Skupina Dragan Sanader bila je u sastavu 17 brigade TO Petrinja ali je djelovala i kao banda te kao takva počinila ratni zločin 16.09.1991 nad 17 – oricom zarobljenih Hrvatskih branitelja pripadnika ZNG-a koje je strijeljala nedaleko vikendice Dragana Čičića iznad Petrinje. Zapovjednik skupine bio je Dragan Sanader sin Branka i majke Milke , rođen u Ljeskovcu, sa zadnjim poznatim prebivalištem u Sisku ulica I. Zajca kbr.2 , a u grupi su bili Sanader Mile rođen u Ljeskovcu od oca Branka i majke Milke trgovac sa zadnjim poznatim prebivalištem Sisku ulica I. Zajca kbr. 2 .,Drobnjak Milan zvan Prelac iz Gornje Mlinoge i Drobnjak Slavko zvan Prelčić
Iskaz : 777 5962 (www.istraga.hr)
Zločine su počinili Miroslav Drobnjak po nadimku Prelac ( moj rođeni stariji brat ), Janko Adamović zvani Janjac i njegov sin Dragan Adamović zvani mlađi Janjac , Miroslav Kljajić i Mile Sanader. Bio sam prisutan kada su ubijeni zarobljeni gardisti . Kada su zarobljenici streljani stajao sam kod Čičićeve vikendice udaljen
10-15 metara od mjesta streljanja . Nosio sam šarenu vojnu uiniformu SAOKrajine . Čekao se dolazak komandanta Dragana Sanadera i njegova naredbe za streljanje . Komandu za streljanje izdao je Dragan Sanader. On je bio glavni i nosio je bijeli Colt . Zarobljenicima je naređeno da ustanu bježe naprijed, te im je pucano u leđa. U zarobljenike su pucali i ubili ih: Miroslav Drobnjak zvani Prelac iz ” šarca ” , Janko Adamović pucao je iz ” šarca “, Dragan Adamović pucao je iz automatske puške . Miroslav Kljajić pucao je iz pištolja u mrtva tijela već ubijenih gardista , i u gardiste koji su preživjeli strijeljanje i ranjeni zapomagali , ubijajući ih. Mile Sanader ubio je dvojicu gardista iz automatske puške.
Iskaz: 589687
Mobiliziran sam u rujnu 1991 godine . Primio sam to normalno , kao činjenicu da i ja trebam dati svoj doprinos obrani Domovine .U noći 15.09.1991 potajno smo se prebacili iz Mošćenice na polVile Gavrilović i Nove Bolnice . Te položaje držala je naša 120 Brigada , Zagrebački MUP i nekoliko Petrinjaca .
Dečki su bili dobri , bili smo na brdu , te smo Petrinju i vojarnu gledali bez problema . Kada su minobacački napadi postali jaći odlučili smo se povući prema gradu u kojem su još uvijek naši držali položaje. Na brdu smo bili dobra meta , a računali smo da će grad manje gađati . Trebalo je samo da se spustimo do ceste Petrinja -Glina i Zagrebačke ulice .Nismo znali točne položaje četnika , ali smo znali da su ispred nas. Povlačili smo se kroz šumarak , jedno 2 -3 puta ulazili sa njima u okršaj .Pokušali smo se zatim probiti preko vinograda i između vikendica do stadiona Mladosti. Na pola brda s desne strane naišla je vojska. Bili su u šarenim maskirnim uniformama. Pomislili smo da su naši i krenuli prema njima.
Kada smo se približili grdne li prevare ! Od tog trenutka su počele paklene muke za nas. Odmah po zarobljavanju naređeno nam je da legnemo potrbuške na zemlju, oduzeto nam je oružje i naređeno da skinemo uniforme .Nastupili su trenuci iživljavanja, psovanja i psihičkog maltretiranja.
