Razgovor vodio: mr. sc. Darko Petričić

Gospodine Vrankoviću, još od lipnja prosvjedujete pred DORH-om, a koncem rujna ste uz prosvjed počeli i štrajk glađu u kojem ste do sada izgubili preko 20 kg, što se vidi i na fotografijama! Što Vas je potaklo na tako drastičan korak?

Fotografije dokazuju da Ante Vranković štrajka glađu,  lijeva fotografija je prije štrajka, a desna je sadašnje stanje 

Potaknulo me moje jako loše iskustvo s našim pravosuđem, koje je trenutno 126. na svijetu. Moja priča je, kao i uvijek kad vas se dohvati naše pravosuđe, duga i traumatična, pa ću se pokušati ograničiti na moja loša iskustva s Državnim odvjetništvom (DORH), koja su pokazala da oni ili po kratkom postupku odbacuju, ili spremaju u ladicu doslovno sve prijave i zahtjeve običnih građana, ma koliko ti zahtjevi bili čvrsto utemeljeni! S druge pak strane, u Kovačevićevom slučaju smo nedavno vidjeli da DORH-ovci čuvaju novce za mafiju.

Nepravdu i bezakonje u radu DORH-a sam na svojoj koži prvi put osjetio još 2010.! Tada sam DORH-u (ODO Split) prijavio krivotvorenje službene isprave od strane tadašnje predsjednice suda u Starom Gradu na Hvaru Vesne Kuzmičić. Naime ona mi je koncem 2007. poslala negativno rješenje na izuzeće sutkinje Jadranke Jeličić, iako ja to izuzeće nisam nikada tražio! Možete li Vi to vjerovati? Ako ne možete, ukucajte ključne riječi i naći ćete lako i taj, i sve druge moje predmete na Internetu. Kada počnete listati dokumente, vidjet ćete da je ono što se svakodnevno zbiva u našem pravosuđu, a što u pravilu prolazi „ispod radara“, stvarno šokantno, i da ćemo vjerojatno uskoro pasti još niže od 126. mjesta koje trenutno držimo!

No, da se vratim na pitanje, radilo se dakle naprosto o demonstraciji sile! Kuzmičićeva mi je htjela pokazati da ona može unaprijed odbiti moj zahtjev, prije nego što ga ja uopće podnesem, te ga ja na kraju doista nisam ni podnio. Prijavio sam Kuzmičićevu radi krivotvorenja službene isprave, ali zamjenica ODO Split Mandina Hančević mi je odgovorila: „Smatram da iako niste izrijekom tražili izuzeće uredujuće sutkinje Jardanke Jeličić, iz sadržaja samog podneska to proizlazi“, te je odbacila moju prijavu, pokazavši da DORH radi po „smatranju“, a ne po stvarnom sadržaju javnih isprava. Oni dakle rade po svojem nahođenju, a ne po materijalnim činjenicama, koje su u pravu svetinja. To je teška obijest, i to je šarlatanstvo!

Moje drugo iskustvo još je gore, jer pokazuje da državni odvjetnici iz DORH-a i USKOK-a „kolegijalno“ štite svoje kolege privatne odvjetnika iz Hrvatske odvjetničke komore, koji za rješavanje disciplinskih prijava protiv članova HOK-a traže mito, i da je takvu praksu izgleda štitio i sam Dinko Cvitan! Priča ide ovako: 10. siječnja 2013. prijavio sam DORH-u tj. USKOK-u da mi je za rješavanje moje disciplinske prijave, disciplinski tužitelj Hrvatske odvjetničke komore Predrag Laban zatražio mito.

