Povodom skorašnjeg  Europskog dana pravosuđa, 25. listopada 2018. godine o pravosuđu u Hrvatskoj razgovarali smo sa Dragom Raspudić, predsjednikom Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa.   U Hrvatskoj je stanje u pravosuđu  više nego zabrinjavajuće.  Europska komisija objavila je u svibnju 2018. godine  “2018 EU Justice Scoreboard”.   Čak 69 posto ispitanika smatra da nam je sudstvo iznimno loše i na samom dnu, 60  % ispitanika smatra da nam je sudstvo pod utjecajem i pritiskom Vlade i političara, 55 % da pritisak dolazi iz ekonomskih i drugih specifičnih interesa. To je uvjerljivo najviši postotak u odnosu na druge članice EU.  Čak 2 posto hrvatskih sudaca svoj rad su ocijenili 0. Hrvatska je sa Slovenijom, prema podacima za 2016., vodeća zemlja u EU po broju sudaca na 100.000 stanovnika – 43. Najmanje ih ima Irska 3,5, Danska 6,5, a ostale članice EU imaju ih od 10 do 32.

Da je u Hrvatskoj korupcije malo, ne bi se za nju niti znalo. U sudskim ladicama leže tisuće i tisuće neriješenih predmeta, sucima dijele titule „najljeniji sudac“ umjesto da  se sami hvale na temelju postignutih uspjeha i rezultata, i donešenim zakonitim sudskim presudama.  Po svojem slučaju shvatio sam do koje mjere je situacija u pravosuđu beznadna, kako kod nekih sudaca „sve prolazi“, sve u svrhu ostvarenja ciljeva koji postavi zločinačka lopovska banda, ali da sam samo ja problem bilo bi lako. Problem su i mnogi drugi, žrtve hrvatskih sudskih genocidnih bandi koje su operirane od emocija i koje zaobilaze zakone u širokom luku, pozivajući se pri tom na to da su „suci nedodirljivi“, zaštićeni imunitetom i da pri donošenju odluka imaju pravo na neovisno sudačko uvjerenje.  Ali na žalost neki suci, osim što nemaju vlastitih uvjerenja, nisu ni malo neovisni, već su u otvorenoj i neskrivenoj sprezi sa interesnim lobijima.

Gospodine Raspudić, već duže vrijeme aktivno ukazujete na obespravljenost većine građana pred sudovima,  ima li ikakvog pomaka?

Nema nikakvog pomaka. Prema komunikaciji sa brojnim žrtvama pravosuđa i prema uvidu u više predmeta mogu zaključiti da je stanje u pravosuđu puno gore nego je bilo prije, čak bih rekao da nikada nije bilo gore.

Organizirali ste veći broj prosvjeda protiv korupcije i kriminala u državnim institucijama, posebno u pravosuđu, ukazujete na nepotizam i na nezakonite sudske odluke, u lipnju 2018. godine simbolički ste pokopali pravdu,  je li bilo kakvog reagiranja iz Ministarstva pravosuđa ili drugih institucija?

Ne, nije bilo nikakve reakcije iz institucija, oni su se očito zavukli u mišje rupe. Nemam riječi za njih niti za njihovo ponašanje prema građanima, i osobno smatram da su pojedini suci u službi politike i vlade, i da se preko njih vrši odmazda nad za njih nepodobnim ljudima ili otimačina  imovine.

Vi imate osobna iskustva u dugogodišnjim sudskim parnicama, sve sa jednom osobom. Kako biste objasnili situaciju u kojoj se sporovi vode 20-tak  godina i više, mislite li da bi takva pravosudna agonija trajala toliko dugo da Nušinovići nemaju snažne kontakte i veze s politikom?

Vodim sud 27 godina sa udruženom zločinačkom lopovskom bandom koja je krivotvorila ugovore i uplatnice. Točnije, 27 godina vodim sud sa Božicom Nušinović, a njezin mentor je dr. Mustafa Nušinović, bivši ekonomski savjetnik.

Kakvo je vaše osobno mišljenje,  je li parničenje moralo toliko dugo trajati i što je uzrok tome?

Pojedina sudska genocidna banda je u službi udružene zločinačke lopovske bande koja ne sudi po zakonima Republike Hrvatske, ne poštuju pravomoćne sudske odluke ni Ustav Republike Hrvatske već donose presude po rođačkim i političkim vezama, i po svojim vlastitim propisima i zakonima. Koliko je trulo stanje u pravosuđu da se zaključiti iz presude protiv stečajnog upravitelja Mladena Seleca koji je pred sudom izjavio da  „pravomoćna sudska odluka obvezuje čak i ako je nezakonita.“

Ima li lijeka korupciji u Hrvatskoj i možemo li se nadati pravnoj državi?

