Datum objave: 26. ožujak 2014./Autor: Nada Landeka
Prije dva dana sasvim slučajno vodili smo razgovor sa jednim umirovljenikom. Nakon desetljeća i desetljeća rada i nadalje radi honorarno da bi preživio i uspio osigurati dovoljno novca za plaćanje režija.
Svakodnevno teme u medijima i na TV su ovrhe, ovršni postupci, prisilna naplata, dugovi…. neiscrpna tema. Svakog dana može se napisati po nekoliko tragičnih priča, i nikad ih ne može nestati. Aktualna politička garnitura nema sposobnosti riješiti stanje u Državi na način da građanima bude bolje, to je više nego očigledno. Previše godina je favoriziran samo jedan sloj populacije, politička elita i njihovi poklonici, sudionici pljačke ove zemlje, a i njenih građana. Riječ pljačka pomalo grubo zvuči ali točno opisuje sve što se događa u zadnjih dva desetljeća a i malo duže.
Osamdesetih godina građani grada Zagreba, a vjerovatno i drugih gradova Hrvatske izgradili su poslovne prostore na tržnicama ulaganjem svojih privatnih sredstava, izgradili su telefonske centrale, financirali prijemnike, telefonske vodove i linije, financirali kanalizacijsku mrežu i vodovod, apsolutno sve što se gradilo.
Kulturnim riječnikom takva pljačka građana nazvana je – samodoprinos.
Sam daješ novac zemlji koju voliš. I to iznimno sretan zbog doprinosa koji daješ svojoj Domovini i njenom napretku i izgradnji. S prvim danom priključka koji je građanin osigurao samodoprinosom – stigle su na njegovu adresu i prve rate. Najamnina za poslovne prostore koje su izgradili svojim novcem, rate za telefon koji je uveden zahvaljujući novcu građana, rata za kanalizaciju koju su izgradili i platili građani, rata za smeće, za vodu čije cjevovode i spremnike platili građani. Onda su k tome dodatno ,stigla još i neka nova čuda, pričuve, naplata parkiranja u „našem gradu“, na javnim površinama koje su čudom postale gradske, naplate muzike koju neovlašteno slušate, naplata HRT pretplate, makar vam je televizor „crknuo“ prije dugo vremena, pa onda, dodatak k tome, telefonska linija koju ste sami financirali, koju svaki mjesec plaćate visokim iznosom, dodatno vam naplaćuje i gledanje TV-a (Max TV) iako HRT već uredno plaćate. Nabrojati se mogu tu još brojna čuda, satelitske antene i satelitski prijemnici, potom digitalni prijemnici bez kojih niste mogli pratiti TV, a trenutno su atraktivna i brojna druga moderna čuda koja mame i izvlače nam novac iz džepova.
Kažu, jedno s drugim nema veze. Možda ima, možda nema. Neće ni imati veze dok god netko ne skrene pažnju na suludi režim koji je odlučio jedan sloj ljudi oguliti do gole kože, a druge obući u skupa krzna i okititi ih dijamantima kojima će se šepuriti u milionski vrijednim automobilima. Koriste zlatne i dijamantne kartice, a ako slučajno zakasne s plaćanjem, u Americanu i Dinersu duboko im se klanjaju i ispričavaju im se kad ih nazovu. Suprotno tome, ovcama zvanim hrvatski narod stižu računi s ogromnim kamatama, na 5.000,00 kn glavnice stiže 50.000,00 kn ovrha, i uopće neće i ne žele s vama razgovarati. Samo platite, kako bi ovi dijamantni imali od čega živjeti.
Sve su izgradili i napravili građani, ali bogataškoj eliti i vlastodršcima ni to im nije bilo dovoljno. Kad god nestane love pametni neki mozak animira narod da stoje u redu i sami uplaćuju svoj novac. Kao da su poludjeli ili su začarani.
Počelo je kako smo rekli sa samoupravnim sporazumima i samoinicijativnim financiranjem poslovnih prostora na tržnicama, potom samodoprinosi za gradnju infrastrukture i telefonskih linija i centrala. Onda je krenulo sa financijskim inžinjeringom i uplatom Kola sreće, pretvorbom društvenog vlasništva u privatno i privatizacijom tvornica, pa kupnjom državnih obveznica i dionica javnih poduzeća, koje su začas ponovno preprodavane političkoj i gospodarskoj eliti koji su imali interes prikupiti većinski paket radi odlučivanja.
Potom se dogodile neviđene pljačke putem banaka iz kojih mnogi nikad nisu dočekali vidjeti svoju ušteđevinu. Tek su se građani izvukli iz tih nimalo zavidnih situacija, kad su se na hrvatskom prostoru u velikom broju razmnožili kamatari, lihvari, kreditni posrednici, štedno kreditne zadruge.
Hrvatska istina ima Ravne Kotare, plodnu Slavoniju, prekrasne i guste šume, polja na kojima može rasti i cvjetati što god posadimo, ali kako rastu i razmnožavaju se kriminalci i probisvjeti – to je čudo neviđeno.
Još uvijek ostaje pitanje, je li Hrvatska tako idealno plodno tlo na kojem se lopovi i kriminalci ukorijene brzinom svjetlosti, ili su Hrvati stvarno toliko naivni da „progutaju svaku foru“ upakiranu u obećanja. Dokaz tome su i posljednja obećanja koja su Hrvati progutali, u prosincu 2011 godine, kada su se naslušali SDP-ovog Plana 21.
Doista je i stigao. U oporbi su SDP-ovci prigovarali visokom PDV-u pa su ga nakon izbora dodatno povećali na 25 %. Pod pritiskom Europske unije uveli su Zakon o legalizaciji, kojim su namaknuli novih stotinjak miliona kuna od pristojbi i taksi za legalizaciju, uvedene su prisilne naplate po računima i takse za izlistanje vaših blokiranih računa, banke vam naplaćuju vođenje računa na kojima vi držite svoj novac radi njihove koristi, djelatnici iz tzv. kreditnih ureda i štedno kreditnih zadruga ovršili su vaše nekretnine diljem zemlje, a na računima koje svakodnevno dobivate imate gomilu skrivenih zamki koje nemaju veze s vašom stvarnom potrošnjom i onim što ste naručili.
Hrvati su postali roblje. Robuju računima, mjesečnim obvezama pri tom zaboravljaju biti ono za što su svi ljudi stvoreni. Biti nasmiješeni, sretni, srdačni, neopterećeni brigama. Brige su svakodnevno sve veće, a gotovo da su nepotrebne.
Ako se vratimo u prošlost i izračunamo koliko smo mi – hrvatski narod toga zaradili i isplatili, izgradili i koliko toga smo u stanju podnijeti i izdržati dolazimo do zaključka da smo mi Hrvati čudesan narod. Još čudesniji smo u načinu na koji prihvaćamo služiti!