Djelatnice USKOK-a Andreja Vrančić i Ivka Andrić su dugo vrlo prozirnim manipulacijama opstruirale tu moju prijavu, o čemu sam detaljno pisao u knjizi „Pravosudna i policijska mafija“. Nijedna od njih me za moje navode u toj knjizi nije tužila. Bilo je naprosto po onoj: „Psi laju, karavane prolaze.“  Nakon promjene vlasti 2016., te sam njihove opstrukcije prijavio tadašnjem ministru Šprlji, pa je Ministarstvo pravosuđa poslalo upit tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Dinku Cvitanu zašto se po mojoj prijavi ne postupa. On je odgovorio da je tome tako jer da ja navodno nisam poslao dopunu prijave koja je od mene zatražena. No to je bila vrlo očita laž, jer sam ja, nakon što je ona od mene zatražena (18. 1. 2013.), tu dopunu u najkraćem roku i poslao (22. 1. 2013.), a njena  povratnica, koju s tim cijelim spisom također možete naći na Internetu, dokazuje da je moja dopuna u USKOK-u dva dana kasnije, 24. 1. 2013. i primljena! Dakle riječ je o očitoj i nevjerojatno drskoj Cvitanovoj laži, kojom je on štitio svog kolegu Labana u iznuđivanju mita! Iako sam dokazao sve te laži, i iako sam kasnijem glavnom državnom odvjetniku Jeleniću poslao nekoliko upita o toj mojoj prijavi, od njega nikada nisam dobio odgovor. Dakle iako ta moja prijava za iznuđivanje mita od strane dužnosnika HOK-a nije odbačena, ipak očito postoji direktiva, sa samoga vrha DORH-a, od Cvitana i Jelenića, da se po njoj ne postupa do zastare!

Niti s trećom mojom kaznenom prijavom DORH-u tj. USKOK-u nisam imao više sreće! Početkom 2019. je tada novopečena zamjenica županijskog državnog odvjetnika Snježana Marjanović nezakonito odbacila moju prijavu zloporabe položaja i ovlasti počinjenu od strane zagrebačke sutkinje Vlatke Paškvalin Bošković na način da me ona nezakonito, s 5000 kn, kaznila za moje navode u žalbi na njezinu presudu upućenu drugostupanjskome sudu. Marjanovićeva je odbacila moju prijavu, iako je iz priloženog mišljenja Pravne klinike bilo jasno da imam pravo, i iako je čak i Ustavni sud RH dvadeset dana ranije, 26. 2. 2019., donio Odluku u kojoj stoji da: „raspravni sud nije ovlašten sankcionirati stranku zbog izraza i navoda uporabljenih u predstavci (pritužbi) upućenoj višem sudu.“

Dobro, ali to je sve bilo ranije, prošle godine i prije. Objasnite nam zbog čega sada prosvjedujete?

Prosvjedujem zbog toga što sam osuđen kazneno, i to pravomoćno, za klevetu, iako je sama osoba koja me tužila, preko svojeg odvjetnika, u završnoj riječi u sudski zapisnik priznala da su izjave radi kojih me tužila zapravo istinite. Dakle, ja sam sada službeno kriminalac, iako je sama tužiteljica Zoričić u zapisnik priznala da sam ja zapravo govorio istinu. To je krajnje nezakonito, i k tome, ta je stvar meni, zbog niza drugih okolnosti, životno važna! Zato sam 4. 2. ove godine tadašnjem glavnom državnom odvjetniku Jeleniću poslao mail o svemu tome, a 24. 2. sam, nakon Jelenićeve ostavke, tadašnjoj v.d. Zlati Hrvoj Šipek poslao tzv. Prijedlog za podnošenje Zahtjeva za zaštitu zakonitosti u navedenom predmetu, koji se vodio protiv mene na  Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu (broj K-20/17) i na Županijskom sudu u Rijeci (Kž 158/19).

