B.D. poduzetnica iz Zagreba, vlasnica je trgovine odjećom. Bila je korisnik privatne i poslovne American Card koja je joj je često olakšavala kupnju i činila je bržom. Za Božić, u sklopu akcija kakve je provodio American, ponudili su joj i dodatno članstvo bez naknade, pa je odlučila razveseliti kćerku i brata, te su i oni, bez svojih potpisa kojima bi preuzeli bilo kakvu odgovornost, postali dodatni korisnici.

B.D. je kao nositelj obveze plaćala sve račune koji su redom stizali na njeno ime, jer je tako bilo i ugovorom sa Americanom ugovoreno ugovoreno, a dodatni korisnici pazili su naravno da njihova potrošnja ne prođe granice zdravog razuma. Recesija je uzela svoj danak, pa je tako i B.D. dospjela u tešku situaciju u svojem poslu. Trgovina je pala, a naplata išla vrlo teško a što je rezultiralo i nemogućnošću redovnog podmirenja dugova. American je poslao jednu kratku opomenu, a neposredno iza toga otkazao je ugovor i poništio važenje kartica. Dug od 47.371,92 kn dospio je na naplatu jednokratno i to 2005 godine. Otkazali su kartice i dodatnim korisnicima. B.D. je odmah plaćala njihove troškove (s pozivom na broj) kako oni ne bi imali dugovanje, no uzalud. U vrlo kratkom roku pristigla su rješenja o ovrsi. Na svo troje, svakom u iznosu od 47.371,92 kn. I nositelju kartice, i dodatnim korisnicima.

S.K. – kćerki, ustezali su od plaće, a i plaćeno je bilo 12.000,00 kn, 15.489,79 kn, 12.000,00 kn, i 11.397,05 – sve sa pozivom na broj koji se odnosi na njenu karticu, no u Americanu su tvrdili da se to ne odnosi na taj dug i po toj kartici, već po nekim drugim računima i nastavili su sa ovrhom.

Ž.O., brat od B.D. odmah je podmirio iznos od 10.000,00 kn koliko je iznosio račun i u uplati naveo poziv na broj koji je stajao u računu. No njegova uplata nije nigdje proknjižena i ne zna se što je s tom uplatom zatvoreno.

Bratu, Ž.O. od 2005 godine su temeljem Rješenja o ovrsi u iznosu od 47.371,92 kn (bez umanjenog iznosa za uplatu od 10.000,00 kn) – svaki mjesec skidali sa plaće. Iz početka cijelu plaću, dok nije uvedena odredba da se može ustegnuti samo trećina, što znači da su mu prve godine sigurno skidali minimalno 3.000,00 kn mjesečno (dakle najmanje 36.000,00 kn za godinu dana), a nakon toga su mu još šest godina skidali svaki mjesec minimalno po jednu trećinu. NITKO ne zna koliko je zapravo novca ustegnuto po osnovi naplate radi kartične potrošnje.

B.D. je također plaćala dodatno svaki mjesec po cca 800-1000 kn zavisno od mogućnosti. Pisala je American Cardu i tražila očitovanje o dugu, tj. evidenciju plaćanja. U nekoliko navrata se usmeno zajedno sa Udrugama kojima se obratila za pomoć i pismeno obraćala njihovom računovodstvu, potom pravnoj službi, međutim, ništa, nitko nije niti odgovorio.

U ovršnom postupku pred sudom, sud ne priznaje uplate Ž.O. čime potvrđuje da je dug plaćen, uz obrazloženje da on nije dužnik po ugovoru, i uopće ne uvažava njegov dokaz o uplati. Ne mogavši više izdržati pritisak ovrhe i ovršnog postupka u kojem su mu ustezali dug za koji ne zna koliko iznosi i kad će prestati, Ž.O. razbolio se, iznenada dobio moždani udar i umro. Danima se nervirao zbog činjenice da uopće ne zna koliko je duga naplaćeno, i koliko još duga treba platiti i kad će uopće izaći iz tog dužničkog ropstva. Dodatno ga je opteretilo i to što su se pokvarili bratski odnosi, međutim, činjenica da mu ustežu novac za nešto što nije skrivio niti potrošio, veoma ga je opterećivala.

