Header image

Hazud.hrLogo

News portal domovine i dijaspore

Menu

Skip to content
  • VIJESTI
    • POLITIKA
    • HRVATSKI BRANITELJI
    • GOSPODARSTVO I POLJOPRIVREDA
    • AKTUALNI KOMENTARI
  • DIJASPORA
  • KULTURA
    • PRIČE
    • POEZIJA
    • POVIJEST
    • DJEČJI KUTAK
    • ČLANOVI HAZUD-a
  • TV
  • KOLUMNE
    • Dragan Hazler
    • Slavica Vučko
    • Nada Landeka
    • Mile Prpa
    • Mladen Pavković
  • IZ SVIJETA
  • AFERE
  • PRAVOSUĐE
  • Prema sadašnjem stanju mnogima bi se vrlo lako moglo dogoditi da nekretnina bude prodana na dražbi, a da to ovršeni doznaju tek kad načine uvid u vlasnički list
  • Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli financijskih sredstava programima/projektima organizacija hrvatske nacionalne manjine za 2022. godinu
  • Poslovanje Hrvatske banke za obnovu i razvitak obavijeno velom tajni, glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek podupire zabranu davanja informacija o kreditnim plasmanima HBOR-a
  • NOVI LIJEK PROTIV RAKA 14 bolesnika je primilo terapiju dostarlimabom i kod svih je  nestao tumor te nisu trebali kemoterapiju, radioterapiju ni operaciju
  • AFERE: Za uspjeh u hrvatskom gospodarstvu, moraš imati dobru suradnju sa političarima i sa stečajnim upraviteljima

Dr. Marin Sopta: Hrvatsko iseljeništvo se i dalje tretira na osnovi jugoslavenske prakse i tradicije

Objavio: Redakcija | Datum objave: 26/07/2020
U mjesecu studenom bi se u Zagrebu trebao održati 4. Hrvatski iseljenički kongres. Tema kongresa nosi naslov „Povratak – stvarnost ili utopija?“.

Tim povodom smo razgovarali sa prof. dr. sc. Ma­rinom Soptom, predsjednikom Centra za istraživanje hrvat­skog iseljeništva i organizato­rom tog kongresa.

FM: Odmah na početku raz­govora pitali smo prof. dr. sc. Marina Soptu je li povratak u domovinu moguća lijepa stvarnost ili samo utopija?

– I jedno i drugo. U prvom redu, jedan od najvećih proble­ma je što naši vodeći političari ne vjeruju u tu mogućnost, i to iz više razloga. Osob­ni egoizam, nesposobnost, pomanjkanje vjere u hrvatske iseljenike i na kraju, nesposob­nost i politička nepismenost i uskogrudnost da ne vide kako potencijalni povratak većeg broja hrvatskih iseljenika predstavlja potencijalno rješe­nje za demografsku i ekonom­sku obnovu zemlje.

FM: Što država radi po tom i sličnim pitanjima?

– Vrlo malo ili bolje rečeno gotovo ništa. Mišljenja sam da državna vlast kroz institucije mora biti aktivnija u rješavanju toga pitanja na dulji vremenski rok. Sjetimo se kako su Židovi skoro dvije tisuće godina govorili: „Iduće godine u Jeruzalem“, i nikada od te želje nisu odustajali, čak ni u vrijeme kada je to izgleda­lo kao čista utopija. Držim da bi se i hrvatski iseljenici trebali držati sličnog gesla: „Iduće go­dine u Zagreb“, u političkom i kulturnom centru svih Hrvata.

FM: Predsjednik ste Centra za istraživanje hrvatskog iseljeništva. Možete li napra­viti kratku paralelu između iseljenika današnje generacije i prije dva-tri desetljeća?

