Nije jednostavno odgovoriti na pitanje iz naslova. Škoro je upozoravao da je glas za Plenkovića zapravo glas za Pupovca. I sam sam odavno najavio ostanak Srpsko-hrvatske koalicije na vlasti. Za Hrvatsku bi bilo bolje da imamo veliku koaliciju tj. da umjesto eskort dama imamo uličnu prostituciju u hrvatskoj politici. Prije bi ljudi shvatili da prostitucija i nije baš nešto pa i ako je dobro plaćena.

Meni su bile smiješne nade o nekakvoj hrvatskoj koaliciji u kojoj je i Plenkovićev HDZ. Istina naivni Bernardić je veličanjem zločinca Josipa Broza Tita uveliko pomogao Plenkoviću i Pupovcu. Oni su slijedili ono što ih je naučio svojevremeno Slavko Goldstein kada je sve ljubitelje komunizma uvjeravao da se trebaju odmaknuti od zločinca i drže se „antifašizma“. Plenkovič je to razumio pa je veličao zvijezdu petokraku, napadao HOS-ovce i njihov ZDS . Čak mu je i Goldsteinov sin bio u onoj komisiji za rehabilitaciju zvijezde petokrake.

Već tada je Plenković sve rekao o sebi jer je poznato da je Tuđman uvijek Goldsteinima bio i ostao RODONAČELNIK POVIJESNOG „REVIZIONIZMA“.

(Uvijek sam bio ponosan što su uz njega stavljali i mene, a posebno ona  njihova konstatacija iz 2002.:

Po izmišljanju bi Tuđmanu u nekim aspektima eventualno mogao konkurirati njegov kolega, također akademik Josip Pečarić.

O mojoj knjizi na tu temu „REVIZIONISTI U HAZU“ pisao sam i Predsjedniku HAZU i Ministrici znanosti. Sve u skladu s naslovom mojih  knjiga „Pišem pisma, odgovora  nema!)

Uostalom Plenković je odmah i „otrčao četnicima“ kako kažu na portalu dragovoljac.com.

Međutim ono što je izuzetno Plenkovićevo postignuće je  mnogo veće od onoga što je rekao Stjepan Tuđman: Plenković je ukrao HDZ i odveo ga u krilo Partije!

Neosporno je i to izuzetno ostvarenje. Međutim meni je u pameti stalno ono Tuđmanovo o 20% onih u Hrvatskoj koji ne vole Hrvatsku. Tada je jasno bilo da je ostali vole i da su svi bili spremni dati život za Hrvatsku. Bili su ZDS!

U kafiću sam u nedjelju uveče komentirao rezultate izbora. Mladi susjedi koji su za sebe rekli da su apolitični i koji su iz različitih krajeva Hrvatske kažu kako su im očevi rekli da Hrvati nisu sposobni sačuvati državu. Da, pričali su im o tom sluganstvu koje se danas manifestira tim sluganskim odnosom prema Srbima, što je doista odvratno jer se radi o sluganstvu prema onima od kojih su naši branitelji napravili, da parafraziram Miloševića, ZEČEVE.

Iznenadili su me i ispričao im o mojim nastupima devedesetih godina kada sam na to upozoravao naše ljude. O tome ima niz tekstova u mojoj knjizi: Pronađena polovica duše / Deset godina s Australskim Hrvatima, Zagreb, 2002.

Dovoljno je pogledati tekst Put u Australiju: gostovanja na hrvatskim radijima.

Tekst iz 1996. godine pisan je za Maticu, časopis HMI, ali nije tiskan.

Već na početku spominjem svoj prvi dolazak kroz jedan komentar australskog Hrvata:

Tako gosp.Zdenko Maričić iz Geelonga piše u Vjesniku od 22.veljače 1994.god.: “Poznati hrvatski matematičar, naš Bokelj, Josip Pečarić, reče nam prije dvije godine da se u učvršćenju države Hrvatske i ostvarenju demokracije valja budno paziti “ideojugoslavenčića” koji se, pritajen, još uvijek nada, a kod nekih jugonostalgičnih Hrvata, strpljivo je skriven negdje u malom mozgu”.  

