Svaki narod na svijetu, i svaki u cjelokupnoj svojoj povijesti, imao je i još ima svoju dušu kao svoj nomen, kao čelo i lice po kojem ga mogu prepoznati svi drugi narodi,  ali i svi pojedinci u svijetu. Narod je poput pojedinog čovjeka, on želi biti prosperitetan, uspješan, istaknut, prepoznatljiv, sretan, on ima svoju kuću, svoju slobodu, ima svoje mislioce, filozofe, umjetnike, svoje znanstvenike, svoje kraljeve, predsjednike, svoje vladare, svoje političlare i sl. ovisno kako ga pratila sreća kroz povijest. Ali on ima i svoje tragedije, svoje ratove, svoje nesreće, vrijeme svog ropstva i poniženja – ukratko kroz tisućljetni život prate ga i sreće i nesreće, poput svakog čovjeka kao pojedinca.

Svaki narod ima svoju dušu. Zato budite oporezni prema narodu, vrlo lagano je možete povrijediti,  naškoditi joj, jer duša naroda je poput krhke biljčice – ona je vrlo osjetljiva, osjeća bol nepravde, osjeća strah ali istovremeno i ponos, dostojanstvo, prkos, ponekad i silnu buru i oluju ako joj je ugroženo njeno biće, njen corpus, njena povijest, sadašnjost i budućnost.

Političari, budite posebno oprezni prema narodu. Izvažite svaku riječ koju izgovarate, prije toga dobro promislite njen smisao, jer vaša kriva riječ ako je javno izgovorena ranjava narod  poput mača koji prodire u samo njegovo srce. A dobra i mudra riječ političara je poput melema koji se stavlja narodu na ranu. Politička blebetala u narodu, su poput dvorske lude na kraljevskom dvoru.

Političar ili vođa naroda mora biti mudar, pronicljiv, oprezan, ponekad i suzdržan, a ponekad i čvrst, nepokolebljiv i hrabar – ovisno o situaciji u kakvoj se trenutno narod nalazi. Čovjek koji nema senzore za svoj vlastiti narod ne smije ni pod kojim uvjetima postati njegov vođa, predsjednik i slično. Narod takvom čovjeki ne smije dati povjerenje, pa ni ono najmanje.

Ako se takav čovjek progura na vrh države, pa otkrije svoj pogubni karakter, narod ga treba odmah smijeniti, ponajprije pravnim sredstvima, a ako se tome odupire treba primijeniti i druge metode da ga se udalji s funkcije koja mu ne pripada.

“Dok je jedan narod prisiljen da se pokorava i dok se pokorava, on čini dobro, ali čim može da zbaci svoj jaram i zbaci ga, on čini još bolje, jer povrativši svoju slobodu na osnovu onog istog prava na temelju kojeg mu je i oduzeta, ili je on bio u pravu da je povrati ili drugi nisu bili u pravu da mu je  oduzmu” (Tako je govorio veliki francuski filozoif Jean-Jack Rousseau u svom Društvenom dogovoru.)

A svakom narodu sloboda se može oduzeti na različite načine, ponajprije vanjskim utjecajem, agresijom, ali nerijetko i unutrašnjim izopačenjem njegovih političara, pa čak i u situacijama da nema niti najmanje vanjske ugroze. Kad je u pitanju ugroza naroda bilo ona vanjska ili ona unutarnja, postoji prirodno pravo ali i dužnost samog naroda da tu ugrozu ukloni svim mogućim raspoloživim sredstvima. Ta unutarnja ugroza može biti različita – od nesposobnosti političara da uspješno vode gospodarstvo države, pa sve do njihovih kriminalnih aktivnosti, krađe, korupcije ili nerijetko i izdaje vlastitog naroda na ovaj ili onaj način.

Naši hrvatski političari, koje u pravilu iznjedre različiti stranački interesi, a što je još tragičnije i različiti svjetonazori grupa i grupica koje ne predstavljaju matični tijek samog naroda – u pravilu ne osjećaju hrvatsku nacionalnu dušu, nemaju za to ugrađene senzore, pa zato djeluju i podmuklo, nastupaju kao blebetala koja i u domovini i u inozemstvu javno sramote svoj vlastiti narod. Oni su počesto strano tijelo u nacionalnom corpusu. Oni nikako ne mogu usaglasiti svoj svjetonazor s svjetonazorom naroda kojeg ima njegova populacija u vrlo visokom postotku.

