„Čovjek može razmišljati o svemu,
ali mora učiniti ono u što vjeruje“-
Kineska narodna poslovica
Upinje se naša napuhana vlast od Ive do Zokija, od Miljana do Vesne, Tomice do Orsata pa sve do Mare od one krive stvari ili iste te stvari u slamnatom šeširu., kako bi dokazali da je Haški sud pogriješio što je pustio dragog vožda Voju na slobodu, a ja kažem, daj Bože da to bude doživotno.
Ja mislim da je to jedina stvar koja ima smisla u svim ovim igrama svjetske geopolitike i da je to milenijska odluka u smislu rasudbe, zdravog razuma i savjesti. Nikad me u životu nije išta više zanimalo od prosperiteta moje Hrvatske i svake dobrobiti za svakoga koji u njoj živi te da budem samo prijatelj čovjeku. Uostalom što je čovjek bez domovine, obitelji i prijatelja, prokletnik i ništa više.
Aristotel je lijepo kazao da mu je drag Platon (njegov učitelj), no da mu je draža istina. Pa upravo tako sve nas mora zanimati utvrđenje cjelovite istine.
Dok se naša vlast natječe tko će se prije poljubiti s Voždovima istih onih koji su nas razarali od Vukovara do Konavala i kako će na mala vrata stvoriti neku novu Sovjetsku Hrvatsku, a onda će konačno nastupiti bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti na obalama Jadranskog mora. Ono što nije uspjelo Staljinu, ne zbog Tite već zbog omraženog Ante Pavelića, a o tome nekom drugom zgodom, uspjelo bi narode mom, našem Saboru i našem Vrhovnom zapovjedniku HV-e, našem Predsjedniku, koji je odista pristojan, učen no fundamentalno vezan za istu tu buržoaziju koja će mu biti težak uteg na ovim izborima tim više što mu je Zoki u slučaju Bandić učinio medvjeđu uslugu, kraj vaših reklo bi se zdravih očiju.
Iskreno da sam na njegovom mjestu ja taj teret prošlosti ne bih nosio i ne bih se kandidirao na slijedećim predsjedničkim izborima i na taj način sačuvao vlastiti obraz, a još jednom ukazujem da je Kolinda odsjaj licemjerja i iza toga stojim s puno više argumenata, ipak sam ja student iz Rijeke kojeg su izbacili iz Studentskog doma kao kleronacionalistu. Slava im.
Ako se građane Republike Hrvatske uvjerava da su nas 1991. godine napali čvorci i da su oni razorili tisuće objekata, silovali, pljačkali, palili, mučili, pobili i zatočili petinu radno sposobnih ljudi i stvorili, opet po svom uzoru na prvi konclogor ( u Rusiji negdje 1920/21 godine) svoje braće po ideologiji, a ne po krvi, nove logore smrti i tamnice u kojoj i dandanas čame naši junaci poput Veljka Marića, kojemu ni čašu vode naša država ne pošalje u zatvor (!? onda o kakvom oslobodilačkom ratu i kakvoj to naknadi štete i drugim stvarima možemo uopće pričati.
Ni danas ne shvaćamo da je stvarni fašizam razarao Hrvatsku pod zvijezdom petokrakom i kokardom. Tu prijepora nema, to je istina!
O paklu mojih suboraca ne mogu niti pričati i onaj tko je pet minuta, ne pet godina, bio u fokusu ratnog djelovanja dao je mnogo, a oni koji su položili život, dali su sve što su imali i priče o nemjerljivom doprinosu po načelu „ti meni ja tebi“ vezavši se u lanac ljudskih nula natrpalo se upravo kolo orijunaša da su naši ratnici, častni branitelji, neprijatelji „države i naroda“.
Nedavno sam samo neke sudbine s tim junacima u Savskoj 66 spoznao, a svakodnevno po otvorenijim portalima možemo saznati mnoge i sigurno mnoge nećemo ni saznati, a za sve to vrijeme naše državne institucije i kojekakve udruge za „tursko brašno“ ne reagiraju ni na to već i dalje posebice preko „katedrale grupe Labrador“ poznatijoj kao HTV-a vrti slike i priče da je Jadovno matica svih zločina druge polovice dvadesetog stoljeća.
