Ovršni zakon, i svi drugi propisi jamče ovršeniku – zaštitu dostojanstva iako je vidljivo iz prakse da se  ovršeniku ne jamči ništa, a najmanje  dostojanstvo.  Prilikom provedbe deložacije na teren izlazi veliki broj interventnih policajaca radi osiguranja provedbe ovrhe-deložacije, a sav trošak pada na teret ovršenika.  Kako će ovršenik koji ima zakonom zajamčenu minimalnu plaću namiriti sve te silne troškove, još ni jedan od političara nije osmislio  recept.

U Hrvatskoj je trenutno blokirano više od 320.000 prezaduženih pojedinaca/ki čiji ukupni dug premašuje dug privrede i penje se na vrtoglavih 42 milijarde kuna.  Takvo postupanje prema svojim građanima, prema onima od kojih država živi, ne postoji nigdje u svijetu, pa se s pravom može tvrditi da su blokirani građani žrtve ovršne mafije koja i nema cilj deblokade imovine i računa građana, jer se od blokiranih građana i od pljačke njihove imovine sasvim solidno živi.

Najnovije odredbe sa dostavom pismena ugrožavaju rješavanje problema ovršenih građana

Velik broj građana Republike Hrvatske nemaju pristup internetu ili nisu informatički pismeni. Odredbe u zakonu kojim se pismena stavljaju na oglasnu ploču i time se dostava smatra obavljenom narušavaju načelo pravednosti i jednakosti i pogoduju ovršnoj mafiji.

Dok ovršna mafija drži sve konce u svojim rukama pravna nesigurnost stjecanja vlasništva ugrožava investicije i ulaganja. Čudom se čude kako gospodarstvo ne ide naprijed, izmišljaju razne formule i rješenja, a jedino rješenje i jamstvo je pravna država. Dok god nema  zajamčene sigurnosti za uloženi kapital, malo tko će se usuditi investirati u Hrvatsku. Zato su nam mediji puni  napisa o tome kako investitori ulažu u susjedne države, ali ne i u Hrvatsku. Iz Hrvatske iseljavaju, a to je rezultat politike i djelovanja ovršne, pravosudne, stečajne i policijske mafije.

Koji će to investitor htjeti doći u zemlju u kojoj se poništavaju pravomoćne sudske odluke, u sudskim postupcima kao zakonite primjenjuju  se krivotvorene i nadopisane sudske odluke, grade se objekti i kuće na tuđem zemljištu, upada se u kuće i nitko ne može istjerati osobe koje na nezakonit način upadnu na tuđu imovinu, a  sudovi koji bi u takvim parnicama trebali odlučivati – hitno – odlučuju po  nekoliko godina, i to o stvari koja je sasvim jasna i nedvojbena – VLASNIŠTVO JE ZAJAMČENO SVAKOM GRAĐANINU USTAVOM I NEPOVREDIVO.

Zašto  onim postupcima u kojima treba ovrhom iseliti nezakonito useljenog bespravnog vlasnika iz nečijeg doma, ovršni zakon ne djeluje?

Čak i one odredbe Ovršnog zakona koje bi mogle ići na ruku ovršeniku, zlorabe se, u praksi se ne primjenjuju odredbe koje bi se morale primjenjivati. Poistovjećuju se “kruške i jabuke”, dužnik i njegova rodbina, bračni partneri, itd. a dužnika doživotno tretiraju kao crnu ovcu, zamalo pa je izopćen iz društvene zajednice, ali i iz države, jer je prisiljen napustiti ju i potražiti mjesto za dostojanstven život.

Najnovije odredbe sa dostavom pismena ugrožavaju rješavanje problema ovršenih građana

Velik broj građana Republike Hrvatske nemaju pristup internetu ili nisu informatički pismeni. Odredbe u zakonu kojim se pismena stavljaju na oglasnu ploču i time se dostava smatra obavljenom narušavaju načelo pravednosti i jednakosti i pogoduju ovršnoj mafiji.   Ukoliko dođe do pravomoćnosti sudske odluke uslijed objave na oglasnoj ploči, vrlo je teško ustati žalbom i dokazati nezakonitost ovrhe.

Još jedan od velikih problema o kojem se rijetko govori je provedba ovrhe  na novčanim sredstvima  u poreznim postupcima. Iako Ustav RH jamči svakom građaninu pravo na žalbu, u poreznim  i u drugim upravnim postupcima žalbeni postupak ne odgađa provedbu ovrhe – što neposredno utječe na povredu ustavnih prava građanina.  Prvo ovrha, pa onda dugi niz godina dokazivanja da dug ne postoji. Najčešće na kraju, građanin gubi snagu jer bez sredstava teško se može dokazati da dug ne postoji i da je ovrha bila nezakonita.

A što onda ovršenom znači Ustavom  zajamčeno pravo na žalbu?  Žalbeni postupak je jedini postupak u kojem netko može dokazati svoje pravo ili eventualni rizik od štete pri provedbi ovrhe, naročito ako se radi o nedužniku, a u poreznim i upravnim postupcima to je pravo ovršenicima direktno, zakonskom odlukom oduzeto.

Kako je moguće da neko tijelo u Hrvatskoj bude iznad Ustava?

Što se događa sa ovršenikom kojem je blokirana cjelokupna imovina i svi računi?  Onemogućeno mu je da normalno živi, radi i stvara sredstva kojima bi podmirio dug.  Najčešće se nakon pokretanja ovrhe, blokira cjelokupna imovina, koja  ostane zablokirana dugi niz godina zabilježbom ovrhe, ili višegodišnjom blokadom računa. Tijekom nekoliko godina  – ovršenik je radno “mrtav” čovjek, jer  više nema apsolutno nikakvih mogućnosti da se revitalizira i “oživi”.

Na žalost, ono što mi je poznato iz prakse, pri provedbi ovršnih postupaka događa se svašta, grubo se krše zakoni, one odredbe ovršnog zakona koje idu na ruku ovršenicima ne primjenjuju se, a ovrhovoditelj je najčešće uvijek u pravu. Takvo načelo grubo krši pravilo primjene jednakosti stranaka u postupku, narušava povjerenje u pravosuđe i u sustav,  ovršenici gube snagu jer ne vide niti jednu svjetlu točku, obolijevaju, a često i dižu ruku na sebe.

Samo protekle dvije godine preko dvadeset blokiranih građana oduzelo si je život, našavši se u beznađu dugova i blokada.

Rezultat  i posljedica takve politike prema ovršenim građanima je dugotrajno (doživotno) dužničko ropstvo, smanjena radna sposobnost građana,  pad nataliteta,  vrlo loše gospodarstvo, a uzročno posljedično veliki broj oboljelih građana, pa i onih koji su počinili suicid.

U Hrvatskoj je trenutno blokirano više od 320.000 prezaduženih pojedinaca/ki čiji ukupni dug premašuje dug privrede i penje se na vrtoglavih 42 milijarde kuna.  Takvo postupanje prema svojim građanima, prema onima od kojih država živi, ne postoji nigdje u svijetu, pa se s pravom može tvrditi da su blokirani građani žrtve ovršne mafije koja i nema cilj deblokade imovine i računa građana, jer se od blokiranih građana i od pljačke njihove imovine sasvim solidno živi.

Nada Landeka (Ovršna mafija)