Zapravo ono o čemu sam govorio svojim mladim susjedima može se vidjeti u slijedećim dijelovima teksta:

“Sindrom zoološkog vrta” (Melbourne, Adelaide, Sydney).

Ne zaboravimo da je u skoro svim bivšim komunističkim zemljama sada na djelu povratak komunista na vlast. To je ono što ja nazivam “sindromom zoološkog vrta”. Naime, životinja koja je predugo bila u kavezu, puštena iz njega, nije sposobna sebi sama pribaviti hranu. I zato se želi vratiti u kavez. Jer, tamo je hrana redovita. Istina, sve je manje ima i sve je gora. Ali ima je! Upravo se to dogodilo u Mađarskoj i Poljskoj. A glasovanje u Zagrebu pokazuje da se može desiti i kod nas. (O tome je predsjednik Tuđman i govorio na proširenom sastanku Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti, baš u vrijeme mog boravka u Australiji. Priča o sindromu zoološkog vrta svidjela se našim ljudima, a u Melbourne se ravnatelj hrvatskog radija 3ZZZ, Sergio Marušić uključio u razgovor govoreći o jednom drugom sindromu zoološkog vrta. Naime, govorio je o našim ljudima koji su se cijeli život borili za nezavisnu Hrvatsku, a danas kada je imamo više ne znaju prepoznati nacionalni interes i za ne vjerovati je koliko i kako danas govore protiv hrvatske državne politike.)

Ministarstvo za useljeništvo (Melbourne). Povratak (Adelaide, Sydney).

Doista, raduje podatak da se oko 30.000 naših ljudi već vratilo u Hrvatsku. Poslije nekoliko dana boravka u Melbourneu vidio sam koliko su naši ljudi ogorčeni na ponašanje hrvatske oporbe prigodom donošenja odluke u Saboru o uspostavljanju Ministarstva za useljeništvo. I s pravom su bili ogorčeni na te “europske” stranke. Ali logika tih oporbenjaka je vrlo jednostavna. Jer tko će se vratiti u Hrvatsku. Tko će ostaviti ovo relativno blagostanje i vratiti se u novu borbu za Hrvatsku. Pa najvjerojatnije upravo državotvorni Hrvati. A ti sigurno neće glasovati za te “europske” stranke. Argumenti oporbe su bili smiješni. Kažu treba se boriti protiv iseljavanja, a ne za useljavanje. Kao da upravo useljavanjem tj. povratkom naših ljudi i njihovog kapitala neće postići veće blagostanje u Hrvatskoj i time, naravno ne samo time, učiniti da ljudi ne odlaze, već da se i oni koji su sada otišli počnu vraćati. U borbi za sutrašnju Hrvatsku Vaš udio kroz Vaš povratak je od izuzetne važnosti. Povratkom Vas, dakle ljudi neopterećenih “sindromom zoološkog vrta”, i vašeg kapitala, sudbina Hrvatske bit će zauvijek riješena. Imat ćemo hrvatsku Hrvatsku. Hrvatsku u kojoj će hrvatski interes uvijek biti najveća svetinja. U ratu su mnogi naši ljudi dali ili bili spremni dati svoj život za Hrvatsku. To su bili uglavnom ljudi iz domovine. U borbi za sutrašnju Hrvatsku Vi morate na sličan način riskirati mnogo više nego do sada. Dobit ćemo i tu bitku, a onda će te upravo vi biti i najveći dobitnici. Zato ću vam i ja reći: VRAĆAJTE SE!

Očito je kako već skoro trideset godina upozoravam i pišem isto. Izbori su pokazali da danas imamo puno Hrvata koji su ravnodušni prema Hrvatskoj. Koji vjerojatno nisu ZDS.

Da je Tuđman imao takvu Hrvatsku nikada ne bi uspio u stvaranju države. Ravnodušna Hrvatska bi shvatila da mnogi ne bi poginuli za domovinu da su spremni slušati i služiti balkanskom krvniku, da je za to Tuđman bio spreman, kao što to danas čini Plenković.

S druge strane imamo dvadesetak posto istinskih Tuđmanista. I nije bio u pravu moj dragi prijatelj pokojni Krsto Papić kada mi je prorekao da ću ja biti posljedni Tuđmanist.

Ima nas! IMA!

Josip Pečarić