Upamtite, nije to rečeno temeljem onoga što pravnici kažu materijalne istine već zbog povijesnog anatemiziranja, obezvrijeđenosti, odbacivanja bitnih događaja i činjenica našeg hrvatskog naroda (gdje ste recimo učili da su Hrvati imali vjerovanje u „Boga Hrvata“ i da su stari kao ljudska vrsta preko šest milenija, pitam otvoreno) i povijesnih prilika u globalu, pretvarajući to doslovno u neku vrst dogme-vjere. Iz ove jedne jedine stvari, da druge ne navodim,da se u Šaranovoj jami, na kojoj je neka ženska osoba doktorirala , ali nemam volje sada tražiti njene podatke, nalazi između osam i devet kubika ljudskih kostiju, državne institucije naše domovine dali su legitimitet i ohrabrenje, uostalom i doktorat (!), prihvaćajući kao povijesnu istinu neprovjerenu priču.
Nisam, priznajem čitao što je gosp. Mladen Ivezić o tome pisao, no vjerujte mi ja ću se spustiti u tu jamu, nikad u životu nisam pogazio riječ, a ovo i zbog činjenice što su moji najbliži svi bili antifašisti pa valja imati na umu da oni nisu u tom bubnju ahasvera. Istu priču imamo i danas, izjednačavaju se agresor i žrtva te se mic po mic laganim ubacivanjem legislative opet organizira novi žrvanj za nas Hrvate pozivajući nas na oprost i pretvarajući tešku kalvariju obrane doma i svog naroda u građanski sukob. Da su u pravu branitelji kada kažu da ih se želi eliminirati iz sveg života i da su postali smetnja leži i u činjenici novog zakona o mirovinskom osiguranju, a naši osloboditelji jedini djeluju svjesno i oni jesu i moraju biti naša savjest, a ne udruge „turskog brašna“ kako to kaže naš predsjednik države, kojoj je Vlada dodijelila više desetaka milijuna kuna, da dobro ste pročitali, a ministar Lalovac vam je dužan dati taj podatak.
Ni jedan naš medij nije objavio istinu da je svima onima koji su ratovali kontra našeg naroda i onima koji su prije balvan pokreta, bilo u privatnom (obrt) bilo u tada zvanom društvenom sektoru, od 1. kolovoza 1991 godine do 31. kolovoza 1995. godine, upisan mirovinski staž u njihove radne knjižice bez obzira gdje su otišli po svijetu i što su činili za vrijeme rata. Da li je to učinjeno za one koji su ostali bez posla zbog toga u Hrvatskoj pitam javno, iako znamo odgovor. Dakle, imamo situaciju da je jako puno nezaposlenih branitelja koji su bili cijeli rat na usluzi i u službi obrane domovine kojima se rastakao staž pa i na dan svakog primirja, nekima su nestali mjeseci ratnog puta, i one druge raznoraznih Knindža koji su ih o našem trošku napali i koji uživaju mirovine naše države po puno boljoj osnovici, pa i onih iz vojske i policije. Je li to razaranje našeg mirovinskog sustava na što također ukazuju branitelji.
Sada se izdvojio ZZO-a iz državne riznice i ona će biti tanja za nekih 18,5 milijuna kuna, a znate li zašto. Mućnite glavom, jasno je da se u Srbiji i drugim zemljama gdje su naše „ komšije“ otišle pred „ povampirenim“ braniteljima vrši pritisak radi povrata u Hrvatsku, uostalom mi smo im obnovili domove umjesto da smo svaki razrušeni dom naplatili od Srbije ili barem uvjetovali bilo kakvu suradnju i tim stvarima dok se pitanje ratne odštete ne riješi, jer su im postali ogroman teret, da im treba osigurati dopunsko zdravstveno osiguranje. Da to ste mogli i od onog balavca i ljudskog i političkog, Bojana Glavaševića isčitati, ako ste dobro procijenili njegov govor. Posebice Srbija nema više materijalne mogućnosti da im osigura mirovinsku i socijalnu skrb i neminovno naša će država upasti u blato iz kojeg se neće tako lako izvući, dapače može izazvati otvorene građanske sukobe. Naša vlast to radi step by step, namećući i dalje mišljenje da kod nas ništa ne vrijedi tako da vas bombardiraju medijskom indoktrinacijom kako ne biste o ni čemu razmišljali nikako, a kamo li po savjesti i zdravom razumu, a kreatori takve informacije jesu naše tajne službe koje eto vodi „mala Moskva“.