Četnici su urlali : “Što ćete Vi u Petrinji ? Ona nije Vaša ! Ona je u SAO Krajini … ” Tko bi od nas digao glavu sa zemlje ili se pomaknuo dobio bi udarac kundakom. Mene su udarali kundakom puškomitraljeza u glavu… Dizali su nas po trojicu i govorili ” trčite ! Bježite ! ” .Dečki bi napravili nekoliko koraka i dobili
rafal u leđa . Pucali su sa dva puškomitraljeza i jednom automatskom puškom . Tako su išla prva trojica, zatim druga , a potom i treća grupa .Onda su stali i poslali dvojicu mojih kolega da sklone leševe s puta i bace ih u živicu . Zatim su nastavili. Došao sam i ja na red! Potrčao sam posve ljevo, a kako sam preživio ni danas još ne shvaćam.Trebam li zahvaliti svojoj sretnoj zvijezdi , sumraku koji je padao , njihovoj nepreciznosti ili mojoj ” brzini ” u bacanju na zemlju . Jedino čega se sjećam kada sam se pribrao je da oko mene nije bilo nikoga , a preko nogu ležao mi je mrtav prijatelj . Metak me nije ni okrznuo, samo me je boljela glava od udarca puškomitraljeza kojeg sam zaradio nakon zarobljavanja. Odlučio sam se pritajiti i pričekati da se posve smrači.. Nakon sat, dva, počeo sam se povlačiti kroz šumarke, prema gradu i djelu Petrinje za kojeg sam mislio da je još uvijek naš . Došao sam do Sajmišta i blizu ceste Petrinja – Glina.
Na cesti sam vidio grupu vojnika u maskirnim uniformama, pritajio sam se u mračnom dijelu jednog dvorišta i kada sam bio siguran da su naši, javio sam im se. Tako sam se izvukao i došao u sigurne ruke.
Svjedočanstvo :
RSK , MUP Knin , RDB Centar Banija 13.05.1992
General Bijuković koji je poslan na naše područje da pomogne pri formiranju civilne vlasti i uspostavi pravnog poretka, osim toga bavio se i drugim stvarima koje je služba saznala, pa vjerojatno i stoga proizlazi i njegov odnos u odnosu na službu. General Bijuković pokušao je da u službu ubaci neke svoje ljude konkretno radi se o Bogdanić Veljku bivšem inspektoru RH, Milana Bogdanića, brata gore navedenog Veljka koji je bio šef KZ u 5 armijskoj oblasti a sada sa činom pukovnikom u Banja Luci . Gore navedena braća, su braća od Svete Bogdanića, potpredsjednika SO Glina i budućeg predsjednika SO Glina Ti ljudi su suradnici vojne KOS-e.
General Bijuković upleo se u privatne odnose na Baniji koji se tiču privatnika Petrinjskog Dragana Čičića, koji je u Kraljevu otvorio pogon za preradu plastike i Sanader Dragana i Sanader Milana, Gore navedeni Čičić oteo je ženu Sanader Milana, sa ženom je odveo i dijete. Tada je ekipa Sanader otišla u Kraljevo i otela dijete i vratila ga ocu na Baniju. General Bijuković je angažiran od strane Čičić Dragana da provede sudskim putem vraćanje djeteta sadašnjoj ženi Dragana Čičića. General Bijuković je preko sudca Ane Ercegovac iz Petrinje isposlovao presudu u korist Dragana Čičića . Za to je od Dragana Čičića bio nagrađen. Po našim saznanjima general je kupio u Beogradu 2 vojna stana . Informaciju nam je u subotu 09.05. potvrdio Vujičić Dragan zvani Bego po povratku iz Beograda . Sudac Ana Ercegovac je znatno lošije prošla u svemu tome, naime pucano je na nju, metak joj je prošao kraj glave, a njezina advokatska kancelarija u Petrinji je minirana i raznešena eksplozivom. Sestra generala Bijukovića nalazi se u Petrinji sa nekom robom koja je smještena u dvorišnoj zgradi Davorija Milana u naselju Veljka Vlahovića .
Kćer njegove sestre čuva stan u Zagrebu , muž joj čuva stan u Sisku , a ona čuva na Baniji vikendicu . Gore navedeni Dragan Čičić preko nekoga iz Generalštaba u Beogradu ( general Adžić) uz pomoć komandanta 622. motomehanizovane brigade u Petrinji pukovnika Slobodana Tarbuka izvezao je iz Petrinje svoje pogone za preradu i proizvodnje plastike i veliku količinu sirovine za plastiku ( granulat ) . Pukovnik Slobodan Tarbuk je za ovo nagrađen namještenjem 4-sobnog stana u Kragujevcu . Dragan Čičić je plaćao jednu jedinicu koja se nalazila u njegovim stambenim prostorijama u fabrici da to čuvaju i paze . Na spisku Dragana Čičića nalazi se i načelnik SJB u Petrinji Milan Karapandža koji je bio zaposlen kod Dragana Čičića i zastupa njegove interese.
Izvor: istraga.hr