Hoće li usuglašenost oko izbora predsjednika Vrhovnog suda konačno narod u Hrvatskoj izvući iz pravosudne baruštine?
Intervju sa predsjednikom Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa, Dragom Raspudićem
Svjedoci smo proteklih dana, kako se konačno našao konsenzus između oporbe i opozicije i kako se nazire konačno rješenje oko izbora predsjednika Vrhovnog suda.
No uporedo sa tim važnim događanjima oko pravosuđa, provlače se i mnoga druga bitna pitanja, i problemi o kojima se vrlo malo ili ni malo ne govori, a posebno se tiču ovršenih građana, i onih koji nikako da ostvare pravdu pred sudovima.
Na tu temu, razgovaramo sa predsjednikom Udruge Veronika Vere, za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa Dragom Raspudićem, čiji je raspored posljednjih tjedana pretrpan, i upravo se vratio iz Međugorja gdje se našao i sa Zdravkom Mamićem.
Gospodine Raspudić, posljednjih tjedana ste vrlo zauzeti. Kako smo uspjeli primijetiti iz sadržaja na stranici Udruge Veronika Vere, gotovo svakoga tjedna provodite neke promotivne akcije u svrhu promidžbe pravednog i poštenog pravosudnog sustava u kojem bi trebala dostupnost pravde biti jednaka za sve. Smatrate li da se nešto pomiče na bolje, ili smo još uvijek na dnu Europske ljestvice po kvaliteti rada pravosuđa?
Istina, posljednjih tjedana smo doista vrlo naporno radili i održali veliki broj promotivnih akcija po cijelom Zagrebu, ali i izvan Zagreba, a činiti ćemo to i nadalje. Sama promotivna akcija pred sudovima odvija se na način da u promotivnom letku sastavimo brojne nepravilnosti u radu sudaca na koje već godinama sustavno ukazujemo, i želimo na taj način potaknuti suce, ali i Ministarstvo pravosuđa da uvedu promjene u pravosudni sustav i to u onome smjeru u kojem im mi upravo ukazajumo našim promotivnim letkom. Za svaki sud sastavljamo poseban promotivni letak, i to nakon dugotrajne i pažljive analize brojnih nepravilnosti na koje nam skreću pažnju građani koji se smatraju žrtvama pravosuđa iz više razloga.
Gospodine Raspudić, gospodin Mrčela aktualni v.d. predsjednik Vrhovnog suda nedavno je izjavio da politika ne utječe na pravosuđe, i da on ne zna niti za jedan slučaj u kojem politika utječe na pravosuđe. Vas je to prilično uznemirilo, i sami ste odnijeli gospodinu Mrčeli dokumentaciju iz koje je nesporno vidljivo da postoji ozbiljna sumnja u spregu politike i sudaca. Možete li nam nešto više o tome reći?
Naravno, npr. u slučaju zagrebačke gruntovnice, u kojoj je nekretnina izbrisana iz zemljišnih knjiga iako je prethodno odlučeno čak sa dvije pravomoćne sudske odluke o upisu iste u zemljišno knjižni uložak, indirektno se može iščitati da iza cijelog slučaja stoji sprega politike i suda. Npr. glavni igrač u tom postupku je osoba koja je dugi niz godina savjetnik HDZ-ovih Vlada za ekonomiju, a za osobe koje su bliske politici postoje razna rješenja u sudstvu, koja nikakve veze nemaju sa zakonima. Jer da je suprotno, kako bi bilo moguće da netko 30 godina nakon pravomoćnosti sudske odluke i provedenog upisa ima uopće pravo na žalbu, a pogotovo da ima pravo na žalbu obzirom da nije stranka u postupku.
Upoznati smo sa tom pričom iz zagrebačke gruntovnice, da je nekretnina pobrisana iz zemljišno knjižnog uloška i da se ne zna gdje je sada upisana. Jeste li doznali taj podatak?
