Tako je aktualni ministar financija Marić poručio penzionerima da se ne moraju brinuti za svoje penzije, novca za njih ima, ali poruka dužnicima Raiffeisen zadruga nije ni malo ugodna. Njih su baš uvalili u probleme, a revizijom Vrhovnog suda inače neovisni suci, a sada ovisni o odlukama Vlade i Vrhovnog suda, zapečatili su i njihove sudbine.
Odbijaju suditi u postupcima za utvrđenje ništetnosti
Naime, sudovi u posljednje vrijeme, suprotno zakonskim odredbama, odbijaju suditi u postupcima radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu pozivajući se na reviziju Vrhovnog suda. Tako sudovi zaobilaze odredbe Ustava Republike Hrvatske koji jamče svakom građaninu pravo na pristup sudu, ali isto tako propisuju da u Hrvatskoj sve pravne i fizičke osobe moraju poslovati na zakonit način.
Kako je onda moguće da nezakonito postane zakonito, ili da svima bude jasnije, kako je moguće da vodeći stručnjaci u RH, bivši i sadašnji ministri financija mijenjaju mišljenja kako vjetar puše?
Nesporno je da je Europski sud u Luxembourgu dao svoje mišljenje o pitanju retroaktivne primjene zakona kojim je bila regulirana ništetnost ugovora o kreditu sklopljenih sa austrijskim zadrugama, međutim taj sud je isto tako dao Vladi Republike Hrvatske odriješene ruke da unutar svoje zemlje sami rješavaju to pitanje, i nađu sami rješenje kojima će pomoći svojim građanima. Na žalost, svjedoci smo da se za one koji su se našli u dužničkom ropstvu nije pronašlo ni adekvatno, ni nikakvo rješenje.
Nameće se pitanje, kako je moguće da suci, kojima se nalaže da moraju suditi po zakonu i ustavu, sude po „mišljenju Đure Sesse i ostalih sudaca Vrhovnog suda“. Pa nisu suci Vrhovnog suda iznad zakona i Ustava RH?
Da se s pravom postavlja to pitanje, odgovor leži u Zakonu o javnom bilježništvu, koji zakon jasno propisuje da javni bilježnik prije ovjere ugovora ili javnobilježničkog akta mora provjeriti identitet pravne osobe i ovlaštenje njezinog potpisa. Javni bilježnici u Hrvatskoj ni jedanput nisu provjerili identitet i ovlaštenje pravne osobe i odgovorne osobe u toj osobi, što je protivno odredbama Zakona o javnom bilježništvu, a o čemu su Vrhovni suci dali mišljenje, da je takvo postupanje javnih bilježnika u ovim slučajevima ipak zakonito.
Kako je onda moguće da su javni bilježnici otiskivali klauzule ovršnosti na javnobilježničke akte, a da nisu provjeravali ovlaštenje osoba koje ovršnost zahtijevaju, i što je još gore, ovlaštene osobe austrijskih zadruga nisu niti vidjeli u svojim javnobilježničkim uredima. U nekim drugim slučajevima Vrhovni sud iznio je svoje pravno stajalište da su takvi postupci nezakoniti, u slučajevima dužnika Raiffeisen zadruga Vrhovni sud pak kaže da je takvo postupanje zakonito, iako je Zakon o javnom bilježništvu jasan, kao i Ovršni zakon i Zakon o obveznim odnosima, a postupanje javnih bilježnika protivno je onome što u tim zakonima piše.
Znači zapravo, zakonito je ono što Đuro Sessa kaže, a ne ono što piše u zakonima RH
N.L./HAZUD.HR