MRŽNJOM NA LJUBAV, nasiljem na dječji osmjeh
Preko 15 tisuća ljudi “Hodom za život” u subotnje jutro željelo je upozoriti kako Hrvatska ima obvezu osigurati usklađivanje obiteljskog i profesionalnog života jer bračni parovi u Hrvatskoj, uglavnom iz ekonomskih razloga, u prosjeku imaju jedno dijete manje nego što bi željeli. Zato su bili nemalo zatečeni svjedočeći količini mržnje šačice nasilnika obojanih u ratničke boje, oboružanih transparentima čije poruke ne samo da vrijeđaju ljudsko dostojanstvo nego zahtijevaju i kaznene sankcije te se s pravom postavlja pitanje zašto policija nije odmah reagirala.
Nasilnicima iz redova antifa i kojekakvih udrugica nije bilo dovoljno izvikivati svakojake pogrdne riječi, pokazivati srednji prst i vrijeđati nego su protuzakonito prepriječili put onima koji su hodali za Život, ne samo odraslima nego i djeci. Hodalo se za život, za obitelj za Hrvatsku, nosili se hrvatski barjaci, šareni baloni, transparenti ispisani porukama ljubavi, no njima je to smetalo. Kome ste pokazali srednji prst, koga ste nazvali fašistom, malu Janu od godinu dana koja je spavala u majčinu zagrljaju ili malom Josipu koji je veselo gugutao dok ga je tata gurao u dječjim kolicima? Među napadačima koji navodno brane obitelj ne bijaše niti jednog djeteta, a među raznoraznim zastavama kojima su mahali ne bijaše niti jedan hrvatski barjak. A kako bi nešto afirmativno i lijepo mogla ponuditi ta sterilna šačica mrzitelja
No na mržnju je odgovoreno ljubavlju, na pogrde osmijehom, na nasilje pjesmom. Ljubav je pobijedila. Podsjetilo me to na doba prvih kršćana i progone u Rimskom carstvu. Rimsko carstvo je propalo, a kršćana je preko 2,1 milijarde i najrasprostranjenija je religija u svijetu. Zato ima nade za ovu šačicu jada obojanih ratničkim bojama i zaodjenutih mržnjom. Ili će nestati ili se obratiti, a ja se molim za njihovo obraćenje u Ljubavi i Duhu. Ima nade Hrvatska ima nade, vidjeli smo to hodajući za život.
Najljepšu rečenicu izrekla je danas Hajdi Begović zahvalivši se ponajprije svim roditeljima i hrvatskim branitelja jer “da nije bilo njih, danas ne bi bilo nas… Mi u Hrvatskoj smo dobro društvo, solidarno živimo s našim starima i mladima, brinemo se jedni o drugima i ne želimo da nas netko uvjeri u suprotno. Mislim da je ovo početak nečeg predivnog. Što je Hrvatska bez Hrvata?” Hvala ti Hajdi i svima vama mladim ljudima koji ste danas svjedočili ljubav prema životu, obitelji i Hrvatskoj i pokazali kako će svijet koji ostaje na vama mladima biti ljepši i kako ima nade za Hrvatsku.