Od  najstarijih vremena drevni političari i vlatodršci imali su metode kako „zamazati oči“ oči narodu. „Kruha i igara“ godinama je bila učinkovita metoda kojom se narod držao na lancu.   Uz primjenu ove prve povijesne metode, uočena je i ona novijeg doba „Zavadi pa vladaj“.

Tako se Hrvati zabavljaju igrama i kostima, međusobno se svađaju, dok oni na vlasti nesmetano vladaju i ne sprječavaju pljačku ni naroda ni države.

Svako malo pred narod se baci „kost“ i to pozamašna, kojom se narad zabavlja pa zaboravi na glad i očaj u kojem se nalazi. Kad bace veću kost i „glodanje“ iste duže traje, pa su Vlada a i aktualni predsjednik RH duže mirni. Prakticiraju ovu metodu već 23 godine svi koji su imali priliku doći u politiku. HDZ, SDP, IDS, HSLS, HNS – koja je razlika? Svi su oni spremni koalirati i sa crnim vragom kad dođe vrijeme prebrojavanja  glasova i potreba sakupljanja dovoljnog  broja zastupnika kojim se u Saboru tvori saborska vladajuća većina – Parlament tj.  Vlada.

Mediji su također  u vlasništvu  vladajućih. Osim nekoliko neovisnih portala, mediji uglavnom pripadaju vlasti ili tajkunima koji su  u sprezi s vlasti. Stoga ovaj portal ne prenosi većinu vijesti koje prenose drugi portali. Jer se time, prema našem mišljenju samo dodatno širi gore opisana metoda.    Ono što pouzdano znamo, to je  da vrlo malo medija želi prenijeti ono što narod doista tišti.

Koliko je medija i portala prenijelo o krađi višemilijunski vrijednog Ininog zemljišta u Ilici, krivotvorenim dokumentima? Koliko je portala objavilo teme  o krivotvorenim dokumentima na brojnim sudovima u RH kojima se otimaju tvornice i zgrade?  Koliko portala je raširilo vijest o postojanju pravomoćnih presuda u slučajevima kreditnih ureda i raiffaisen zadruga i štedionica? Koliko portala se usudilo, osim njih nekoliko, pisati o lopovluku u HBOR-u i u Fondovima preko kojih je godinama pljačkana Hrvatska, a novac završavao u džepovima tajkuna? Koji od čitanijih portala je prenio vijest kako se mogu spriječiti deložacije prije nego li do njih dođe?

Vrlo malo, ili točnije, vijesti s tim temama nisu dobro došle na vodećim portalima. Trebalo je dvije pune godine da u javnost dođu priče o neviđenoj pljački Hrvata putem organiziranog paralelnog financijskog sustava koji vlada u našoj Državi. O progonu branitelja malo se tko usudi govoriti,  kao i o nezakonitoj prodaji braniteljskih udjela,  baš kao što se nekad, u vrijeme komunizma,  nije usudilo pisati o Hrvatstvu i Hrvatima. Svatko tko se tada  deklarirao da je Hrvat bio je kažnjen ili izoliran od ostalih kako bi ga se lakše ušutkalo.

U Hrvatskoj je opet proljeće, ono Hrvatsko, kada Hrvat nije smio glasno izustiti da je Hrvat!

Prije tri godine rekla sam ono što mnogi vide ali ne žele priznati. Hrvatska se posrbljuje mirnim putem, trojanskim konjima koji su nam ubačeni na svim strateškim točkama u RH. Lagano se zatomljuje naš hrvatski duh, ukidaju nam se prava, nama i našim braniteljima, stigmatizira nas se, provodi se genocid nad hrvatskim narodom neisplatama plaće, poticanjem aktualnim stanjem na samobojstva građana, najviše među njima hrvatskih branitelja,   a svakog tko digne glas i pokušava skrenuti pažnju na ono što se događa  – progoni ga se, zatvori,  ili ušutka.

Bavimo se međusobnim sukobima između Milanovića i Karamarka, između Karamarka, Milanovića i njihove zajedničke borbe protiv Željke Markić, sukobima između Milanovića i Linića. Mediji su već šest mjeseci prije predsjedničkih izbora, zaboravljajući na pravo hrvatskog naroda da donese sam svoj vlastiti sud i odluku – već odabrali budućeg predsjednika RH, a još uvijek zakonski nisu niti prijavljeni kandidati za izbore.

Bacaju  pred narod kosti svakodnevno, ne bi li od  sveopće gladi i jada zaboravili  na bitne stvari

Nezaposlenost  je dostigla skoro  brojku od 400.000 ljudi, zaduženost je  47 milijardi eura, blokiranih je 315 000 građana.  U siječnju 2014. broj zaposlenih u pravnim osobama Republike Hrvatske iznosio je 1 094 931, a od toga 518 195 čine žene. Gotovo niti jedna tvornica ne radi, poljoprivreda je u kolapsu, uvoz je veći od izvoza, obrtnici su na koljenima pritisnuti brojnim nametima.  U posljednjih tri godine na području gospodarskog oporavka nije se učinilo baš ništa.  Ministar Grčić neprekidno koristi onu poznatu poštapalicu, naslov humoristične serije titogradskog  redatelja Živka  Nikolića  „………još nije…… a kad će ne znamo“ misleći pri tom na investicije koje stižu……..

Narodu su  lošim zakonima omogućili da rasprodaje obiteljsko zlato i srebro, potom su otkupljivačima omogućili da to otkupljeno zlato izvezu iz Hrvatske,  dok oni vladajući prodaju nacionalno zlato.

O kriminalu se uglavnom šuti, jer je opasno dirati u kriminal većeg opsega.  Osumnjičene i optužene – također biraju – ONI. Optuženi se dijele u tri grupe; na meti im su uglavnom oni koji im na putu do trona smetaju, oni koji njih žele srušiti s trona, ili oni koji „nisu dijelili oteto meso prema dogovoru“.

