Hrvatski krugoval Toronto u nekoliko radio emisija ugostio je Nadu Landeka, osnivačicu Udruge Veronika Vere, udruge koja u svojim glavnim ciljevima ima borbu protiv korupcije i kriminala i zaštitu žrtava pravosuđa. Landeka Nada u 20 minutnom intervjuju detaljno opisuje kako je korupcija rak rana Hrvatske. Iako je intervju snimljen 2012. godine, očigledno je da se nije ništa promijenilo, već je zapravo 2012. godine detektiran problem hrvatskog pravosuđa i stanja u gospodarstvu Hrvatske, a danas, 2018. godine vide se jasne posljedice neriješenih problema.
KORUPCIJA U PRAVOSUĐU
Osnovni preduvjet kvalitetnog života u Hrvatskoj je osiguranje pravednog i poštenog sudovanja, u protivnom će svi građani, neki danas, neki sutra, završiti na ulici, a u svojim domovima ostati će samo mali postotak povlaštenih.
Stvarne probleme dijagnosticirala sam još 2013. godine, u svojem Izlaganju „Sustav pravosuđa u Republici Hrvatskoj“ koje sam pripremila za Prvi svjetski skup Hrvatskog nacionalnog vijeća pod nazivom KAKVU HRVATSKU HOĆEMO.
Evo dijagnoze stvarnih problema u Hrvatskoj koje bi političari pod hitno morali rješavati ukoliko žele zdravu ekonomiju, gospodarstvo, zapošljavanje i sprječavanje iseljavanja mladih iz zemlje.
Ustavna načela u Republici Hrvatskoj kao jedinstvenoj i nedjeljivoj demokratskoj i socijalnoj državi u kojoj svatko ima prava i slobode neovisno o društvenom položaju i u kojoj su svi građani pred zakonom jednaki sve više predstavljaju mrtvo slovo na papiru.
Vlasništvo, pravo na dom, obitelj, pravo na rad i plaću od rada svetinja su zajamčena Ustavom RH i temeljno pravo svakog čovjeka. Da bi vodili normalan obiteljski život, građani moraju živjeti i raditi zaštićeni i sigurni. Iako tu zaštitu zakonski okvir nominalno pruža, patrijarhalne društvene norme koje proizvode nejednakost i čine siromašniji socijalni sloj građana nižom ili potlačenom društvenom skupinom, duboko prodiru i u pravosudni sustav.
U praksi to znači da formalno uspostavljena vladavina prava i uređeni pravni okvir ne jamče i pravedan institucionalan sustav i jednaku dostupnost prava.
Sudeći prema stečenom iskustvu i prikupljenim podacima u direktnoj komunikaciji sa žrtvama pravosuđa zaključujem da svi napori usmjereni k promjenama nabolje i sav novac ovog svijega koji se ulaže u poboljšanje stanja u pravosuđu ne će i ne može uvjeriti građane da se tu nešto bitno mijenja. U boljitak ih jedino može uvjeriti korjenita promjena u funkcioniranju i načinu djelovanja pravosuđa, primjena i poštivanje zakona pravosudnih djelatnika na principu jednakosti i bez diskriminacije.
Neujednačenost sudske prakse kao glavni pokazatelj diskriminacije i nejednakosti građana pred zakonom jedan je od glavnih uzroka nepovjerenja građana u pravnu državu i u politički sustav. Bez tog povjerenja i bez funkcionalnog pravosuđa bitno se pogoršava i socijalno-egzistencijalni status građana, njihov moral, volja za životom, a nefunkcionalnost i sporost pravosudnog sustava često dovodi i do samoubojstva ili do nagle smrti.
Žrtava pravosuđa svakim je danom sve više.
Pravo i pravosuđe u službi su onih koji imaju moć i drže vlast.
Prva prepreka pri zaštiti ljudskih prava i ostvarivanju pravde u pravnom procesu u Republici Hrvatskoj je dugotrajnost i mučnost sudskog postupka.
Na drugom je mjestu pravna nejednakost i nejedinstvena primjena zakona prema svim građanima RH.
Treći veliki problem je korupcija i to u svim segmentima društva. Nepotizam, objedinjen s korupcijom sprječava pravedan sistem i satisfakciju oštećenim žrtvama kriminala.
Nezakonite i krivotvorene odluke sudova i državnog odvjetništva se ne ukidaju, a štetne posljedice traju sve do danas.
Raspletom privatizacije i pretvorbe i provedenih manipulacija, oduzimanjem financijske koristi stečene tim manipulacijama, sankcioniranjem onih koji su počinili kriminalne radnje u pretvorbi i privatizaciji i ratnih profiterstvom, saniralo bi se više od polovine duga Hrvatske a možda i u cijelosti. Svatko tko ima i malo želje i truda lako može utvrditi tijek kolanja novca i imovine, kroz privatizaciju i pretvorbu društvenog vlasništva u privatno, kao i kroz kupnju poduzeća zajedno s imovinom za jednu kunu, potom osnivanja društava kćeri koja su se dodatno zaduživala kod fondova i HBOR-a, ili su im davana državna jamstva, a na kraju rezultat je uvijek jednak. Tvrtke su propadale i propadaju, imovina se prenosila i prenosi u zdrave tvrtke, a dugovi se nisu vraćali i ne vraćaju se.
Dokaz tome je i proces predstečajnih nagodbi, koji očito opet, po ne znam koji put, pogoduje samo i isključivo velikim dužnicima. Velikim dužnicima opraštaju se veliki iznosi dugovanja i odobravaju im se reprogrami, mali dužnici se guše i gase, rasprodaju im se, ili bolje reći, otima im se imovina po sistemu „Velika riba jede malu” ili po jeziku poslovnih ljudi Europe „Big Bear Hag“. Po njihovom tumačenju taj izraz predstavlja čin čvrstog zagrljaja kojeg grle sve dok ne uguše protivnika ili konkurenciju.
Sve ove prethodno nabrojane dugove, sanaciju propusta državnih službenika, intervencije u deložacijama i sl. plaćaju građani Hrvatske. Ne samo oni! Plaćaju živući i budući, i tko zna koliko još pokoljenja će plaćati grijehe svih onih koji se se pomamili za punom zdjelom zvanom „Hrvatska“.
Autor: Nada Landeka