Posebice bolna stvarnost jest činjenica kada se samo izusti riječ Hrvatski branitelj, da se radi o osobama koje imaju najmanje tisuću eura mirovine, stan, puste povlastice kod svih institucija, besplatan automobil, periodične zdravstvene preglede, lječilišta za rehabilitaciju i svu psihosociološku i psihijatrijsku skrb, pa da su mitomani i nezasitni megalomani, što je takav teret da ih se jednostavno moramo riješiti pa eto ako se sami ne ubiju ubit će ih prirodne i društvene nepogode same od sebe.
Svi zaboravljamo da su upravo junaci iz Savske 66 i mnogi koji im pohode i pomažu, prihvatili težak izazov dužnosti da krenu u obranu Hrvatske od svirepe agresije treće vojne sile u zajednici u kojoj danas jesmo. Valja se upitati koliko je članova Vlade i Sabora u tom sudjelovalo i koji je omjer izdavanja novčanih i drugih tereta za državu u odnosu na jednog branitelja, a da o institutu doživotno predsjednika i ne govorimo. Ja predmijevam sigurno 50:1 u korist tih gospodskih štakora i kastora, koji jako eto razmišljaju i praznog želuca, pa možemo slobodno odgovoriti našem znanstveniku Davoru Pavuni, koji je temeljem određenih znanstvenih dostignuća iskazao da je život star oko 15 milijuna godina, da naša vlast odavna putuje kroz vrijeme. Čestitam, kazao bi Z. Srebrić.
Ja bih volio da se državna vlast i svaki pojedinac ove države obraća prema braniteljima s pozicije prava, a ne s pozicije dužnosti prema njima.
Oni su ti koji su nam omogućili ovu državu našu, pa kakva je da je, što bi rekao Starčević. Što mislite što bi se desilo da je u pitanju SUBNOR koliko bi se dugo opirali oni čija se smjena traži? Dva sata, ne više. Što se kod nas dešava, ni preko 4000 suicida branitelja ne izaziva reakciju, a njihov ministar Fred Matić (hvala mu na doprinosu u oslobodilačkom ratu) javno zaziva intervenciju policije pa to je već sada za opći požar i tu se vidi da se on kao ministar potpuno pogubio. Nije prijeporan njegov ratni put, ali je njegovo djelovanje direktno u službi nabijanja negativne slike branitelja po svim vidovima posebice medijima koji su treći gorući problem uređenja naše države, sve su to osobe iz Centralnog Komiteta iz osamdesetih godina koji sada otvoreno vode politiku revizije stvarnog događaja opet po uzoru na Šaranovu jamu!? Narode, zar si toliko glup?!
Znademo da je našu državu stvorio obrambeni rat kojeg kolokvijalno zovemo Domovinski i opet dopuštamo da se sve temelji na aveti prošlosti i NDH-a koja, ovo govorim sasvim otvoreno, može u konačnici biti naša realnost pa kad se raspala Juga vratimo stvari na početak udruženja i neka ide svatko gdje mu je bolje ili barem misli da će mu biti bolje.
