Dok se ne utvrdi istina i dok se ne izrekne žaljenje i isprika za stotine tisuća nevino ubijenih Hrvata u vrijeme rata i poraća, neće biti mira i sloge u našoj Domovini. Bez pokajanja, okajanja grijeha i nadoknade štete nema oprosta.
Razasute kosti naših mučki ubijenih Hrvata, kojima nikada nismo dali mir i spokoj, koje nikada nismo sahranili kako to zaslužuje svako voljeno Božje biće, vuku nas sebi na zemlju i podzemlju i nedaju nam život u slobodi, obilju radosti i blagostanju. Kosti svuda oko nas!!! Kosti ljubljenog Božjeg bića nepravedno i mučki ubijenog, nitko od vladajućih za sve ove godine ne želi na dostojanstven način eshumirati, identificirati i sahraniti. Njihovi voljeni, ne mogu to učiniti a željeli bi ali ne mogu doći do istine gdje su kosti njihovih voljenih nalaze. Neki se boje o tome i govoriti. Strah koji su J.B. Tito i njegovi najbliži suradnici, u komunističke floskule zakrabuljeni velikosrbi i njihove hrvatske sluge, hrvatski komunisti, uspostavili nad državotvornim Hrvatima, hrvatskim domoljubima i rodoljubima, traje i danas jer su njihovi potomci i politički sljedbenici i u današnjoj Hrvatskoj sačuvali praktički sve poluge vlasti.
I nakon što je Tita svijet osudio i s pravom stavio na deseto mjesto najvećih svjetskih ubojica, malo koji Hrvat to zna jer je i na državnoj televiziji, HTV-u, to ostala tabu tema. Svaki ministar u Hrvatskoj Vladi koji najavi ili u svoja 4 zida samo spomene lustraciju ili potrebu otvaranja arhiva SKJ-SKH, može računati da će biti smijenjen u najkraćem mogućem roku. I, štoviše, zauvijek pribijen na stup srama. Kao “revizionist” i, “zna se”, “ustaša”. A sve dok to netko ne učini, dok ne objavi punu istinu o Titu i njegovim velikosrpskim i komunističkim suradnicima, monstruoznim koljačima, dok naša djeca u školama to ne budu učila, dok mrtve ne sahranimo kako bi mogli u miru počivati, neće biti mira ni nama živućima. A očigledno ni slobode. Ni radne ni životne budućnosti.
Deseti najveći ubojica 20. stoljeća bio je J.B. Tito? Njemački magazin Bild sastavio je listu najvećih masovnih ubojica koji su obilježili 20. stoljeće. Na “Top 10” našao se i maršal Josip Broz Tito.
Nemamo Božji blagoslov, a bez Božjeg blagoslova nema napretka ni obilja, nema mira ni radosti. Vrijeme je da to učinimo i da istina bude svima dostupna, da istinu ponavljamo sve dok ne bude prihvaćena i dok se nasljedovatelji ubojica, ne ispričaju i moralno ne osude, jer za osudu pojedinaca smo zakasnili. Upravo zbog toga se tako i dugo čekalo, da pomru a sa njima i dio istine i njihovo nekažnjavanje.
Božjem sudu, nitko nije uzmakao. Istina uvijek proklija na svjetlo dana.
U našem narodu se kaže: „Zaklela se zemlja Raju, sve se tajne morat znaju“.
I sve se zna, samo se ništa po tome ne čini. Uplašeni se boje, hrabri se ušutkavaju a egzokuteri pozivaju na vjeru u Boga i Njegovo praštanje iako nikada nisu vjerovali ni praštali. Oni uvijek imaju ispriku za sva zla, bez imalo kajanja za počinjena dijela, bez vjere u Boga ali sa Bogom kao svojom oštricom napadaju one koji ga ljube, zbunjuju ga i dovode u situaciju da ispituju svoju savjest i da možda treba sve zaboraviti. Jer eto, sve više i više priča se o Bogu koji prašta sve i svašta, širi svoje ruke i kao da se veseli našoj neposlušnosti i našim sve većim i većim grijesima. Bog je velikodušan. Da istina je, Bog je velikodušan u svojoj ljubavi i praštanju. Ali, moramo znati da sve što dolazi od njih je zabluda, manipulacija, laž i novo zlo na koje Hrvat uvijek iznova nasjeda.
Istina i ljubav je Bog. Bez istine se udaljujemo od Boga i upadamo u grijeh. Grijeh je put prema Sotoni i zato se sve više potiče. Griješite i ne bojte se jer Bog sve prašta. Riječi biblijske izvrću jednako kao i sva učinjena zla kroz povijest. Istina je, da nas Bog neizmjerno ljubi, da nam uvijek daje novu priliku da se odreknemo grijeha i da nas On uvijek čeka raširenih ruku. Ali je prava istina, da oni koji stalno žive u grijehu odlaze zauvijek od Boga, da njihovo putovanje ide u suprotnom smjeru, da putuju prema Sotoni i da, dok još i nisu svjesni kud ih vodi grijeh,. da su se približili svim Sotoninim darovima i da bez njih više ne mogu živjeti a to su materijalizam i svi tjelesni užici koji ubijaju Dušu. Bez Duše smo raspadna materija a život koji je u grijehu besciljan je i beživotan. Grijeh puno obećava, malo daje a u konačnici sve uzme. I zato, u ljubavi razmišljajmo o Kristovoj ljubavi, o tome koliko On pati kad smo mi griješni i koliko je Njegov sud pravedan. Razmišljajmo da svaki grijeh moramo okajati, pokajati i štetu nadoknaditi. Ukoliko to ne učinimo za vrijeme života, koji traje kao kratki lahor, onda ćemo kroz vječnost u Čistilištu prolaziti muku i čeznuti za Bogom, najvećom ljubavi i najvećom srećom. Razmislimo, jer tamo gdje su naše misli i naše želje, tamo je i naše srce, tamo i pripadamo.
Otvorimo vrata svoga srca Kristu, i slušajmo njegove riječi ali ne onako, kako ih nama tumače nevjernici, nego kako je Isus mislio i govorio. To mogu samo oni koji ga ljube i koji su mu otvorili svoju Dušu, kako bi Duh Sveti mogao u njima djelovati. I zato otvorimo mu svoju Dušu da nam može poslati Duha Istine, Duha Ljubavi, Duha Hrabrosti, Duha Razuma kako bi mogli istinu s ljubavi govoriti i s razumom i hrabrosti živjeti svoj ovozemaljski život.