Ni danas nitko ne zna odgovor koliki je dug zapravo, jer iz Americana odgovor nikad nije stigao.

B.D. je na obavijest o iznenadnoj smrti sva shrvana željela dati posljednji pozdrav svojem bratu, međutim, njegova obitelj zabranila joj je ulaz u kuću s tvrdnjom da je ona kriva, zbog svoje kartice koju je darovala bratu, što je isti umro. To ju je dodatno dotuklo pa se i ona teško razboljela od tuge jer je brat pokopan a da se nije s njim niti pozdravila. Još više ju je dotukla činjenica da je načinila sa bratom, dvije godine prije Ugovor o preuzimanju potraživanja kojim ugovorom se obvezala Americanu plaćati mjesečno rate u skladu sa njenim mogućostima, do 1000 kn mjesečno, međutim, unatoč tome oni su ustrajali u ovrhi na računima korisnika dodatne kartice iako je to mimo svih Zakona i pravila, a i ugovora.

No tu nije mukama kraj. Neposredno nakon što je pokopala brata, i nakon što je opetovano zatražila konto kartice s uplatama i knjiženjima po brojevima kartica kako bi se vidjelo kako su zatvarane uplate, umjesto konto kartica pristigla je nova ovrha – ovaj put na nekretnini. B.D. je ostala zaprepaštena kada je shvatila da ne samo da se dug skoro uopće nije smanjio, već da je osnovni dug od 47.371,92 kn uvećan za kamatu, sada osnovica za ovrhu na nekretnini. Napisala je Žalbu, uz osjećajno obrazloženje; „Ovršenik moli sud da uvaži žalbu, zbog teške psihičke i materijalne situacije zbog koje nisam bila u mogućnosti bez odvjetnika sama zaštiti svoja prava i istaknuti sve dokazne činjenice koje ovršeniku idu u korist. Za ovršenika ovim postupkom nastaje nepopravljiva šteta. Ovršenik u samom postupku inače ima mogućnost iskazati niz nepobitnih dokaza o nepostojanju visini duga koji ističe ovrhovoditelj i za koji je pokrenuo ovršni postupak. Dokaz – i sam zadnji račun jer se dug naplaćuje neprekidno i cijelu plaću ustežu od dodatnog korisnika Ž.O. Osim računa koji služi kao dokaz, dokaz je i izvadak sa FINE iz kojeg je vidljiva zapljena plaće. Molim vas, uvažite moju žalbu, jer sam u teškom psihičkom i materijalnom stanju, bez posla, dodatni korisnik Ž.O. potražuje novac od mene koji mu je ustegnut na plaće, umrla mi je majka, situacija je krajnje teška!“ zavapila je B.D. u svojoj žalbi.

Na žalost, niti ovako osjećajna žalba, a niti dokazi o plaćanju nisu naišli na razumijevanja kod sudaca. Dodatni korisnik, brat glavnog nositelja duga – umro je ne dočekavši da mu deblokiraju račun. Novac se ustezao punih sedam godina svaki mjesec uzastopce – za dug od 47. 321,92 kn. Ni danas se još uvijek ne zna koliko je novca uplaćeno, koliko je glavnice zatvoreno a koliko kamate, i do kada će se morati plaćati. Ovrha se nastavlja, za isti iznos dugovanja kao i na početku tj. davne 2005 godine, i kao da se nikad ništa nije uplaćivalo i to na nekretnini-kući u vlasništvu B.D. koja više ne zna način kako bi zamolila American Express da joj pošalju stanje duga i izlistanje uplata, jer se na sve upite i zamolbe, kako usmene tako i pismene – oglušuju. Čak se oglušuju i na zamolbe Udruga kojima se B.D. obratila za pomoć, kao i pokojni Ž.O. dok je još bio živ.

Najgore je što do danas još nitko ne zna koliko je novca uplatila, osim grube računice po uplatnicama koje B.D. posjeduje, i iz izlistanja plaće preminulog Ž.O. Tako se kartične kuće, uz blagoslov Zakona o potrošačkom kreditiranju i Ministarstva financija  pridružuju se lihvarima po načinu poslovanja.

Autor; V.V.