Rijetki su oni koju znadu nastanak „države“ Raške, a upravo istup Vojislava Šešelja nakon dolaska u Srbiju dokazuje ono što sam kazao na početku ovog osvrta. On doslovno između ostalog je kazao: „ Kad izdaju nalog vladi Srbije, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić odlučivati će šta će raditi, ja neću bežati. To bi bio povijesni paradoks i neka vrsta pravnog paradoksa da me Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić, saradnici u mojim ratnim zločinima i saučesnicima u zločinima protiv čovječnosti, moraju isporučiti Mislite li da bih ja takvu priliku propustio.“
Jeste li možda čuli od našeg predsjednika, premijera, ministrice vanjskih poslova, naše „Kolinde“ da su oni ovo ili išta u svezi ovoga ikad izustili, mislim da niste, ako jeste proslijedite mi to. Oni upravo rade suprotno, dilaju tajne dokumente, uništavaju arhivsku građu, donose posebne zakone za zaštitu, sudjeluju i odlučuju u Masonskim ložama, mijenjaju kadrove od šmrike ( lugara) do savjetnika Predsjednika države, kadrove vojske, policije, uprave, sudova uključujući i suce Ustavnog suda po ideološkoj osnovi. Tako netko može biti ministar iako mu je to prvo radno mjesto i netko može biti sudac Ustavnog suda iako je direktno učesnik ratnog zločina o kojemu ta ista država vodi postupak, ministar policije nije odgovoran po zapovjednom vidu odgovornosti dočim njegovi podčinjeni završe u Haagu, vrhovnik Kriznog štaba živi na lovorikama i opija se po Saboru, a njegov teklić čami u zatvoru i tisuće drugih stvarnih degutantnih stvari, zar nije tako i nije li naša vlast u direktnoj konstrukciji našeg uništenja, kao zalog dane prisege diktaturi proleterijata , voždu Marxu koji je ponavljam i u ovom osvrtu, kazao da su Hrvati smeće i da ih treba iskorijeniti !?.
Haški sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) puštanjem V. Šešelja na privremenu slobodu zbog narušenog, bolje reći životno ugroženog zdravstvenog stanja, posebice neuvjetovanjem da ne smije javno istupati i baviti se politikom, učinio je više od svih naših državnika u otkrivanju vrela otvorenog genocida na ovim prostorima i zato to smatram najboljom odlukom koju je neki međunarodni sud ikada donio jer su očito sve stručne analize (kao što je nekad radio poznati KOS) njegove osobnosti prethodno ispitale i sigurno donio dobru procjenu da će više učiniti za otvaranje očiju javnosti u svijetu svojim privremenim boravkom na slobodi, tretirajući Srbe kao vječite žrtve i srbovanje kao zanatstvo, nego ostajanjem u zatvorskim prostorijama radi dokidanja teške zablude o komunizmu kao znanstvenoj disciplini i razbijanju stereotipa o Hrvatima kao rođenim zločincima. Dapače, po ovom zadnjem, tvrdim da je to više od ironije o čemu primjerice, svjedoči istina o junacima Vukovara kao simbola naše domovine (Zvonimira Ćurkovića i drugih HOS-ovaca iz njihove štafete ) i preuzimanja neprijateljskog vojnika na svoju stranu sa Sajmišta, slučaj sinova pravoslavnog svećenika, od kojih je jedan, pokoj mu duši poginuo.
Posebice ističem ovdje jedno ime, SRETO GORANČIĆ, jest dijamant odpora takovoj demagogiji iz ne tako davne naše prošlosti i hvala svima onima koji znadu o čemu govorim, a ostali neka me upitaju, stranka ima sve ona vas prati, jel tako?
Nitko ni dan danas nikome ne brani da Republiku Hrvatsku brani svi sredstvima od bilo kakvog napada i od bilo koje krivotvorine na temelju koje žive naši narodni poslanici protiv kojih su eto opet branitelji kao ODRAZ SAVJESTI digli glas ne za sebe kako se to imputira od HI(JE)NE i tele slikoglasa „Labrador grupe“ već posljednjim atomima svoje snage ukazuju na neke političke procese koji se odvijaju u našem društvu koji su bazirani na fundamentu laži.
Ferata kojom su oni krenuli staje na našoj posljednjoj stanici na kojoj se svaki domoljub i razborit čovjek mora ukrcati.
Ante Baraba Miš