Uz strašna oružja, koja poznamo, najubitačniji su lihvari. Njihovi krediti dovode do totalnog osiromašenja čovjeka, koji si na kraju u općoj bespomoći uzima život. Broj samoubojstava u svima državama svijeta je u porastu, a uzrok mu je u većini slučajeva civilizacijsko silovanje – krediti i tržište.
Teško se mi, zvani „mali ljudi“ možemo odhrvati globalizaciji, kad ona u jednoj ruci nosi mamac, a u drugoj jaram.
Da bi mogao jarmovati, moraš se odlučiti na lutriju s mamcem. Jasnije rečeno, tržište nudi privlačnu robu, a banke daju kredite pa ti sada budi pametan i izvuci se iz te klopke.
Hrvatska bi trebala ustrojiti Tribunal za osudu fašizma i komunizma, odnosno za osudu sprovoditelja tih protuljudskih ideologija. Taj Tribunal bi trebao kao nekadašnje Inkvizicija suditi ne samo živima, nego i post mortem.
Našeg nadbiskupa Markantona de Dominisa je Inkvizicija izvadila iz groba i dala ga spaliti na Cvjetnom trgu (Piazza di fiori) u Rimu. Komunizam je „post mortem“ osudio skoro sve u ljudskoj povijesti prije komunističke ere. Napose se je okomio na povijesne ere: robovlasništvo, feudalizam i kapitalizam. Talijanski komunisti su objesili mrtvoga Mussolinija, dakle dodatna osuda post mortem.
Polazeći od potrebe da žrtve totalitarističkih era fašizma i komunizma, dobiju svoju kakvu takvu satisfakciju, trebao bi Tribunal u Hrvatskoj osuditi poimence mrtve i još žive fašiste i komuniste, ali ne paušalnom osudom, nego na temelju zločina, koje su dotični fašisti i komunisti počinili. U tom slučaju se mora maknuti ime najvećeg zločinca Josipa Broza Tita sa svih trgova i ulica u Hrvatskoj, što vrijedi i za sve druge zločince iz redova obadvije ideologije – fašističke i komunističke.
Mi Hrvati smo kroz nametnuti nacifašizam i komunizam osjetili na svojoj koži pakao globalizacije i općeg jednoumlja, a globalizacija nam se opet nameće kroz perfidiju Europske Unije i Amerike (USA).
Nažalost, brojni Hrvati, naviknuti na diktature jednoumlja poput: „Jedan vladar i jedan Bog na zemlji“ (nacifašizam) i „Proleteri svih zemalja ujedinite se!“ (komunizam) olako prihvaćaju i današnje jednoumlje, koje se zove globalizacija.
Naime, teško se mi, zvani „mali ljudi“ možemo odhrvati globalizaciji, kad ona u jednoj ruci nosi mamac, a u drugoj jaram.
Da bi mogao jarmovati, moraš se odlučiti na lutriju s mamcem. Jasnije rečeno, tržište nudi privlačnu robu, a banke daju kredite pa ti sada budi pametan i izvuci se iz te klopke.
Međutim, nije samo novac dobivan od banaka, koji ljudima zamućuje pamet, nego je to tržište s jeftinim proizvodima. Pritom moramo promatrati te jeftine proizvode na one: a) „Kupi, kratko upotrijebi i baci!“ To su uglavnom jeftini odjevni predmeti, koji u većini slučajeva nisu štetni, mada se niti ta strana ne smije zanemariti. b) Jeftine ponude gemo proizvoda, štetnih po čovjeka kroz konzumiranje i štetnih po okoliš. Dakle, krediti i ponude na tržištu su civilizacijsko silovanje ljudi, a „bog“ svega je globalizacija u udruženim rukama svjetskih banaka (na pr. MMF-a) i svjetskih proizvođača gemo proizvoda (na pr. Monsanto) s produženom rukom u c) zbrinjavatelju tržišta (na primjer Europska Unija!).
Uz strašna oružja, koja poznamo, najubitačniji su lihvari. Njihovi krediti dovode do totalnog osiromašenja čovjeka, koji si na kraju u općoj bespomoći uzima život. Broj samoubojstava u svima državama svijeta je u porastu, a uzrok mu je u većini slučajeva civilizacijsko silovanje – krediti i tržište.
Osobno sam djelovao kao znanstveni istraživač i stvaratelj novih lijekova, novih tehnologija i novih (dakako uz postojeće) aplikacija pojedinih lijekova. Meni, odnosno nama znanstvenim istražiteljima je trebalo najmanje 10 – 12 godina, da stvorimo, svestrano ispitamo i predamo tržištu jedan novi lijek. Čak se je pokazalo, da je u nekim slučajevima i 12 godina bilo prekratko vrijeme pa su uslijedili popravci i usavršavanja lijeka.
Ne znamo ni s čim se hranimo
S današnjom gen-tehnologijom i gemo-proizvodima je djelovanje znanstvenika i primjenjivača (trgovaca) do potrošača vrlo kratko vrijeme, ponekad nekoliko mjeseci pa nikakvo čudo, da imamo novorođenčad s nepredvidivim nedostatcima i bolestima. Uzmimo na primjer lecitin iz soje. U Americi se proizvodi 80% gemo soje, a soja je sirovina za široku paletu prehranbenih proizvoda kao na pr. sojino mlijeko, sir od soje i spomenimo još samo sojin lecitin, koji se upotrebljava u brojnim prehranbenim pripravcima kao na primjer čokolada. Dakle, zamislimo si koliko na sve načine unosimo sojin gemo lecitin, što znamo, što ne znamo i što je čak zakonskim propisima dozvoljeno.
Propisi EU, dozvoljavaju u hrani gemo sastojke do određenog postotka. Svojevremeno se je govorilo i pisalo do 5%. Nije mi poznato najnovije stanje, iako je i ovaj postotak vrlo zabrinjavajući.