Marijan Borić uzeo je slobodne dane na poslu, potom se uputio u stan svoje djevojke. Grčevio je stisnuo šake oko njenog vrata i počeo ju daviti.  Čvrsto je stiskao sve dok nije izgubila svijest, nakon čega joj je u usta i nos nagurao posteljinu. Promatrao ju je sve dok nije izdahnula, nakon čega je njeno tijelo umotao u plahtu, stavio joj vrećicu na glavi, prekrio tepihom, a nakon svega u stanu je upalio i mirisne štapiće kako bi prikrio miris mrtvog tijela u raspadanju.  Za sve to trebalo mu je pola sata, nakon čega je napustio stan svoje do maloprije žive i nasmijane djevojke, ponijevši sa sobom i njezin mobitel iz kojeg je izvadio karticu a potom sve negdje bacio. 

Ovo nije scena iz filma Alfreda Hitchcocka već iz grada Zagreba.  To je scena iz naše sredine, naših života,  koja se odigrala prije dva dana u zgradi popularnog imena Raketa. Osoba koja je glavnu ulogu odigrala u ovom ubojitom scenariju do jučer je šarmirala djevojke u tramvaju, smješkala se u trgovini dok je kupovao kruh, s prijateljima se šalio na kavi, na kraju, prije nego li je mučki ubio svoju djevojku, nježno joj je stotinu puta šaputao na uho strasne riječi, ljubeći je.   Potencijalni sumnjvac i ubojica otac je djevojčice i dječačića koji pohađaju osnovnu školu. Ni u školi nitko od učitelja, kao ni nitko od roditelja druge djece nije nikad naslutio da se radi o osobi poremećene psihe.  Susjedi kažu, to je radišan čovjek i majstor za sve, uvijek spreman pomoći.

Isto takva osoba bio je i Edi Mišić, ubojica Meksikanke Selene Margarit Graciano Macedo. Miran, tih, gotovo neprimjetan. Nitko nije u njemu mogao ni naslutiti a kamo li prepoznati grubijana  i nemilosrdnog  ubojicu. Ni Dragan Paravinja, silovatelj i ubojica Antonije Bilić nije odavao izgled okorjelog ubojice.  Njegovi kolege s posla kažu da je dobar, vrijedan, tih, pa čak i dobrodušan. Supruga ga je do zadnjeg dana štitila, pa i voljela, baš kao što su i roditelji Edija Mišića štitili njega ni sami ne vjerujući da je počinio takav stravičan zločin, iako su to možda prema dokazima koje su uočili naslućivali. 

Sva trojica iz gornje priče svakodnevno su se družili s brojnim ljudima, susjedima, prijateljima, rođacima.  Nitko od nije odavao profil ubojice niti je što nagovještavalo njihov poremećeni um. U slobodno vrijeme šetali su u prirodi, komunicirali putem društvenih mreža, odlazili u kina, kazališta, na kave!  Život nas vodi brojnim stazama. Na tim stazama susrećemo ljude različitih profila. Mnogi su usamljeni, neki traže blisku i nježnu osobu, neki traže prijateljstvo, neki ljubav i osjećaje stoga su spremni ukazati povjerenje  ljudima koji im  se obrate. Povjere im se, postaju bliski, odaju i svoje najdublje tajne vjerujući kako je baš  ta osoba, koja im je prišla šarmantno, nježno, pažljivo, s osmijehom, prava osoba za njih. Dijele se  strasni pogledi, topli zagrljaji, nježni poljupci,  dođe se i do intimnijih situacija, a onda iznenadni šok. Princ iz snova pretvori se u zmiju otrovnicu, zmaja, čudovište, ubojicu…. Što je  to, koji  je to klik u glavi, koji  u jednom jedinom trenutku nježno i slatko, ljubljeno stvorenje pretvara u bolesnog psihopatu, osvetnika, krvnika?

U do jučer mirnom biću probudi se zmaj koji riga vatru.  Okreće se s mržnjom prema osobi koju je do jučer nazivao prijateljem, suradnikom. Pokreće mrežu mrzitelja u susjedstvu, među rođacima, na facebooku, google na svim dostupnim mrežama i u okolini.  Sipa otrov, riga vatru, a na kraju steže obruč i ubija!  Jednim jedinim potezom ne trepčući okom!