Da je u Hrvatskoj korupcije malo, ne bi se za nju niti znalo. U sudskim ladicama leže tisuće i tisuće neriješenih predmeta, sucima dijele titule „najljeniji sudac“ umjesto da  se sami hvale na temelju postignutih uspjeha i rezultata, i donešenim zakonitim sudskim presudama.  Po svojem slučaju shvatio sam do koje mjere je situacija u pravosuđu beznadna, kako kod nekih sudaca „sve prolazi“, sve u svrhu ostvarenja ciljeva koji postavi zločinačka lopovska banda, ali da sam samo ja problem bilo bi lako. Problem su i mnogi drugi, žrtve hrvatskih sudskih genocidnih bandi koje su operirane od emocija i koje zaobilaze zakone u širokom luku, pozivajući se pri tom na to da su „suci nedodirljivi“, zaštićeni imunitetom i da pri donošenju odluka imaju pravo na neovisno sudačko uvjerenje.  Ali na žalost neki suci, osim što nemaju vlastitih uvjerenja, nisu ni malo neovisni, već su u otvorenoj i neskrivenoj sprezi sa interesnim lobijima.

Tko bi, osim nevladinih udruga,  prema vašem mišljenju trebao nešto činiti da se stanje u pravosuđu promijeni?  Što čini predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa po pitanju korupcije u sudstvu i sankcioniranja sudaca, obzirom da on kao predsjednik Vrhovnog suda ima ovlasti pokrenuti stegovne postupke?  

Gospodin Đuro Sessa, nezadovoljan je onima koji iznose primjedbe na nepravilan i nezakonit rad pojedinih sudaca, ali sa druge strane rijetko ili gotovo nikad ne provjerava te primjedbe i navode jesu li oni opravdani. Mi u Udruzi Veronika Vere, za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa mišljenja smo da bi predsjednik Vrhovnog suda, kao i ministar pravosuđa mogli u okviru svojih ovlasti znatno promijeniti stanje u pravosuđu na zadovoljstvo svih građana, posebice onih koji su obespravljeni nezakonitim postupanjem sudaca. Prvi korak k tome je da oni suci koji ne sude po zakonima Republike Hrvatske  trebali bi odgovarati za nezakonito postupanje i biti stegovno kažnjeni, a suci koji pošteno i dobro rade svoj posao i donose zakonite sudske odluke trebali bi biti nagrađeni i pohvaljeni. Iako se sa gospodinom Sessom slažemo,  pravomoćne i ovršne sudske odluke moraju se poštovati.

Prije nekoliko dana Europski sud za ljudska prava donio je odluku protiv Republike Hrvatske kojom  je zapriječio dražbu stana u kojem njegovi vlasnici samo povremeno žive. To je novi element u europskom pravu, gdje Europski sud za ljudska prava štiti ustavno pravo svih građana na dom, i na mirno uživanje vlasništva.  Što mislite, ima li Europski sud za ljudska prava  dovoljno utjecaja i moći  korigirati postupke  nekih hrvatskih sudaca koji i nadalje uporno krše zakone pri donošenju odluka?

Neki suci na hrvatskim sudovima  očigledno ne vole primjenjivati ni zakone ni uvažavati sudsku praksu viših sudova, pa tako građani mogu zaključiti da niži sudovi ne poštuju ni odluke viših sudova, i uopće ih ne cijene, a kako onda očekivati da će poštovati i primjenjivati odluke europskih sudova.

Što mislite ima li korupcije na nivou Hrvatska i Europa?

Dobro pitanje. Najbolji primjer je predmet koji se trenutno nalazi na odlučivanju kod Europskog suda pravde u Luksemburgu, u kojem se preispituje zakon koji dokazano pomaže hrvatskim oštećenicima nelegalnih austrijskih zadruga. Odredbe zakona na prethodno mišljenje uputila je sutkinja Mirella Rodin iz Hrvatske – sucu Siniši Rodinu u Luksemburg, i to u svezi  zakona kojim se utvrđuje ništetnost ugovora o kredita sklopljenima sa austrijskim zadrugama, u jednoj od tih i njezin šogor i suprug imaju kredit.   Što je to nego sukob interesa? Pa kad takve situacije prolaze u Europi, kako onda očekivati da će u Hrvatskoj biti usklađeno sa  europskim zakonima? Na žalost, teško je biti optimističan i očekivati pomak naprijed.