– To se razlikuje poput neba i zemlje. Na vaše pitanje mogla bi se napisati doktorska diser­tacija. To pitanje postavlja jed­no drugo pitanje, a to je „zašto danas nemamo znanstvena istraživanja na tu temu?“. Budući mi prostor ne dozvo­ljava, bit ću u svom odgovoru veoma kratak i koncizan. Hrvatska iseljenička popula­cija je prije devedesete bila jako slojevita. Jedan određeni broj iseljenika je predstavljao političku emigraciju koja je bila veliki protivnik bilo kakve Jugoslavije. Većim dijelom to su preživjeli pripadnici ustaške i domobranske vojske i njihove pristalice, koji su u strahu od Titovih partizana izbjegli na zapad. Drugi, manji dio, bile su grupe onih koji su do 60-tih godina bili veliki protivnici komunizma i Jugoslavije, i koji su ilegalno pobjegli iz Jugosla­vije. Treći su bili tzv. „radnici na privremenom radu“. Oni su u biti bili jedna vrsta bijelog roblja kojim je Jugoslavija trgovala s bivšom Zapadnom Njemačkom, ali i nastojala riješiti veliku nezaposlenost. Padom i slomom „Hrvatskog proljeća“, nastaje još jedan novi val iseljavanja iz Hr­vatske. Tijekom vremena u iseljeništvu se, što djelovanjem političke emigracije, što spon­tano i novim spoznajama o Jugoslaviji, a što i kriminalnim djelovanjem i ubijanjem Hrva­ta širom svijeta, stvorila jedna velika kritična masa antiju­goslavenskog raspoloženja i otvorene mržnje prema svemu što je nosilo predznak Jugosla­vije. Nažalost, zbog pomanjka­nja ozbiljnog pristupa državne politike prema iseljeničkoj pro­blematici, u jednom periodu poslije 2000. godine stvorena je antihrvatska politika prema hrvatskim iseljenicima od stra­ne državne vlasti. Tu i danas imamo ozbiljan problem.

FM: Mijenja li se što po to pitanju?

– I dan danas mi imamo na najutjecajnijim mjestima u Hrvatskoj, od Sabora, do drugih državnih institucija, veoma utjecajne pojedince koji tretiraju hrvatske iseljenike na osnovi jugoslavenske prakse i tradicije. U vrijeme velike ekonomske krize i nezapo­slenosti, umjesto da traže rješenje, oni na vrlo suptilan način na razne načine potiču iseljavanje i ostvaruju svoj cilj. Nije slučajno da je veliki broj Hrvata i Hrvatica napustilo svoju zemlju ne iz ekonomskih razloga, nego iz jednostavnog razloga što nisu vidjeli nikakvu budućnost, kako za sebe, tako i za svoju djecu. Istraživanja su pokazala da su za to naši poli­tičari jedan od glavnih krivaca. No, kao vječni optimist, na­dam se kako se i Hrvati koji su napustili Hrvatsku u zadnjih nekoliko godina neće odreći ljubavi prema svojoj domovini pa vjerujem da će se veliki broj njih za nekoliko godina opet vratiti u domovinu.

FM: Što mislite, koji je najveći kamen spoticanja između hr­vatske politike i iseljenika?

– Glavni problem je što nakon vladavine predsjednika dr. Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška, koji je na jedan način simbolizirao hrvat­sko iseljeništvo, tema odnosa domovina – iseljeništvo, što se tiče državne politike, postala je sporedna stvar. Smanjenje bro­ja saborskih zastupnika izvan Hrvatske sa 12 na 3, također je doprinijelo stvaranju animozi­teta hrvatskih iseljenika prema državnim vlastima. Pomanjka­nje državne strategije koja bi promovirala i poticala ulaganje hrvatskih iseljenika u gospo­darstvo, također je jedan od velikih minusa hrvatskih vlasti.

FM: Što hrvatski iseljeni­ci žele i trebaju, a državna politika im ne može ili ne želi omogućiti?

– Hrvatski iseljenici moraju uzeti sebi za uzor primjer Izra­ela i njegovog odnosa prema svom iseljeništvu. U prvom redu hrvatske udruge, kao i istaknuti pojedinci u iseljeniš­tvu, moraju uspostaviti bolju suradnju, osmisliti svoj glavni cilj djelovanja i na tom tragu osmisliti strategiju djelova­nja. To znači da bi trebalo, po mom mišljenju, reorganizirati Hrvatski svjetski kongres. U tom pravcu treba, naročito u Njemačkoj, SAD, Australiji i Kanadi, ojačati mješovite gos­podarske komore i, konkretno, ostvarivati razne projekte u domovini. Treba osnivati i pri­vatne zaklade poput onih koje postoje u Kanadi, Australiji i SAD i poticati ih da materijal­no pomažu hrvatske fakul­tete, znanstvene i kulturne ustanove. U ovom trenutku, mi u hrvatskom iseljeništvu nemamo niti jednu jaku udru­gu na globalnoj razini koja ima mnogobrojno članstvo i veliki financijski kapital, da bi mogla na bilo koji način ozbiljno utje­cati na državnu vlast.