Narod koji je gladan nema vremena ni volje brinuti se o njijhovim metodama, niti zapažati sve ono što oni godinama svjesno čine.

Mladima ne omogućavaju dostojan život u RH, pa mladi silom prilika moraju opet ići trbuhom za kruhom. U Dijasporu, koja je već i tako zaboravljena. Vladajući se, i aktualni politički kandidati, sjete  hrvatskog naroda u Dijaspori samo kada im ponestaje novca u kasi, tada vape za njenom pomoći. Pružaju ruku na milodar, ali ne pružaju ruku da bi se hrvatska Dijaspora vratila svojoj Domovini, matici zemlji u kojoj može puno pomoći ne samo novcem, nego i iskustvom, znanjem, kulturom stečenom u stranim zemljama.

Mladim obiteljima ne omogućuju dostojan obiteljski život, (većina ih živi s roditeljima) pa natalitet pada, jer nema uvjeta za rađanje i odgoj djece.   Vjerski duh u ljudima ubijaju jer to je jedina svijećica koja još u narodu tinja i koja narod ovog trenutka  drži – vjera.

Hrvatska plovi ne kao Titanik, već poput dušice  na ulju

Lagano dogorijeva  njezin plamen, koji može tinjati još mjesecima, prije nego li se potpuno ugasi. Zločin je gledati nekog kako umire, a ne pomoći mu. Zločin je hrvatskom narodu gledati kako mu zemlja čija neovisnost je nastala  na tijelima poginulih hrvatskih branitelja i na ranama i krvi ranjenih branitelja  – umire.

Zločin je ne iskoristiti resurse koje Hrvatska ima i ne proizvoditi, stvarati, raditi – a ima se gdje i s čim. Hrvatska nije ekonomski propala zato jer nema proizvodnih kapaciteta i prirodnih bogatstava već zato jer s tim bogatstvima nitko ne zna upravljati. Ili ne da sa njima upravljati zato da bi ih mogla rasprodati tuđincima.

Nije potrebno da narod u Hrvatskoj kopa po smeću. Nije potrebno niti da bude gladan. To se događa zato jer zakone primjenjuju  kako tko hoće i kad mu se hoće. Pojedine gospodarstvenike osuđuju  zbog sitnih propusta, i to mahom one koji rade i stvaraju, dok one koji prelijevaju iz šupljeg u prazno, a sve na štetu zaposlenika kojima godinama ne plaćaju doprinose, a mjesecima ne primaju plaću, njih štede.

Još  i subvencioniraju  te  neplatiše  i isplaćuju im brojne poticaje.  Živi dokaz ovim navodima je posljednji cirkus  s predstečajnim aferama, u kojem  su oprostili milijarde kuna nemarnim poduzetnicima, uglavnom neplatišama, koji istovremeno voze najnovije modele mercedesa, a jahte su im usidrene u poznatim hrvatskim lukama. Imaju stanove širom Europe i tvrtke izvan granica Hrvatske, preko kojih ponovno  unose „spasonosni kapital“ a u stvari novac koji je prethodno otet, od vas narode hrvatski.

Kako čovjek sa troje, četvero, ili više djece, ili tek sa jednim djetetom može prehraniti svoju obitelj ako ne dobiva mjesecima plaću?

Kako može netko podmirivati svoje obveze i uzete kredite ako  su mu oteli sve što ima, uključujući i kruh svagdanji, jer mu nemarni poduzetnik mjesecima ne isplaćuje ono što je svojim radom zaradio?

Donešen je zakon kojim se vlasnici i direktori poduzeća koji ne isplaćuju plaće svojim djelatnicima kažnjavaju kaznenim mjerama ukoliko ga prekrše.   Radnici i dalje štrajkaju, što znači da se plaće ipak ne isplaćuju.

Tako je i sa drugim zakonima. Unatoč donošenju Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela počinjenih ratnih profiterstvom i u pretvorbi i privatizaciji –  jedini osuđenik poznat javnosti je Ivo Sanadar, koji je ne samo iz tih razloga osuđen, već i iz onih drugih razloga. Nije ravnomjerno dijelio meso sa ostalim „grabežljivcima“. U podrumu Nadana Vidoševića, bivšeg predsjednika HGK,  pronađene su umjetnine vrijednosti nekoliko milijuna eura, a on ipak šeće slobodan, i zarađuje pri tom, ulaganjem kapitala koji posjeduje??!! U međuvremenu, policijac koji je javnosti odao što se nalazi u Vidoševićevom podrumu, nepravomoćno je osuđen pred Županijskim sudom u Zagrebu??!!

Koliko je medija pisalo o Fondu za privatizaciju, o Fondu za razvoj i zapošljavanje, o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak – državnim institucijama koje su isplatile milijarde eur-a novca koji nikad nije vraćen. Čemu služe revizije koje je načinila Državna revizija, iz kojih se jasno vidi da dionice koje su kupljene u pretvorbi nisu gotovo nikad isplaćene, pa je većina tajkuna vlasnik nečega što nikad nisu platili, ali ništa?

Znači li sve to što? Zbog čega se ne dira „u cijevi“ kako je rekao Milanović? Zato jer je cijeli pljačkaški sustav ujedinjen i organiziran i svi su u njemu više ili manje involvirani. Poput domina, svatko od sudionika pljačke naše Domovine i hrvatskog naroda, ima svoj zadatak. I ako se samo jednog od njih takne, cijeli sistem se ruši.

A to nikom, ni oporbi, ni  vladajućima, ni onima koji tek  žele  „žezlo uzeti u ruke“ ne odgovara.

Nada Landeka