Kakva je suradnja Udruge Veronika Vere za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa sa Ministarstvom pravosuđa?  Jesu li spremni poslušati i primijeniti koji savjet s terena?

Njih ništa ne zanima i nije ih briga ni za šta, ali vjerujem da će ih zanimati, jer se spremamo u novim prosvjedima imenom i prezimenom, javno prozvati sve one koji donose genocidne presude i ne poštuju zakone i Ustav Republike Hrvatske.

Kad govorite o nefunkcionalnosti pravosuđa i o korupciji, mislite li pri tom samo na suce koji ne poštuju zakone RH, ili i na sudske vještake, odvjetnike, i druge osobe iz njihove branše ?

Nema izuzezetaka, oni su dobro umreženi. Kad se govori o nefunkcionalnom, nepravednom, genocidnom pravosuđu onda se primjedba odnosi na sve one osobe  koje djeluju udružene u zločinačka genocidna udruženja na štetu hrvatskih građana.

U lipnju ste simbolički pokopali pravdu. Njezin lijes ste uz pratnju žrtava pravosuđa pronijeli, uz kratke postaje pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, Županijskim sudom, Vrhovnim sudom RH, sve do Markovog trga i do Vlade RH, je li taj performans potaknuoVladu RH i Ministarstvo pravosuđa na razmišljanje i na neke bitne promjene u djelovanju sudaca?  

Ne, njih ništa od svega toga ne zanima, očito je njima jako dobro, a i dobro funkcioniraju sa bivšim savjetnicima, prijateljima i suradnicima, kumovima i poznanicima koji uspijevaju dobiti sporove i na temelju krivotvorina, nezakonitih sudskih rješenja, nadopisanih sudskih odluka, jer  očigledno presude prethodno  dogovaraju  na janjetini. Dokaz tome je apsolutno neujednačena sudska praksa koja ulijeva potpunu nesigurnost u hrvatsko pravosuđe, u kojem ništa neobično nije da se danas donese jedna odluka, a sutra potpuno drugačija o istoj stvari. Sve ovisi o tome tko je stranka u postupku i ima li za janjetinu. To vam ne moram ni ja posebno govoriti, to je očigledno iz novinarskih članaka koji masovno šokiraju javnost odlukama sudaca, u kojima nema nikakve ravnoteže.

Očigledno se bavite teškom zadaćom, ukazivanjem na probleme u pravosuđu, kakvi su izgledi da u tome uspijete, i planirate li kakve nove aktivnosti u okviru djelovanja Udruge?

Istina je da nije jednostavno boriti se protiv organizirane zločinačke democidne i genocidne i udružene lopovske bande. Ovo što mi radimo nije aktivizam nego rat korupciji i kriminalu u pravosuđu. Poručujemo svim žrtvama pravosuđa protiv kojih su donešene zločinačke i genocidne presude da se jave, da se udružimo i zajednički ustrajemo u tome da imamo pravednu i pravnu državu, koja će pružiti sigurnost rada i života svima, a ne samo njima. Suce koji ne sude po zakonima Republike Hrvatske prozivat ćemo imenom i prezimenom,  napraviti i izložbu na otvorenom na kojoj ćemo javnosti prezentirati genocidne i nezakonite sudske odluke, sudske krivotvorine i raznorazne sudske bisere, ništa se više ne smije gurati pod tepih već treba jasno dati do znanja da je pravosuđe jedan od vodećih krivaca što Hrvatska gospodarski ne napreduje, i što mladi bježe glavom bez obzira.

Umjesto da je obratno, da iz Hrvatske bježe oni koji ne vole Hrvatsku ni njezine građane, i  koji su od nje stvorili zemlju beznađa.

Do 25. listopada, za  Europski dan pravosuđa, sve genocidne i nezakonite sudske presude dostaviti ćemo u Europski parlament u Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, u Vijeće Europske unije  u Odbor za Pravosuđe i unutarnje poslove u Europskoj  komisiji – Odbor za pravosuđe i potrošače, kako bi imali dokaze kako u Hrvatskoj, članici EU žive građani koji nisu zaštićeni od međunarodnog kriminala, ali nisu zaštićeni niti od domaćih umreženih kriminalaca, koji ne poštuju temeljna prava građana. Pristup učinkovitom pravosudnom sustavu upravo je najbitnije pravo i jedno od temeljnih načela europskih demokracija, a to Hrvatima nedostaje.

A što građani misle o pravosuđu najbolje dokazuju njihovi komentari:

 

 

Zvjezdana Miler/Hazud.hr