FM: Što kažete na rad hrvat­skih institucija koje se bave problemima hrvatskog iselje­ništva?

– Mislim da taj rad nije dobar i da te institucije moraju promi­jeniti svoju filozofiju djelova­nja, strategiju djelovanja i biti aktivnije. No, to je meni lako reći, međutim njihov rad ovisi o državnoj politici. Hrvatski bi iseljenici mogli više lobi­rati i utjecati na državni vrh, ukoliko bi imali Ministarstvo za useljeništvo. To bi recimo mogao postati i Državni ured za Hrvate izvan RH. Na taj način bi politički utjecaj hrvat­skih iseljenika postao izraže­niji, ministarstvo bi imalo svoj budžet na osnovi čega bi mogli vraćati Hrvate iz zemalja u kojima sada teže žive, poput Venezuele i slično.

Fenix-magazin/MD/Zvonko Bosnić

Rubrika: DIJASPORA, Hrvati u dijaspori, NAJČITANIJI TEKSTOVI

Vezane objave

Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske donio je Odluku o dodjeli financijskih sredstava programima/projektima organizacija hrvatske nacionalne manjine za 2022. godinu→

Ivka Ilić Kovačević, posavska književnica: Među temama mojih pjesama je i moj rodni posavski kraj→

Rudi Tomić: Parlamentarni izbori u Republici Hrvatskoj donijeli su (ne)očekivane rezultate!→

Rudi Tomić; “Gdje su rješenja – što bismo trebali činiti da se poboljša životni standard,  da hrvatska mladež stvara obitelji i kući se u svojoj domovini, jer gorak je život u tuđini…, pa makar živjeli u Europskoj zajednici”→

Blog

POPULARNO

  • Rat u Hrvatskoj: ‘U tijeku je neviđen napad na hrvatski narod! 4 milijuna hrvatskih ljudi, zločinom će ostati bez ičega”

    192588 views / Posted 04/03/2015
  • Kada i kako nastupaju zastare na ovrhu?

    147393 views / Posted 22/07/2014
  • Postoje dokazi da Hrvati nisu Slaveni, već jedini narod koji je svoje korijene sačuvao 6500 godina

    96393 views / Posted 26/01/2014
  • SPECIJALNI RAT PROTIV HRVATSKE: “Četničko-sotonski monstrumi kontroliraju umove nevidljivim moždanim valovima i vrše “umno porobljavanje” izgrađenim sistemom elektroodašiljača i sofisticiranom EMP napravom”

    66489 views / Posted 30/05/2016
  • LEGENDA; Tisućljetno prokletstvo Hrvatske

    64802 views / Posted 25/07/2014
advertisement

PRATITE NAS NA FACEBOOKU

NAJNOVIJI KOMENTARI

  • Redakcija on OVRŠNI POSTUPAK; Ovršenici, borite se za svoja…Pokretnine koje su prema ovršnom…
  • Redakcija on OBUSTAVA OVRHE TEMELJEM ODREDBI ČL. 338. OVRŠNOG…Razuman rok za donošenje sudskih…
  • Redakcija on Ovrha na plaći i primanja koja su…Trebali ste obratno, 1/4 uplatiti…
  • Redakcija on STJECANJE VLASNIŠTVA Što je to knjižno, a…Ako je vaša majka knjižni…
  • Redakcija on Kada i kako nastupaju zastare na ovrhu?Na žalost, ne možete se…
advertisement

ARHIVA

Footer logo
  • Facebook
  • Google Plus
  • RSS Feed
  • YouTube
 

Info

  • Statut
  • Impresum
  • Uvjeti korištenja
  • Kontakt
 

Partneri

  • UDRUGA VERONIKA VERE
  • Udruga za pomoć i zaštitu žrtvama pravosuđa – Facebook
 

Pretraži Hazud.hr

 

©2016 Hrvatska akademska zajednica domovine i dijaspore

Menu