Ne, na žalost, iako su članovi Udruge Veronika Vere više puta tražili odgovor na to pitanje, a i neki novinari, i ja osobno, nismo uspjeli doznati gdje je upisana, odnosno u koji z.k. uložak ili poduložak je upisana izbrisana nekretnina. Takvo postupanje zagrebačke gruntovnice ukazuje na to da se mogu dogoditi brojne malverzacije tijekom perioda u kojem se ne zna gdje je nekretnina upisana, a uopće ne vidim nikakav razlog da zemljišno knjižni sudac tako postupa, osim ako najvažniji razlog nije utjecaj politike.
Koliko smo upoznati sa vašim radom kao predsjednika Udruge Veronika Vere, i radom drugih članova Udruge; vi gotovo svakodnevno sudjelujete na sudskim raspravama gotovo po cijeloj Hrvatskoj. Što biste vi kao predsjednik Udruge za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa izdvojili, i kakvo ste dojam nakon tolikih sati boravka u sudnici stekli?
Moram reći da koliko smo i samo posvjedočili, postoji još uvijek jako puno nezakonitosti i nepravilnosti, a što se svakodnevno borimo mijenjati, na način da neprekidno ukazujemo na potrebu da suci budu educirani i da sude po zakonu i po Ustavu.
Mi priznamo sudove Republike Hrvatske, i hrvatsko pravosuđe, ali ne priznamo nerad, korupciju, kriminal, i pojedine zločinačko lopovske bande koje rade u hrvatskom pravosuđu. Sustav mora biti tako posložen da ulijeva povjerenje svima, i da svi u Republici Hrvatskoj mogu ostvariti jednako pravo na pravedno i pošteno suđenje, i na zakonito suđenje, što je najvažnije od svega, u protivnom, mi ćemo i nadalje svakodnevno biti ispred sudova, ukazivati na nepravilnosti u radu sudaca, točnim utvrđenjem gdje, kako i na koji način su prekršili zakone, i u tom slučaju zadržavamo pravo prema našem Statutu da suce koji ne rade po zakonima Republike Hrvatske, i koji ne donose odluke po zakonima Republike Hrvatske i prema Ustavu RH, javno prozivamo imenom i prezimenom i ukazujemo na njihove pogreške. Naime, da objasnim, često su te „pogreške“ ili „omaške“ takvih karakteristika da se nikako ne može misliti da su slučajne, već su zapravo očigledno namjerne.
Bili ste u Međugorju gdje ste se našli i sa Zdravkom Mamićem? Što biste nam mogli o tome reći?
Pa ja sam prvenstveno razgovarao sa Zdravkom Mamićem o slučaju korupcije i kriminala na sudu u Osijeku. Naime, moram reći, da Zdravko Mamić iako je vjerovatno najpoznatiji u javnosti, nije jedini koji je ukazao na korupciju i kriminal na osječkim sudovima, Općinskom i Županijskom, već ima jako mnogo slučajeva u kojima nam se ljudi žale na čak slično postupanje, i to u postupcima u kojima su potpuno opljačkani, ucjenjivani, razvlašteni, i svojom zadaćom smatramo da trebamo pomoći svim žrtvama pravosuđa, uključujući i Zdravka Mamića da svoje tvrdnje dokažu na mjerodavnim mjestima i da institucije Republike Hrvatske bespogovorno i bez ičijeg utjecaja, dakle potpuno neovisno donesu odluke o tim slučajevima korupcije i kriminala u sudstvu. A ako se povodimo za teorijom velikih brojeva, onda sigurno ne može biti slučajnost da više od deset ljudi ukazuje na gotovo identičan problem na tim sudovima. Takva situacija zvoni na uzbunu.
Bavite li se i drugim temama, osim korupcije i nezakonitog rada sudaca?