Obzirom na različiti svjetonazor od velike većine naroda, ti političari ne mogu imati ni ljubav prema svom narodu i što god naprave nema usaglašenosti s njime, oni su poput krivo nasađenog alta i što god se s njim napravi ispadne krivo.

Ovih dana je  osnovan i počeo je u Hrvatskoj djelovati Etički sud (po ugledu na onaj filozofa Bertranda Russella u Velikoj Britaniji) i koji je odmah za početak svog rada uzeo u obradu četiri političara iz same hrvatske državne vrhuške. Već same “optužnice” pokazuju da je njihov svjetonazor suprotan svjetonazoru ogromne većine naroda – i iz te suprotnosti nastali su silni nacinalni problemi, koji gotovo generalno uništavaju i pokapaju hrvatsku državu i doveli su je do tako visokog stupnja ugroze, da  ćemo upravo zbog njih uskoro doći u situaciju koju više neće biti moguće kontrolirati i koja može rezultirati s nesagledivim pa i tragičnim posljedicama. A već do sada je narodu nanešena ogromna i nenadoknadljiva šteta.

Ali oni i dalje ostaju na visokim političkim pozicijama, jer njihove funkcije uglavnom nisu usmjerene u pravcu dobrobiti naroda, već su svojim postupcima i vladanjem pokazali da ih zanima samo ostanak na vlasti. Takve pojave su poznate u povijesti pojedinih država i predstavljaju nešto najnemoralnije u politici. Iz brojnih njihovih postupaka proizlazi da na nacionalnoj razini ne postupaju bona fide, osim ponekad na građanskoj  pa ih je teže prepoznati i razotkriti. Rezultat njihovog vladanja je katastrofalan, vidi se po plodovima kojih gotovo da nigdje nema. Nema ih nigdje, ni na kojem području gospodarske i društvene djelatnosti. Ne samo da nema napretka, već i dosegnuti dometi se ubrzano smanjuju, a oni su i dalje nasmijani. Čuvaj se vedrog neba i nasmijanog gazde – kaže narodna poslovica.

Posebno su postali agresivni u borbi za naredni mandat vladanja i na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima. Kako se čini da su spremni na sve samo  da zadrže svoje mandate, bolje kazano sinekure, svoje i svojih brojnih prijatelja koji su se dobrano uhljebili na račun poreznih obveznika.

Poznati su brojni slučajevi da je u velikim krizama svjesno ili nesvjesno loptica predana narodu. I sada na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima to će se dogoditi  –  jer je na narodu da odluči.

Ovi predstojeći izbori su povijesni sudbonosni trenutak Hrvatske i cjelokupnog nacionalnog korpusa. Pravi prijelomni trenutak ili hamletovski – biti ili ne biti, pitanje je sad? Odgovor na to pitanje može dati samo narod.

Ako ovaj put narod u velikom broju ne iziđe na izbore i ne opredjeli se za nekoga koji predstavlja hrvatsku nacionalnu dušu, koji predstavlja svjetonazor ogromne većine naroda, tada nismo dostojni ni države ni slobode. Tamo gdje je narod pasivan nema mu budućnosti, ali mu nema ni slobode – on postaje fizičko, moralno i duhovno roblje, pa slijedom takvog vladanja drugačije nije ni zaslužio.

Zato svi trebamo izići na predstojeće izbore, i zdravi i bolesni, i umorni i opterećeni, i radosni i razočarani i dobrano otvoriti oči prije zaokruživanja “za” ispred nečijeg imena – treba provjeriti je li ta osoba iz našeg stada, nosi li u sebi hrvatsku narodnu dušu, ima li u sebi ljubav za svoj narod, je li  sprema žrtvovati se i dati od sebe sve za dobrobit naroda i države.

Sloboda i prosperitet naroda su kao miomiris najljepšeg rajskog cvijeta, a Bog ga dariva narodima preko njegovih dostojnih pojedinaca. Ovaj put na izbornom meniju imamo takvu osobu. Na nama je da se odlučimo  – za biti ili ne biti, za svoju opstojnost ili svoj nestanak.

Jedan moj prijatelj reče – “Uopće me ne zanima tko će ovaj put biti izabran za Predsjednika RH – samo neka bude žensko”!

Mile Prpa