Iako je  uvaženi i hrabri komentator Zvonimir Hodak već u nekoliko navrata prokazao lik i dijelo Titovog promotora iz njemačkog Bundestaga “Hrvata” Josipa Juratovića, nažalost službena hrvatska politika niti jednom riječju  nije se nikada kritički osvrnula na ovog Koprivničanca koji u njemačkom parlamentu Bundestagu sistematski štiti interese Milanovićevog SDP i bivših komunista. Kada kažem bivših komunista, onda svi mislimo na njegovu ne tako davnu Titovu promociju u Njemačkoj, u centru Stuttgarta gdje se okružen balkanskom bratijom, što se jasno može i danas još uvijek vidjeti na internetu, nije ustručavao stati ispod Titove slike i zvijezde petokratke, ali i onima koji su ga nakon toga malo žešće kritizirali u svojim medijima zaprijetiti zatvorom u ime njemačkog Bundestaga.

A da onda i  ne nabrajamo sve te političke Juratovićeve bisere, od najave oduzimanja glasačkog prava hrvatskom iseljeništvu, njegove inicijative za smjenom u bivšem sazivu Hrvatskog svjetskog kongresa koji je, pored incijative za oslobođenje hrvatskih generala iz Haaga htio da se Josipu Brozu najvećem zločincu hrvatskog naroda ukinu najviša njemačka odličja, zatim javno Juratovićevo  proglašenje Hasanbegovića fašistoidnim ministrom, otvoreno stavljanje na stranu Milanovićeve socijaldemokracije, kao da sve to nije bilo dovoljno da hrvatska desna politička orijentacija odgovori ovom izuzetno nezgodnom političaru zaduženom za Balkansku regiju, čija je politika poput mutirajućeg virusa za one koji ga dobro ne poznaju.

Sada se naši  ljudi u iseljeništvu, vidim i ovdje Hrvati u Stuttgartu pitaju, što je to da se nitko javno ne usudi prozvati Juratovića i s njime polemizirati a to je vrlo značajno. A onda da i ne govorimo da na sve te Juratovićeve napade na hrvatsko domoljublje koje gotovo neprestanbo  prokazuje kao fašistoidno i desno populističko, nitko na sceni osim hrabrog Hodaka da mu odgovori i začepi usta. A argumenata za tako nešto je bezbroj. Počevši da je Tito zločinac s kojim je Juratović  već davno prije trebao raskrstiti kao jedan socijaldemokrata  u jednoj zemlji kao što je Njemačka . Onda i to da ne treba pogodovati Milanovićevoj partiji i tražiti ukidanje glasa za iseljeništvo, a da i ne govorimo sa koliko je žara napao hrvatske branitelje koji su prosvjedovali u Savskoj.

Iako se je nakon takvih poteza želio u javnosti opravdati Juratović sa takvim ponašanjem najbolje je pokazao svoju političku nezrelost i nekozistentnost kada političke stavove često trenutno prelama po potrebi preko koljena i da ga nitko zato ne proziva, kritizira, žali se Bundestagu na takvo ponašanje jednog člana, koji je k tome još i postao glavni za Balkansku skupinu i dobio potporu onih kojima je Balkan zadnja rupa na svirali, pa eto neka se tamo sa njima bavi njihov zemljak Jura. A Juratović to mudro koristi za dobrobit hrvatskih crvenih u regiji na koju se uvijek i svugdje poziva pa se tako nedavno za vrijeme izbora u SDP Hrvatske na fabebox obratio javno drugu Beri i dao mu svoju potporu. Žalosno je da na takvo cijelokupno Juratovićevo političko djelovane u Bundestagu nitko iz hrvatske politike, a posebno desnice, nikada nije Juratoviću odgovorio istom mjerom, kontra argumentima, a njih je bilo napretek. Sramotno je kako su glavu u pijesak pred njim stavljali Karamarko, Brkić, Miro Kovač, koji su mu se lijepo uvlačili , uplašeni da Juratović u njemačkoj politici ne bi škodio, pa se odatle danas izrodila takva Juratovićeva balkanska slava i moć, koja bi mogla u budućnosti kada mu partijske vođe dođu na mjesto kancelara, predsjednika države (ako se to i dogodi), zaista postati još veća, što bi značilo da HDZ u njemačkoj politici više neće imati potporu.

Zato mnogi vjeruju kako će Plenković, koji je obrazovani političar za razliku od jednog automehaničara Juratovića,  morati pronaći odgovor za njegovu desktruktivnu mutirajuću politiku prema Hrvatskoj, jer u protivnom ako se to ne dogodi hrvatska demokrščanska opcija i desni politički centar od Juratovića će i dalje imati političke i društvene štete, gdje će je proglašavati populističkom, desnoradikalnom i fašističkom. Po potrebi ovisno.

Zanimljivo je da i mnogi predbacuju bivšem ministru vanjskih  Miru Kovaču a danas i Ivi Stieru, kako se ne usude u Njemačkoj mijenjati diplomate koje su postavili  Mesić, Josipović, Milanović, Pušić i dr. a ima ih i još od vremena Jugoslavije, kao što je primjerice jedan generalni konzul Zvonko Plečaš u Düsseldorfu, koji lobira novinare a  koji je nedavno ugostio Stipu Mesića. Kada će toj crvenoj umreženosti i drugovima balkanskim antihrvatskim umrežavateljima, ali i domoljubnoj šutnji već jednom u Njemačkoj doći kraj. Mnogi se slažu: Plenković je na potezu!  Ako ne reagira on i njegov HDZ su sigurni gubitnici.