Datum objave: 06. ožujak 2016./Autor: Rudi Tomić
A truth that’s told with bold intent
Beats all lies you can invent. (William Blake)
Ustaštvo se u Republici Hrvatskoj pojavljuje kao kršćanska mistika: vjerovanje u opstojnost skrivenih, nevidljivih, nadnaravnih sila. Opstojnost skrivene sile (ustaštvo!) ukazuje se svake godine oko 10. travnja i progoni šizofrenične komuniste u Hrvatskoj sve do poslije komemoracije hrvatskim žrtvama u Bleiburgu.
Antifašisti još uvijek vladaju Hrvatskom – u državi u kojoj nema fašizma, nema kapitalizma i nema demokracije. Komunisti i kriminalci stvaraju zablude, iznose neistinite predodžbe radi obmane javnosti, kako bi se među ”građanima” učvrstio antifašizam, koji nema ni smisao ni karakter političkog značenja za budućnost.
U Republici Hrvatskoj oko 1.400 branitelja izvršilo je samoubojstvo u domovini za koju su se borili i koju su oslobodili!? Što nam poručuju ova stravična ubojstva?
Za svako samoubojstvo hrvatskih branitelja trebao bi biti odgovoran netko tko je na vlasti u gradskim, županijskim i državnim službama, jer ljudi se ubijaju iz očaja, a za taj čin netko je odgovoran. Žalosno je da ti ljudi, koji su sebi oduzeli život, nisu glasno ukazali na razlog/e, odnosno ljude koji su ih natjerali na beznadnost, s kojima se treba (zakonski) obračunati.
Antifašizam u Republici Hrvatskoj ima samo izobilje zločinačke prošlosti
Profanirani antifašisti u RH još su u borbi protiv fašizma koji je poražen prije sedam desetljeća. Obezvrijeđeni hrvatski antifašisti kapitulirali su idejno i prodali se materijalno (jeftino!) Europskoj zajednici, ali se drže Titoizma – jer drugo ništa i ne znaju. No, ne slijede Tita u stopu, jer on je bio uzor među nesvrstanima, a oni se svrstavaju sa svakim. Politička vrhuška u RH nasadila se na antihrvatske tračnice prošlosti koje vode hrvatski narod u bespuće – bilo u EZ ili u – boljševizam .
Komunistička ideologija (i diktatura) dotučena je do temelja u svim državama u svijetu izuzev Sjeverne Koreje. Ni kineski komunizam, nakon smrti Mao Ce Tung, nije se mogao oduprijeti utjecaju demokracije, odnosno ”imperijalističke droge” – Coca Cole. Jedino se još u Hrvatskoj i Sjevernoj Koreji bukvalno slave komunističke zasluge za zločine.
Jugo-komunisti u borbi s avetima
Komunistička vlast u Jugoslaviji, koja je bila uspostavljena na kostima hrvatskih žrtava (Tito je rekao: ”Trebalo je pobiti Hrvate (u Bleiburgu i Kolonama smrti) da se utemelji Jugoslavija.’‘), nije u potpunosti ostvarila svoju strategiju. Naime, srbo-komunisti koji su u Hrvatskoj poubijali tri generacije hrvatskih domoljuba, strahuju i danas od aveti ustaštva, koje se pojavljuje kao ”zmija u njedrima” i progoni – ne samo preživjele partizane, nego i njihovu djecu i unučad.
Dakle, sve one ljudske žrtve, koje su bile žrtvovane za ”bratstvo i jedinstvo”, bile su uzaludne, jer nije ostvareno ni bratstvo ni jedinstvo među narodima koji su bili uokvireni u velikosrpsku tvorevinu – Jugoslaviju. Dapače, proliveno je more krvi da se narodi oslobode ”bratskog” zagrljaja. Opet se ponovo stvaraju preduvjeti za isto, samo malo drugačije, ujedinjenje balkanskih naroda! Iskustvo iz nedavne prošlosti, kao da nije ostavilo nikakve tragične posljedice! Mogli bismo reći, po razmišljanju nekih ”građana” u RH: ‘‘Iskustvo je samo ime kojim su ljudi nazvali svoje gluposti!” (Oscar Wilde)
Nije samo krivnja na jednoj strani (lijevoj) za hrvatske udese, nego treba zbog istine iznijeti i drugu stranu (desnu), pa i onu u sredini (oportunizam), koji se prema potrebi nađe na jednoj ili drugoj strani okosnice. Primjera radi, Stjepan Mesić ima prošlost zbog koje bi, u bilo kojoj državi, bio osuđen na dugogodišnju robiju. Mesić je bio (u početku) osoba povjerenja predsjednika dr. Franje Tuđmana, kojeg je čak slao u središta hrvatske emigracije, u ”ustaške” sredine, da manifestira pomirenje komunista i ustaša. ”Pomirljivi” Mesić je na udarcima po Tuđmanu postao doživotni predsjednik RH!
Otvoreno rečena istina jača je od svih izmišljenih laži!
Tuđman je također imenovao tri jugo-komunistička zločinca za ratne premijere: Josipa Manolića (od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991.), Franju Gregorića (od 17. srpnja 1991. do 12. kolovoza 1992.) i Hrvoju Šarinića ( od 12. kolovoza 1992. do 3. travnja 1993.) čijim su utjecajem najviše državne vlasti oslobodile kaznenog progona – aboliravši pripadnike zloglasne UDB-e, partizansko-četničke i jugoslavenske prvoborce.