Osim činjenice da je sama tužiteljica u zapisnik priznala da sam rekao istinu, a da sam unatoč tome kazneno osuđen, i to pravomoćno, u tom zahtjevu sam naveo još neke jednako nevjerojatne činjenice iz tog predmeta koje pokazuju da sam po više osnova trebao biti oslobođen, a ne osuđen! Možda najšokantnija od tih činjenica je da je prvostupanjski sud (sutkinja Božica Barlović) presude 4 ranija suda u korist mene i moje svjedokinje iz 2014., 2015. i 2016., proglasio nepostojećim, iako su te presude od prvoga dana bile u spisu! To je krajnje nezakonito i potpuno nevjerojatno! Navedena sutkinja je nepostojećim proglasila čak i spomenuto priznanje tužiteljice, koje je, da apsurd bude potpun, dva dana ranije ista ta sutkinja unijela u ročišni zapisnik! Proglasila je nepostojećim i iskaz svjedokinje Gagić u moju korist, iako su temeljem tog iskaza čak 4 suda donijeli presude u moju korist i korist navedene svjedokinje. Ali sutkinja Barlović je kao čarobnim štapićem proglasila da ništa od tih presuda i iskaza ne postoji, a isto je navela i za još 220 mojih u spis priloženih dokaza. Cijeli spis je dostupan na Internetu i svatko može lako provjeriti da je sve to što sam sada rekao točno! Ali, najgore je tak uslijedilo: žalbeni sud, Županijski sud u Rijeci (suci Zoran Sršen, Srebrenka Šantić, Sandra Juranović) je ignorirao sve razloge moje žalbe napisane na 44 stranice, doslovno kao da sam ja tom sudu poslao 44 prazna papira. Ignorirao je čak i žalbeni razlog naveden na 45 mjesta u mojoj žalbi, da je sama tužiteljica u završnoj riječi 5. 11. 2018. putem svojeg odvjetnika u zapisnik priznala da me tužila za navode koji su zapravo činjenično točni! Mislim da je svakome jasno da sud ne može slučajno ignorirati žalbeni navod koji je iznesen na 45 mjesta u žalbi, tako nešto se može učiniti samo (zlo)namjerno! Sud je, naravno, trebao navesti moje žalbene razloge i o njima odlučivati, ali to nije učinio, jer je znao da su nepobitni, te da bi ih bilo opasno čak i spomenuti u drugostupanjskoj presudi, a očito je htio pod svaku cijenu presuditi protiv mene. Pitam se samo zašto!

Autor fotografije: Pixsell

Ante Vranković ispred DORH-a drži 4 presude i 2 sudska iskaza za koje 2 suda (Općinski kazneni sud u Zagrebi i Županijski sud u Rijeci) tvrde da ne postoje, a Zorka Fumić iz DORH-a smatra da je takvo radikalno nezakonito stajalište u redu

Sve sam to prijavio g. Jeleniću i gđi Hrvoj Šipek, ali sam na odgovor čekao nevjerojatnih 7 i pol mjeseci! Na kraju je zamjenica glavne državne odvjetnice Zorka Fumić na moj prijedlog odgovorila dopisom, a ne Rješenjem, u kojem je bez obrazloženja i suprotno stanju spisa navela da je: „sud potpuno i pravilno ocijenio žalbene razloge te ispitao prvostupanjsku presudu“, iako se već iz prvog pogleda na tu presudu vidi da je to neistina, i da sud moje razloge nije ni spominjao, a kamoli ispitivao njih i/ili presudu, što je također svakome lako moguće provjeriti na Internetu.

O tome sam odmah obavijestio premijera Plenkovića, postavivši mu pitanje da li bi on sam ulagao u zemlju u kojoj je moguće da 2 suda proglase da prethodne presude 4 druga suda ne postoje, i u kojoj državno odvjetništvo službeno tvrdi da je to u redu! Time sam aludirao na činjenicu da je američki veleposlanik Kohorst u veljači kazao da je pravna nesigurnost glavni razlog neulaganja američkih tvrtki u Hrvatsku (radi čega nema novih radnih mjesta pa naši ljudi odlaze iz Hrvatske), a ovo što se desilo u mom slučaju nije pravna nesigurnost, nego pravno luđaštvo! Sve je to pokazalo da je nedavna izjava poznatog zagrebačkog odvjetnika Krešimira Krsnika, koji je rekao: „Živimo u opasnoj zemlji, ovdje nema prava ni pravne sigurnosti svi smo u opasnosti“ premda šokantna, zapravo stravično istinita i točna. Jer, ako 2 suda s lakoćom i uz pomoć DORH-a mogu proglasiti ranije presude 4 druga suda, koje je donijelo 10 sudaca nepostojećima, stvarno smo svi u velikoj opasnosti!