Kako prepoznati u očima osobe kojoj smo spremni pružiti cijeli svijet na dlanu, bolesno ludilo? Kako procijeniti i  znati kome se možeš povjeriti, kome predati, kome vjerovati, i s kim uopće biti siguran, ako si jednog trenutka u nježnom i strasnom zagrljaju a u drugom taj zagrljaj te  vodi u sigurnu smrt?

Stručnjaci kažu da ljudi koji su sposobni činiti okrutnosti poput silovanja i ubojstava sasvim sigurno nemaju sućuti ni empatije za druge. To su osobe bez moralnih skrupula, osobe koje se brinu samo o vlastitim potrebama, a i u drugim ljudima vide samo sredstvo da zadovolje vlastite trenutačne potrebe. Osobe sa takvim ponašanjem su nemoralne i ne osjećaju emocije pa čak ni pri najokrutnijim djelima. Možda je to put da ih prepoznate? Ako osoba koja je uz vas, niti u jednom trenutku ne osjeća empatiju prema vama, niti ga zanima kakav vi teret nosite na leđima, osoba koja samo misli na sebe i svoje potrebe, bez suosjećanja i bez osjećaja grižnje savjesti, osoba koja vas često bezrazložno povrijedi i uvrijedi, i voli se iživljavati na vama nanoseći vam bol, možda je vrijeme da razmislite o tome da se što prije udaljite od te osobe. 

Takve osobe vole sebe, i nikad neće dignuti ruku na svoj život, iako znaju odglumiti da im je dosta života. No to je najčešće samo način da izazovu suosjećanje druge osobe i njihovu pažnju. Ubojstvo kao čin agresije prema drugome nije ekvivalent agresije usmjerene prema samome sebi, ali jedno ne mora isključivati drugo. Ubojstvo nakon silovanja može biti i posljedica opiranja žrtve, ali i težnje silovatelja da prikrije tragove. Jer žrtva koja je ostavljena na životu odat će ga, lakše će biti nađen nego ako je mrtva, to je jedan od razloga surovih ubojstava. Drugi je materijalni interes i novac koji blokira um i emocije, a osobe ubojice pred sobom imaju samo jedan cilj – oteti bez osvrtanja na zapreke koje se nađu na tom putu.

Za sve osobe s poremećajem ličnosti simptomatičan je jedan pokazatelj. Osvajaju svoju žrtvu lijepim riječima, šarmom, osjećajnim ponašanjem, nježnošću, kulturom, dok ne žrtvu ne zarobe emocionalno. Nakon toga ista je potpuno slaba i teško se odupire onom što ju čeka. U samo jednom jedinom trenutku nježno, drago, slatko, mirno, strasno stvorenje pretvara se u zvijer koje bez imalo osjećaja svojoj žrtvi oduzima život. U hipu!  Mozak se blokira, a u umu se pojavljuje samo jedna misao; ubij, ubij, ubij!  Kako dakle znati, kad si s takvim šarmantnim muškarcem, osobom koju upoznaš  dok su mu oči suzne od siline osjećaja, na kavi, gledajući  ga kako se topi od miline zbog sreće što se nalazi u tvojem društvu, da li je on dobrica ili ubojica? Postoji li skener koji bi mogao skenirati nečiji um i prepoznati da li u njemu postoji poremećaj?

Zanimljivo je da takve osobe nisu prevarile samo svoje žrtve, već i mnoge druge ljude iz njene okoline. Koga god upitate za mišljenje, reći će vam da se radi o predivnom stvorenju, mirnom, staloženom, dobrodušnom, milosrdnom. S druge pak strane javnost je sklonu upravo dobre ljude osuđivati, oklevetati, ocrniti ih i uništavati im život svojom zloćom, dok ubojice i psihopate koji siju zlo šeću našim ulicama, i prizivaju na kavu i druženje – buduće  svoje žrtve! Na njihovim licima biti će osmijeh do slijedećeg kratkog spoja u glavi!