Pomilovanje i pomirenje, u počecima oslobođenja Hrvatske, odnosno Domovinskog osloboditeljskog rata, nije ni do danas dovoljno objašnjeno. Naime, je li tom činu bilo razlog stvaranje stvarne hrvatske pomirbe, ili je u pitanju bila bojazan od unutarnjeg neprijatelja, ili vanjskih sila?
Hrvatska je vojska nakon Bljeska i Oluje bila sposobna i spremna osloboditi svaki kutak u kojem živi hrvatski narod. Tuđmanova vlast oklijevala je u presudnim trenutcima, vjerojatno zbog nesposobnih i zlobnih savjetnika, koji su se kasnije udružili u rušenju obnovljene hrvatske države.
Tuđman je imao snagu i vlast, da strpa u zatvore sve ratne zločince iz Drugog svjetskog rata i poraća, ali nije!
Tuđman je imao snagu i vlast da uništi sva znakovlja komunizma i četništva u Hrvatskoj, posebice ”Trg maršala Tita”, ali nije!
Tuđman je imao snagu i vlast da uhiti sve ratne profitere i oduzme opljačkanu državnu imovinu, ali nije!
Hrvatski je narod također imao prilike da izabere druge ljude za predsjednika RH, osim Mesića i Josipovića, ali nije! Hrvatski je narod vidio kuda ga vodi ”Europejac” Sanader, koji je slao hrvatske časnike u Haag i doveo predstavnike srpskih četnika u Sabor, srušio spomenik generalu Juri Francetiću u Slunju, a obnovio četnički spomenik u Srbu, ustoličio Mesića u Pantovčaku i prodao Inu Mađarima, opljačkao državni budžet, uništio HDZ i opljačkao fondove – i opet ga je narod birao za premijera!
Zaključna misao
Ivo Josipović i čelnici donedavne Koalicije na vlasti Kukuriku koalicije, bivši premijer Zoran Milanović i njegovi ministri ne kriju svoje jugoslavenske, komunističke, partizanske i četničke naklonjenosti. Ibyci grues! (Sve dođe na vidjelo!):
Cijeli hrvatski državni vrh okupio se dana 22.04.2012. u Jasenovcu kako bi obilježio 67. godišnjicu proboja zatočenika iz logora. Tadašnji predsjednik RH Ivo Josipović na komemoraciji je rekao: “O Drugom svjetskom ratu nije napisana cijela istina”. U svom govoru dodao je da – “prava partizana nisu onakva kakva bi trebala biti i to moramo promijeniti”.
Bivši predsjednik Vlade Zoran Milanovič rekao je tada nazočnima u Jasenovcu: “Ubijalo se planski, a Srbi su bili najpogodniji.” U nastavku dodao je da – “mladi ljudi nemaju vremena za povijest. Zato je glavni zadatak ovog skupa da mlade ljude učimo što je se stvarno dogodilo i da im kažemo cijelu istinu”.
U Republici Hrvatskoj oko 1.400 branitelja izvršilo je samoubojstvo u domovini za koju su se borili i koju su oslobodili!? Što nam poručuju ova stravična ubojstva?
Hrvatska se država ozlojedila, a hrvatski se narod ozlovoljio; država je u gospodarskoj krizi (duguje 55 milijardi eura!), a nema više ništa unosnog za prodati – zračna luka u Zagrebu je bila posljednja tvrtka. Sad će doći na red rasprodaja otoka i luka.
Za svako samoubojstvo hrvatskih branitelja trebao bi biti odgovoran netko tko je na vlasti u gradskim, županijskim i državnim službama, jer ljudi se ubijaju iz očaja, a za taj čin netko je odgovoran. Žalosno je da ti ljudi, koji su sebi oduzeli život, nisu glasno ukazali na razlog/e, odnosno ljude koji su ih natjerali na beznadnost, s kojima se treba (zakonski) obračunati.
Nezaposlenost raste svakodnevno, koja najviše pogađa hrvatsku mladež i školovane ljude, što nije samo posljedica neproduktivnosti u RH, nego namjerno namještena kriza, kojoj je svrha iseliti što više Hrvata u svijet. RH ima velike površine plodnog zemljišta, koje nije bilo obrađivano iz političkih razloga, nakon ulaska u EU na raspolaganju je europskim veleposjednicima, koji uvoze jeftinu radnu snagu iz azijskih i afričkih zemalja – a potom će prodavati njihove proizvode hrvatskom narodu uz visoke cijene.
Što hrvatski narod može učiniti u ovakvim teškim okolnostima?
Prije svega ne smije pasti u očaj, u beznađe i pustiti se sudbini da ona određuje smjernice života. U RH i hrvatskoj dijaspori ima veliki broj sposobnih i visokoobrazovanih mlađi ljudi koji su spremni udariti čvrste temelje novoj hrvatskoj političkoj zbilji, koji se neće dati obeshrabriti u svojim nastojanjima. Zahvaljujući fenomenu modernih komunikacija moguće je uspostaviti kontakte s osobama ma bilo gdje i u svako doba, što će pomoći u oblikovanju političkog udruživanja i zajedničkih nastupa.
Dakle, ”Treba poduprijet sve čemu se neprijatelj odupire i oduprijet se svemu što neprijatelj podupire!” (mct)