Drugi se mandat dodjeljuje onome koji je pokazao da može rješavati postojeće probleme i pripremati državu za sutra. Drugi je mandat za ljude od danas i sutra. Najveći su problemi hrvatske svakodnevnice siromaštvo, nezaposlenost, iseljavanje, nerađanje, međuljudski odnosi, korupcija, bahatost političara i nedostatak vjere. Ovo su stvarni i teški problemi u čijem rješavanja trebaju sudjelovati svi. Ivo Josipović ni na jednome od ovih područja nije doprinio ništa, ni prije, ni u tijeku svoga prvog mandata kao predsjednik Hrvatske.
U tijeku svoga prvoga mandata višestruko je pokazao da krivo pristupa gotovo svakom problemu u međunarodnim i unutrašnjim odnosima.
Optužba Hrvatske za zmiju u srcu u izraelskom parlamentu izazvala je zaprepaštenje u Izraelu, a duboku povrijeđenost među Hrvatima. Neodgovorni oblici mirenja i isprika u Vukovaru i BiH, odnos prema braniteljima u Vukovaru, zahtjevi da Hrvatska povuče tužbu protiv Srbije zbog genocida, odnos prema protestu zbog ćirilice, ignoriranje silovanih hrvatskih žena, odnos prema antifašizmu… Ivo Josipović ne zna ili ne želi rješavati, već pogoršava probleme i sukobe. Međunarodno potiče izjednačavanje Hrvatske i Srbije, uz predaju primata u regiji, ovoj otužnoj današnjoj Srbiji.
Josipović ne može tražiti novi početak u drugome mandatu nakon što prvi nije iskoristio
Nikada ne propusti učiniti krivo. Uz to, makar je profesor, uopće nije u stanju primiti i razmotriti druge stavove. Kao savjetnik za dobro predsjednika Tuđmana, više puta u Hrvatskom tjedniku i savjetima njemu, pokušao sam ga zaštititi od ovakvih pogrješaka. Nije me ni jednom poslušao, a kad se pokazalo da sam bio u pravu, svejedno me nije pozvao na razgovor. Imenovao je i veliki savjet za socijalna pitanja, koji nije učinio ništa, ali za mene u njemu svakako nije bilo mjesta. Za savjetnike je uzeo čudne ljude, koje pravda pa odbacuje. U zadnje vrijeme skupina uglednih akademika, profesora i intelektualaca osudila je Ivu Josipovića zbog veleizdaje. On nije imao snage da se s njima sastane.
Ivo Josipović do sada je pokazao da ne zna, ne može i ne želi čuti druga mišljenja, poštivati različite stavove i životom pokazivati demokraciju. Odnos prema referendumima pokazao je kada je dopustio da se vlast izruga referendumu o braku. Kada se pojavila divna dr. Željka Markić, ukrao joj je ideju o Ustavu, a prema njoj nije pokazao nikakvo priznanje ni poštovanje. Najnovija uhićenja i privođenja izazivaju duboku zabrinutost za demokraciju. Ivo Josipović ne može tražiti novi početak u drugome mandatu nakon što prvi nije iskoristio. Predlagač ustava ne smije krasti od drugih.
Ivo Josipović bogat je čovjek, najbogatiji među kandidatima. Dok smo mi branili Hrvatsku, on je zarađivao. Važnije mu je osobno nego opće dobro. Tako se ne ponaša Predsjednik. Ivo Josipović pristojan je, uglađen, kontroliran, ukrašen. Ja gubim od njega kod svake usporedbe. Međutim, ja i ne želim biti takav kada se suočavam s boli, patnjom, lažima i klevetama Hrvatske. Ja se tada ljutim, plačem, vičem, svađam. Ne želim da svi budu opušteni, da im je ugodno i da se zabavljaju napadima na Hrvatsku.
Hrvatska nije oslobođena od totalitarizma. Najveći je problem među intelektualcima, potom politici i državi, a najmanji među braniteljima i u narodu. Zašto takva razlika.
Predsjednik Franjo Tuđman vodio je Hrvatsku tako da ju nepovratno poveže sa zapadnom kulturom. To je iskazano hrvatskom državotvornošću od VII. stoljeća do II. svjetskoga rata, ali kao djela savezničkoga djelovanja, a ne poslijeratnom vlašću staljinista i komunista. Pomirenje koje je on ponudio i proveo pomirenje je za hitno stanje. Isto je učinjeno i u Daytonu i za mirne reintegracije. Kao liječnik dobro znam iz vlastitoga iskustva i djelovanja razliku između hitne pomoći i sustavnoga rješavanja problema. Tuđman je umro i u potpunosti proveo hitno pomirenje Hrvata međusobno, sa Srbijom i Srbima te Muslimanima.
Nakon toga trebalo je provesti sustavni rad stvaranja društva, rada, učenja, demokracije, vjere, pravde, istine. Sve vlasti, bez obzira na stranke, pa i kao oporba to su odbacile. Bitno je da nije istina, niti da je Tuđman bio autokrat, što tumači još postojeća, primitivno intelektualna ljevica Jutarnjega lista, Novosti i poneki zastupnik, niti da je bio naivan i mislio da je moguće pomirenje s komunistima, što misli i dio dobrih ljudi. Tuđman je znao voditi poštujući snagu i vjeru naroda i nastojeći da bude što manje žrtava. U medicini, u uvjetima hitnoga stanja, kada treba održati funkciju srca, dopušteno je, dapače, i potrebno ako treba pri masaži slomiti rebro. Poslije hitnoga stanja analizira se djelovanje da bi se sačuvalo dobro, popravile pogreške i sada cjelovito nastavilo razvoj.
