Teško neko vrijeme rekao bi naš Matoš. Stalno neke nove afere, korupcije i zavjere. Nikako da uspostavimo život dostojan čovjeku. Čovjek kao da je nestao, jednako kao i u davno vrijeme grčkog filozofa Diogena iz Sinope. Jednoga dana razočaran i gnjevan izašao je na ulicu i hodao Atenom sa svijećom usred bijela dana. Kad su ga pitali što radi, rekao je: „Tražim čovjeka“. I danas bi mogli upaliti svijeću hodati gradom i tražiti čovjeka.
Težnja ka bogatstvu, ka moći, položaju i ugledu briše sve ljudske vrijednosti. Da li su ljudi koji to čine svjesni što čine ili to čine zbog neznanja. Nemoguće je da netko zna što je dobro a da ipak čini zlo i tako narušava kvalitetu svoga života, svojih najmilijih, kvalitetu života svih ljudi razarajući tako i svoju domovinu. Današnjeg čovjeka, danas najviše muči neznanje, predrasude i pomanjkanje ljubavi, pomanjkanje mira u Duši i stresan život te materijalistički pristup životu i pristup iz koristoljublja. Ubija nas oholost i egoizam, manipulacijski pristup životu i laži, pomanjkanje istine a onda to vodi do gubitka slobode osobne ali i slobode svih drugih.
Kad se to dogodi, vrijeme je za duhovni preporod, da postanemo bolji ljudi. Moramo potisnuti sve nagone i moramo se učiti kako postati bolji ljudi, tražiti istinu o dobru a koje je utkano u dubini Duše svakoga čovjeka. Samim rođenjem Bog nam je udahnuo bitak kao neprestalnu povezanost sa Njim. Kad bi htjeli, mogli bi biti uvijek u dobru. Mogli bi svoju Dušu uzdignuti iznad svih prolaznih, nebitnih i pojedinačnih stvari, kao što su bogatstvo, moć, položaj i vještina vladanja drugima. Teško je živjeti u nepravdi ali nepravdu je bolje podnositi nego je nanositi. I zato budimo tu gdje jesmo i svijetlimo Kristovim svjetlom. Širimo ljubav, mir i dobro. Zapalimo plamen ljubavi jer nas ljubav diže u visine.
Zašto gomilamo nepotrebno bogatstva kad ne uživamo u tome i postajemo robovi nepotrebnog materijalizma, konzumerizma. Gubimo svoju slobodu i uzimamo slobodu i radost drugih ljudi čineći opće zlo. U Svetom pismu piše, da zlo, dovodi čovjeka do pomračenja uma. Samo dobro i ljubav mogu gledati istinu Božjim očima a zlo osuditi i kloniti ga se. To možemo samo, ako se okrenemo Bogu i ako branimo istinu i hrabro svjedočimo vjernost Crkvi. Bog svoje nikada ne ostavlja. Recimo mu zato: U tebe se Bože uzdam kako je rekao naš bl. Alojzije Stepinac koji je služio kao navjestitelj i branitelj istine i kao hrabri svjedok vjernosti Crkvi. Slijedimo ga i volimo našu Hrvatsku kako ju je i On volio.
U l. Korinćanima 7,31 nam jasno stoji: „Koji uživaju ovaj svijet, kao da ga ne uživaju, jer – prolazi obličje ovoga svijeta. I zato budimo tu gdje jesmo i svijetlimo Kristovim svjetlom ljubavi, mira i dobrote. To svjetlo, koje može jače sjati i nadu u bolje sutra, svima nam može dati.
ON JE LJUBAV KOJA LJUBI
Kuda vodi taj tvoj život tako prazan brate moj?
Zar ne vidiš, zar ne shvaćaš da je prazan život tvoj?
Ili možda brate misliš da si sreću našo ti?
Samo znaj o brate moj da je prava sreća On..
On je ljubav koja ljubi, koja izgara za nas!
To je srce koje kuca, koje kuca za sve nas!
Zato nemoj više čekat nego pođi k njemu ti
Jer ćeš naći svoju sreću, jer ćeš naći ti svoj mir.
Nakon dugih mračnih noći sunce će ti zasjati,
Tad ćeš znat, o brate moj, da je prava sreća On…
On je ljubav koja ljubi, koja izgara za nas!
To je srce koje kuca, koje kuca za sve nas!
(Iz Svete pjesmarice)
Slavica Vučko