Kako smo jučer (5.siječnja 2017.) mogli primijetiti, iz današnjih izvještaja po medijima, Milorad Pupovac čelnik SNV na božićnom domjenku za SPC u RH nije naveo broj žrtava u logoru Jasenovac, svoje nacionalnosti, tj. nije ponovio onu staru laž o, navodno, 700 000 tisuća umorenih Srba u tom logoru pa i ovu najnoviju laž od oko 80 i više tisuća ukupnih žrtava. Ali ne može , rado(Mile), ne izustiti sasvim orginalnu laž da je u tom logoru ubijeno najviše Hrvata u 20. stoljeću. Vjerojatno je on to istražio, poput našeg istražitelja Romana Leljaka žrtve u Hudoj jami (Slovenija), ali ne žuri s brojkom iz nekih svojih razloga. I, dakako, svidjelo mu se (u čije sve ime…?) izreći na rečenom domjenku pred uzvanicima, među kojima je i predsjednik Vlade RH Plenković, ovo:
“Da nije bilo ploče u Jasenovcu iščekivanje ne bi bilo stavljeno u sjenu. Ovako smo u Novu godinu ušli s nadom i vjerom u bolje sutra, ali i sjenom na toj nadi i zabrinutošću, koja iz te geste, toga čina na tom mjestu ne može da ne bude proizvedena”, kazao je Pupovac. A svi znamo o kojoj je ploči riječ. Ali ne kasni Mile, rado, i ovo dodati: “Sigurno je da svi međusobno dijelimo ovo: Smrt jednog od nas ne može biti razlog za negiranje smrti drugog”. Gdje možemo svrstati ovu“veleumnu izreku“ ili što je ovime zapravo rečeno?
Možda onih 11 ubijenih branitelja HOS-a, na ploči zabilježeni, u Jasenovcu ne mogu negirati smrt njihovih ubojica, koji nisu jednako kao oni stradali ili su neki i još živi te isti plaču kako nisu uspjeli cijelu Hrvatsku umoriti za pobjedu. Da, Mile pogledaj imena i prezimena branitelja na ploči i koliko su stari i zašto su i kako stradali i tko ih je ubio i onda ćeš lako shvatiti da su pali za ono ili one što i koje su spremno branili i spremno život dali i to na teritoriju svoje domovine a ne kao njihovi ubojice, otimači, razbojnici, barbari, agresori, banditi ili oni kojih se možeš sjetiti kad su ulazili u Vukovar mašući mrtvačkim zastavama bradatih četnika i pjevali pjesme o Miloševićevoj salati i hrvatskom mesu!?
Ne, nikada Hrvati nisu bili spremni za svoj dom otimati tuđe, okupirati teritorije susjedne države ili razarati njihova sela i gradove.
Ako Hrvat viče da je za dom spreman onda je to u njegovu domu, na njegovoj zemlji, njegovoj državi odnosno domovini. I tko se toga boji neka ne pokušava otimati to Hrvatu. Da, razumjeti je da se možda i većina Srba boji tog pokliča, jer ih podsjeća na izgubljeni rat i onda se, valjda, i srame za svoje uzaludne žrtve i samog ratnog poraza, tj. načina kako je taj rat izgubljen i pored silne tehnike i oružja kao i ljudstva ispred naroda koji je goloruk ušao u rat.
A što jednom reče ili napisa/še general armije Kosta Nađ u izdanju Vjesnika od 6. svibnja 1981., u tekstu pod naslovom „Borci jedinstveni u obrani tekovina revolucije“ odnosno osvrnuo se na opasna iskrivljivanja povijesti, istaknuvši kako je „sve što se može u nas objaviti kao historijska istina vidio ovih dana u dvijema knjigama o ustašama“. „Oba autora, doktori i akademici, a vjerojatno i članovi Saveza komunista, pišu – citiram:”Kroz jasenovački logor prolaze deseci tisuća ljudi, većinom pogubljeni u bezbrojnim pokoljima”, kao da već odavno nije poznato i znanstveno utvrđeno kako je u tome zloglasnom logoru likvidirano oko sedam tisuća, a ne ´deseci tisuća´ nevinih ljudi, djece, staraca i žena“, zaključuje Nađ.(Hrvatski tjednik, 5. Siječnja 2017.)
A tko je bio general Kosta Nađ vjerojatno je poznat i Miloradu Pupovcu kao tolikim njegovim istomišljenicima kad je riječ o završnim operacijama i kraju II. svjetskog rata, Titovu generalu armije odnosno komadantu ondašnje treće armije NOVJ-a ili poslije JNA., koji se proslavio u vođenju operacija oko čuvenog Bleiburga pa dalje. Ako je pozdrav „Za dom spremni“ nastao u NDH, nije nastao da bi okupirali bilo čiji teritorij.
Laži, laži i samo laži su nagomilale broj ubijenih , navodno, pod tim pozdravom ili pokličem, što demantira i sam general Kosta Nađ. Samo neka, o da bi, naši povjesničari istraže koji su to akademici pisali ili izgovarali laži o desecima tisuća poklanih u Jasenovcu!