Josipović u prošlome mandatu nije živio za Hrvatsku
Tuđman je u potpunosti obavio hitnu fazu državnosti, obrane i pomirenja. Druga faza razvoja nije nikada ni započela. Nakon 2000. Hrvatska je vodila politiku optuživanja Tuđmana za slomljeno rebro, kao važnije od spašenoga srca. Da bi se započelo drugu, mirnodopsku fazu razvoja Hrvatske, unutar sebe u odnosu sa susjedima i sudjelovanju u Europskoj uniji, potrebno je sagledati i osloboditi se totalitarizma, sustavno razvijati demokraciju i dopustiti djelotvorno korištenje znanja u stvaranju Hrvatske.
Hannah Arendt, mada sama žrtva nacizma i holokausta, ipak je odmah nakon II. svjetskoga rata upozorila da su nacističke i komunističke države, novi oblici vlasti, a ne samo nastavak ranijih tiranija. Izvor masovne privlačnosti totalitarnih režima ideologija je koja nudi jedno potpuno rješenje za cijelu povijest, sadašnjost i budućnost. Hrvatska, Hrvati u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, Srijemu, Boki kotorskoj, na Kosovu i iseljeništvu u zadnjih 100 godina proživjeli su razne oblike totalitarizma: fašizam, nacizam, staljinizam, komunizam, velikosrpstvo-četnici, ustaštvo, srpski nacizam-novočetnici, srpski komunizam, hrvatski komunizam te bošnjački nacionalizam i mudžahedine.
Sve ove oblike trebalo je sagledati kao prepreke stvaranja i obrane Hrvatske, praktično im se suprotstaviti i pobijediti ih. To je učinio dr. Franjo Tuđman, s nama koji smo mu bili suradnici i savjetnici i braniteljima u Domovinskome ratu. Nakon 2000. trebalo je znanstveno sagledati hrvatsko stradanje, strah i ovisnost od totalitarizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovina. Hrvatska nije oslobođena od totalitarizma, a to je bez sumnje i odgovornost akademske zajednice i njezinih institucija, Sveučilišta, HAZU-a, Matice hrvatske.
Drugi veliki izazov mira razvoj je demokracije. Svake godine u Hrvatskoj je trebalo održavati nacionalnu konferenciju o razvoju demokracije, lokalne, parlamentarne, stranačke, medijske, školovanja, europske, svjetske. Tzv. hrvatska demokracija potpuno je odvojena od naroda i znanja, a predana na milost i nemilost ispraznim političkim strankama i političarima, bez stvaranja, znanja i vizije. I konačno – znanje. U Hrvatskoj je 2000. godine znanje u državi i u društvu svedeno na minimum, praktično isključeno iz razvoja općega dobra.
Dakle u vremenu koje je pred nama treba pokrenuti cijelu Hrvatsku, na ovim izborima svaki od nas treba zavjetovati sebe, svoje vrijednosti i rad da će u idućem razdoblju sudjelovati u stvaranju Hrvatske. Zavjet za Hrvatsku. Ivo Josipović u prošlome mandatu nije živio za Hrvatsku. Nije pridonio ničemu, činio je štete, a propustio je omogućiti doprinos. Mandat je počeo napadima na istinu u Vukovaru, Banjoj Luci, Sarajevu i Jeruzalemu. Svoj plan u idućem mandatu pokazao je vrijeđanjem branitelja u Vukovaru, ignoriranjem još 1991. silovanih žena, bježanjem od svjetskoga suda, ignoriranjem međunarodne pravde s Perkovićem, a istovremeno zadržavajući njegova sina za savjetnika, krađom ideje o Ustavu od Željke Markić i samoga naroda, vrijeđanjem branitelja Savske …
Konačnu ocjenu, tko su njegovi ljudi pokazao je kada je preko svoga izaslanika Freda Matića, kad je ‘odlikovao’ hrvatske ‘branitelje’ Blažka Mijića, Ivana Jankovića, Đuru Grgića, Marina Grgića, Roberta Matovinu, Mirka Antolića, Gorana Leša, Zorana Palčića, Franju Birta i Mladena Šironju. Za što? Za izdaju branitelja iz Savske i cijele Hrvatske? Pozivam sve ove nesretne ljude da odmah odu braniteljima u Savsku i bace odlikovanja. Ako to ne učine odmah, pravdat će se i prati do kraja života. Da, lustracija je potrebna. Izbori koji su pred nama ne rješavaju ništa. Moguće je da Ivo Josipović i idućih pet godina gasi svjetlo gdje god je moguće u i o Hrvatskoj. Kolinda Grabar Kitarović dobra je, ali političke stranke ne valjaju, Milan Kujundžić nudi program, ali to je prvi korak, a Ivan Vilibor Sinčić prvi u politici moralno odbacivanje bankarski kapitalizam, kao moralno nedopustivi oblika novoga totalitarizma.
Svi se u Hrvatskoj moramo promijeniti! Ivo Josipović to može samo ako odustane od kandidature i napuštanjem politike. Neka se pozove na Benedikta XVI. i našega Antu Gotovinu. Kao zadnji politički akt neka ukine za dosadašnjega i odrekne se svoga ureda bivšega predsjednika. Neka se posveti svome radu. Svaki od nas u Hrvatskoj i diljem svijeta volimo Hrvatsku, zahvalimo Bogu i svima koji su branili Hrvatsku. Vrijeme je da Hrvati upale svjetlo slobode u sebi i svojoj državi.
Dr. Slobodan Lang/ Hrvatski tjednik