Takvo nezakonito postupanje, koje se inače zove opstrukcija pravde i koje u civiliziranim zemljama predstavlja teško kazneno djelo ja sam i naslućivao da će se dogoditi, jer je već ŽDO Zagreb, koje je trebalo pribaviti taj spis iz suda, lagalo da im sud ne želi dati moj predmet i da oni ne mogu provaliti u sud da bi ga ukrali(!). Predsjednica suda Jasna Zoretić Rendulić mi je međutim rekla da je to laž i da ŽDO nije nikad ni zatražilo od njezinog suda moj predmet. Tu se već tada vidjelo da DORH uopće ni ne kani taj predmet normalno riješiti, i to se na kraju i potvrdilo.

Tko je po Vama kriv za takvo postupanje, tj., kako ste rekli, za „opstrukciju pravde“?

Iskreno govoreći, to ni sam nisam siguran. Moguće je da je stvar tako usmjerio još Jelenić, i da je već tada moj predmet dobio broj, te bio osuđen na „ladicu“, kao i velika većina predmeta u DORH-u. No predmet je rješavan i u vrijeme sadašnje glavne državne odvjetnice, pa ne mogu reći tko je kriv, ali svakako netko od njih dvoje jest, jer takve Zahtjeve na kraju potpisuje samo glavni državni odvjetnik. Obzirom da mi je ta stvar doista životno bitna, odlučio sam od DORH-a zatražiti unutarnju nadzor, kako bi se postupanje ispravilo. Nakon toga ću znati tko je odgovoran, g. Jelenić ili gđa Hrvoj Šipek. Ne želim se služiti ostalim sredstvima, ako se stvar ispravi. Ali smatram da to što me svi ti ljudi koji kraj mene prolaze na ulazu u zgradu DORH-a i koji me puštaju da na studeni gladujem, jer se to sada već vidi i na licu, jer sam blijed i oronuo, obzirom da sam naglo izgubio 20 kg, ne govori dobro o njima kao ljudima, iako bi oni trebali biti savjest društva. Oni dobro znaju da su mi zbog gladi još u listopadu tjelesne temperature mjerene pri ulazu u zgradu bile pre niske da bi se mogle izmjeriti. Znaju da se kockaju mojim životom i to čine uporno i svjesno, gotovo obijesno! To je žalosno.

Jeste li do sada imali kakvih problema zbog prosvjeda?

Na samome terenu, ispred ulaza u DORH uglavnom nisam. Pravosudni i kvartovski policajci su uglavnom vrlo ljubazni. Jedan policajac u civilu koji je došao iz same zgrade me nametljivim ponašanjem probao zastrašiti, to sam prijavio, i nije se više ponovilo. Određenih problema sam međutim imao s objavama na Facebooku i Youtubeu.

Tamo je naime više mojih videa u kojima pokazujem sve dokumente vezane uz ovaj slučaj i oni su imali velik broj pregleda. U nekim od tih videa međutim spominjem neobične stvari: da mi se nakon što sam progovorio o nezakonitom postupanju Zorke Fumić javilo još nekoliko ljudi kojima je ona također neosnovano odbijala njihove zahtjeve i prijave, da je sudac Sršen, kako mi je rečeno, „zaposlio“ svoju suprugu na svojem sudu, da je njegov otac neosnovano pokušao neke čestite ljude strpati u zatvor, da za sutkinju Barlović postoje podaci na hrvatskim, srpskim i bosanskim portalima da se na samom sudu bavi crnom magijom, što u prvi čas čudno zvuči, ali ako je Jelenić bio mason, vjerujem da bi moglo biti istina, i tome slično. Osim toga, objavio sam i snimke kada pojedini djelatnici DORH-a dolaze na posao, kao i snimke dostava u zgradu DORH-a, koje su u najmanju ruku čudne! Sve se to nekome nije svidjelo, ali nakon provjere mojih objava, niti jedna nije blokirana niti izbrisana, pa to sada smatram najboljom potvrdom neovisne, treće strane da govorim istinu.

Video u kojem detaljno tumačim moj prosvjed i pokazujem sve dokumente imao je više od 2700 pregleda –

HAZUD.HR