O da, istaknuo bih problem sa stečajnim upraviteljima koji su mali bogovi, nedodirljivi i svemogući. A ti isti koji su danas podignuti na tron, nitko ih ne kontrolira, imaju po pet i više stanova, poslovnih prostora, kuća, zemljišta, devedesetih godina nisu imali ni toaletni papir da obrišu smrdljive guzice. Njima ćemo sigurno stati na kraj.
Kad ste već kod stečajne mafije, korumpiranih sudskih vještaka i korumpiranih stečajnih upravitelja, što biste rekli na činjenicu da jedna tvrtka iz Koprivnice već više od deset godina posluje u proizvodnom pogonu i nekretnini koja je u vlasništvu Hrvatske poštanske banke? Kako je moguće da jedna državna banka, u ovom slučaju Hrvatska poštanska banka raspolaže nekretninama stečenim od novca svojih klijenata i građana ove zemlje na način da poklanja HDZ-ovim donatorima. Tako na kraju ispada da su za ulog od 10.000,00 kn donacije, donatori stekli na besplatno raspolaganje nekretnine koje vrijede više desetaka milijuna kuna?
Upoznat sam sa tom pričom, i znam na koju tvrtku mislite, i stvarno mi nije jasno da jedna obitelj koja desetljećima, još od rata, dok su drugi krvarili braneći nam domove, oni su krali i otimali, i to su krali i otimali zajedno sa institucijama u vlasništvu države. Čudi me da USKOK nije još pokrenuo pitanje odgovornosti osoba iz Hrvatske poštanske banke koji u privilegiranom položaju drže vlasnike tih tvrtki iz Križevaca, a pogotovo ako se uzme u obzir da su za identično djelo nedavno osuđen Zdravko Pašalić i jedan od čelnika Karlovačke banke. Znači da sudstvo nije jednako za sve, i mi upravo na takve diskriminatorne situacije ukazujemo, i ukazivat ćemo i nadalje.
Spomenuli ste stečajne upravitelje, kojima sudovi idu na ruku i provode ovršne postupke u kojima su stečajni upravitelji predstavnici ovrhovoditelja, i u tim postupcima građani gotovo nemaju nikakvih izgleda dokazati neko svoje pravo, pa čak i ako su sto posto u pravu. Npr. što vi mislite o slučaju nelegalnih i zatvorenih kreditnih ureda, čiji djelatnici su pravomoćno osuđeni, a tvrtke u ime kojih su ti zločini provedeni otišle su u stečaj, i sada se dogodila jedna gotovo nevjerovatna situacija da ljudi, oštećenici i žrtve kaznenog djela, budu ovršeni za iznose stečene dokazanim kaznenim djelom, ali ovaj put od strane stečajnih upravitelja koje je imenovala država.
Za slijedeće dane najavili ste promidžbenu akciju ispred Općinskog suda u Sesvetama? Jeste li i na tome sudu utvrdili da ima korupcije i kriminala, nepotizma?
Pa na tom sudu ima jako čudnih stvari. Npr. tamo se provodi već dugi niz godina ovršni postupak na pogrešnoj nekretnini, koja veze nema sa ovršnom ispravom, ali sud i ovrhovoditelj tjeraju po svom i silom žele provesti svoju volju koja nema temelj u zakonu. Kada smo to, mi iz Udruge Veronika Vere uočili, nazvao sam stečajnu upraviteljicu za koju je sud tvrdio da je ovlaštena zastupati stečajnu masu za koju smo mi tvrdili da je nema, i stečajna upraviteljica je potvrdila da stečajne mase nema, i da ona nije ovlaštena zastupati. Tko je onda tu lud?
