Slavica Vučko, univ.spec.oec, mag.oec. rođena je u Kazagincu 1956. godine a od 1960. godine živi i radi u Zagrebu, u kojem je završila cjeloživotno školovanje. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu a potom završila i Poslijediplomski studij smjer Organizacija i menadžment na istom fakultetu na temu: Komunikacija u zdravstvu kao ključ poslovne uspješnosti. Cijeli radni vijek radi na području financija. Obavljala je dugi niz godina čelne funkcije sve do 2012. godine kad ju je SDP-e smijenio sa mjesta Pomoćnice ravnatelja za financije KBC Sestre milosrdnice ne poričući njenu izvrsnost u vođenju financija bolnice. Imali su saznanja da je neuklopljiva u ono što su oni željeli provesti u zdravstvenom sustavu. Za njeno vrijeme u bolnici je uveden kontroling i brižno se upravljalo financijama. Bolnica je za sve te godine pozitivno poslovala. Nakon njene smjene u bolnicu je pristizalo više novaca ali je bolnica ostvarivala gubitke i prekomjerno se zaduživala kao i cijeli zdravstveni sustav. Usluge prema pacijentima su se ograničavale, liste čekanja povećavale i učešće pacijenata u dodatnom financiranju iz dana u dan sve je veće i veće i ne pokazuje tendenciju zaustavljanja. Posjeduje certifikate svoje struke: Ovlaštenog revizora, Ovlaštenog računovođa, Završen tečaj kontrolinga, informatike, Uvjerenje Ministra financija za modul A za voditelja financijskog upravljanja i kontrolu u javnom sektoru. Bila je sudionica mnogih kongresa, seminara, tečajeva i edukativnih susreta.
Posebno se ističe u koordinaciji i komunikaciji s drugima. Spoznala je važnost međuljudskih odnosa u poslovnom i društvenom okruženju i zato je razvila komunikacijske i rukovodeće sposobnosti radeći na poslovnim procesima poslovne organizacije, upravljanja financijama, računovodstvom, kontrolingom, revizijom, nabavom, praćenjem stručne literature, čitanjem knjiga i na kraju se okušala u vlastitom pisanju a sve na temu domoljublja i Vjere koja je sastavni dio njenog bitka i bez koje ne bi mogla ni zrak udisati. Ljubav prema ljudima a onda i prema svemu ostalom, izuzetno joj je važna i nastoji je njegovati, jačati i dijeliti, jer ljubav je, ali ona istinska i prava najljepši dio u nama.
Razočarana sa društvenom klimom u domovini koju neizmjerno voli, počela je pisati tekstove upozoravajućih sadržaja s ciljem da se probudi nacionalna svijest, ljubav prema domovini, braniteljima i brižnom očuvanju nacionalnih vrijednosti. Posebno je ponosna na svoje članstvo u Hazudd-u i svoje nazivlje Hrvaske Akademinje te članstvom u HEI. Okružena istinskim domoljubima iz naše dijaspore koji svoju domovinu ni u nekoliko koljena nisu zaboravili, jača nadu da se u domovini sve može okrenuti na bolje, jer je ljubav najveći pokretač i ništa je ne može zaustaviti.
Najveći darom smatra vjeru, bez koje ne bi mogla živjeti, jer bez Boga, vlada tama koja sputava našu Dušu koja je stvorena za rast u visine da može poletjeti. Duša bez ljubavi ostaje zarobljena u tijelu i živi od tjelesnih užitaka, materijalnih dobara i požude tijela. To je zatvor Duše, koja pati i tako dolazi do gubitka nade u vječne vrijednosti. Prolazne radosti tek na tren čovjeka čine sretnim i onda, opet se vraća u svoj zatvor Duše, tužan, depresivan i bez prave ljubavi koja jedina izaziva radost, sreću i nadu. Bez Boga nema punine života. Vjeruje da je Bog vodi i zato ga sa ljubavi slijedi.

Slavica Vučko, hrv. akadem.