Isto tako, pronašli smo i moguće razloge za takvo postupanje sutkinje koja je u tom predmetu odlučivala. Naime, suprug i sin te sutkinje zaposleni su nedavno na poslovima na kojima se provode i programi ovrhovoditelja. Kakvo povjerenje može imati slabija stranka u postupku, ako postoje ozbiljne sumnje da je sutkinja pristrana. A da ne pričam gluposti, dokazuje i Rješenje koje je donijela jedna sutkinja toga suda, u kojem je napisala da je točno da se ovršenik ne može izboriti za poštenu i pravednu odluku na tome sudu, jer su suci toga suda ogorčeni jer ih se proziva. Znači, ne smije se reći istina, koja je javno dostupna svima, istina ih vrijeđa. Europski sud za ljudska prava u više svojih odluka protiv Republike Hrvatske istaknuo je da i suci smiju biti izloženi kritici, i da im se smije reći ako su nešto pogriješili, ili ako postoji sumnja na korupciju. Ako ih smeta korupcija i nepotizam neka se od takvih postupaka distanciraju, a nek se ne vrijeđaju. Mi radimo na tome da se tome stane na kraj.
Nije lako boriti se protiv koruptivnog sustava u kojem su mnogi povezani „kao nokat i meso“. Vidjeli ste već na nekoliko primjera kako su prošli svi oni koji ukazuju na takve nepravilnost, bojite li se?
Nemam se ja što bojati, ja osobno uvijek govorim istinu, a tako istinu govore i pišu i svi moji suradnici. Naš je moto boriti se za istinu i pravdu, i truditi se maksimalno ukazivati na korupciju, kriminal, nepotizam, diskriminaciju, i sprječavati sve te uočene nedostatke. Malo nam je veći problem npr. što recimo stečajni upravitelj čini kazneno djelo, i otima imovinu iako za to nema nikakvog zakonskog osnova, krivotvori sudske procjene, krivotvori punomoći u spisu, ali teško se može dokazati postojanje kaznenog djela s njegove strane, jer svako izvješće o mogućim kaznenim radnjama završi na stolu njegove supruge koja je zamjenica županisjkog državnog odvjentika.
Ili npr. postoje krivotvoreni ugovori koje smo nedavno objavili; a koji dokazuju da tvrtka koja je posudila novac i tvrtka koja je navodno primila novac u višemilijunskom iznosu nije bila solventna, bila je blokirana, i to dugi, dugi period (deset godina). Nitko od institucija nije se zapitao kako je moguće da tvrtka blokirana punih deset godina posudi drugoj blokiranoj tvrtki 14.500.000,00 kn u jednom ugovoru, i još mnogo sličnih iznosa u drugim ugovorima. Takvo što je nevjerovatno i odmah se može zaključiti da se radi o kaznenom djelu, ali nitko za takve stvari ne mari.
Imate li što reći za kraj žrtvama pravosuđa?
Naravno da imam. Pozivam sve nezadovoljne hrvatskim pravosuđem da ustraju u borbi za pravedno i pošteno pravosuđe. Sudstvo je naše, suci žive od sredstava koje mi građani izdvajamo u državni proračun, i mi zavrjeđujemo, upravo mi, da taj sustav bude pošten i da pošteno sudi. Dobra je stvar objava imovinskih kartica i drugih čelnika državnih poduzeća i institucija, jer ponekad, kad pogledam koliko imovine imaju pojedini suci, županijski državni odvjetnici, doslovno ostanem bez riječi, jer neki imaju imovine toliko da se ne može zaraditi za nekoliko života taj iznos koliko im vrijedi imovina. A s druge strane, isto ostanem bez riječi, kad vidim da su neki zamjenici županijskog državnog odvjetnika u imovinske kartice upisali vrijednost više nekretnine po 100 kn pojedinačno. Ima li zemljišta vrijednosti 100 kn?
Sve su to stvari koje treba hitno mijenjati, i ne dozvoliti da se ukorijene u pravosuđu. Nadam se da će skorašnji izbor novog predsjednika Vrhovnog suda ići u tome smjeru. Mi ćemo maksimalno pomoći, ako će institucije imati sluha i poslušati na što ukazujemo. A do sada se vidi da smo na dobrom putu, jer se mnogo stvari promijenilo na bolje.
Zagreb, 08.10.2021.
Uredništvo