Drakonska kazna Zdravku Mamiću, i zapljena cjelokupne imovine u suprotnosti je sa blagom kaznom izrečenom tajkunu Željku Žužiću
Nejednakost i diskriminacija u hrvatskom pravosuđu, a koja je prisutna i u svim drugim institucijama u RH već ukazuje na grubu povredu odredbi Europske Konvencije za ljudska prava, kao i na povredu ustavnih prava.
Ne ulazeći u analizu krivnje Zdravka i Zorana Mamića, kao i ostalih optuženih u aferi Mamić, ovim tekstom želimo ukazati na nelogičnosti u određenim pravosudnim postupcima, kao i na činjenicu da u Hrvatskoj postoje ljudi koji su doista progonjeni poput zvijeri, ali i oni ljudi koji su zaštićeni poput rijetkih životinja.
Mamiću 6 i pol godina zatvora zbog nanošenja štete državnom proračunu od 12,2 milijuna kuna
Zdravko Mamić proglašen je prije nekoliko dana na sudu u Osijeku krivim po obje točke optužnice koje se odnose na njega te je dobio ukupno 6 i pol godina zatvora. Zoran Mamić dobio je 4 godine i 11 mjeseci, Milan Pernar 4 godine i 2 mjeseca, a Damir Vrbanović 3 godine.
Proglašeni su krivim za Uskokove optužbe o izvlačenju oko 116 milijuna kuna iz Dinama te nanošenje štete državnom proračunu od 12,2 milijuna kuna.
Zdravku Mamiću Općinski sud u Osijeku odredio je presudom i zapljenu novca s računa u nekoliko banaka u korist državnog proračuna. U proračun su banke dužne prenijeti i novac s računa kćeri mu Lucije i Ive Mamić. Vanja Horvat, bivša žena Zorana Mamića, mora predati automobil Audi jer se on nakon presude smatra državnom imovinom. Prema odluci suda plijene automobile i novac s računa, nekretnine članova obitelji Mamić – kćerima, suprugama, bivšim suprugama….. Tako i Marina Mamić, supruga Zdravka Mamića mora nekretninu koja glasi na njezino ime predati u isključivi posjed RH pod prijetnjom ovrhe.
Tužitelj Sven Mišković rekao je da je USKOK zadovoljan presudama. – Što se tiče sankcija, smatram da su preblage – rekao je Mišković.
Za što su to konkretno osuđeni Braća Mamić i Vrbanović?
Prema optužnici, pa tako i prema presudi braća Mamić i Vrbanović krivi su za malverzacije oko podjele transfernog obeštećenja između Dejana Lovrena i Dinama. Zdravko Mamić kriv je i za malverzacije oko podjele transfera između Dinama i Luke Modrića.
Prema optužnici Dejan Lovren nije imao pravo na polovicu iznosa od svoga transfera iz Dinama u Olympique Lyonnais, no omogućili su mu to, tvrde tužitelji, Zdravko Mamić i Damir Vrbanović. Tužitelji tvrde da je takvom podjelom novca od transfera cilj bio osigurati Zoranu Mamiću novac kojim će vratiti 24 milijuna kuna pozajmice dobivene od Dinama. Tužitelji su stava da su u tu svrhu optuženi antidatirali ugovore i aneks ugovora o profesionalnom igranju, kojim igrač ima pravo na polovicu transfernog obeštećenja – aneks je potpisan kada je Lovren već igrao u Francuskoj. Olympique Lyonnais je isplatio Dinamu novac od transfera, a Lovrenu je Dinamo isplatio 25,8 milijuna kuna. Međutim, sav novac od transfera koji je prema ugovoru pripadao njemu, nogometaš je isti dan proslijedio na račun Zorana Mamića. Tako je Mamić, tvrde tužitelji, pozajmicu od Dinama vratio – Dinamovim novcem.
Ni Luka Modrić nije imao pravo, tvrde tužitelji, na polovicu iznosa svoga transfera iz Dinama u Tottenham. Kada je odlazio iz Dinama, navodi se u optužnici, potpisao je raskid ugovora kojim je potvrdio da nema nikakvih potraživanja. Usto, aneks po kojem ima pravo na novac od transfera, potpisan je, tereti se Mamić, također kada je Modrić već trčao po stadionu u Engleskoj. Modriću je, slijedom toga, isplaćeno 66,9 milijuna kuna, od čega je Modrić 52 milijuna predao Zdravku Mamiću i članovima njegove obitelji.
Nakon što je Zoran Mamić vratio Dinamu 24 milijuna kuna pozajmice, poreznik Milan Pernar bio je dužan utvrditi ima li Mamić dokazane izvore prihoda za cijelu imovinu te na nesrazmjer i neprijavljeni dohodak obračunati porez. No, tužitelji tvrde da to Pernar nije učinio zato jer je primio mito od Zorana Mamića. Novac koji je Dejan Lovren proslijedio Mamiću, stoji u optužnici, poreznik stoga nije tretirao kao dohodak pa na njega nije ni obračunao 12,2 milijuna kuna poreza i prireza, čime je za taj nemali iznos oštetio državu.
Koliko je mita, za koji se optužnicom tereti, primio, ne zna se.
Milan Pernar neosnovano je bio umanjio Zoranu Mamiću, piše u optužnici, i obvezu plaćanja PDV-a te poreza na dobit i kamata, od oko 919.000 kuna. I za to je, tereti se, uzeo mito.
Koliko je Totenheim platio Dinamu za transfer Luke Modriča?
Modrić je napustio Maksimir u ljeto 2008. godine, a iz Dinama je otišao kao najskuplji igrač u povijesti. Tottenham je za Modrića platio više od 21 milijun eura, a Dinamo i Luka Modrić podijelili su taj iznos u omjeru 50-50. Lukinu polovicu u istom su omjeru podijelili Modrić i Zdravko Mamić.
“Na druge igrače sam potrošio 10 milijuna maraka. To nikog ne muči, ali muči ih što smo Luka i ja podijelili njegov novac prema građanskom ugovoru, izjavio je Zdravko Mamić na jednoj od konferencija za tisak.
Medijski nahuškana javnost postala je žedna Mamićeve krvi, o čemu svjedoče brojni komentari na društvenim mrežama. No je li Zdravko Mamić baš takav zločinac da bi trebao biti izložen javnom linču i progonu, pa čak i njegova obitelj?
Zdravku Mamiću 6,5 godina zatvora za neplaćeni porez iz transfera, Željku Žužiću USKOK-ova nagrada za 47 milijuna kn neplaćenog poreza i za milijarde kuna izvučene iz državnog proračuna?
Mediji su često pisali o Željku Žužića, čijem sinu je kum bivši predsjednik RH Stjepan Mesić. Žužićev dosije vrvi prekršajnim prijavama koje su sve mahom pale u zastaru, a našlo se tu i sedam kaznenih. Svojedobno ga se kaznenom prijavom teretilo da je u svojoj pilani krao struju i time oštetio HEP za 200 tisuća kuna. I Žužićevu suprugu, sutkinju Vesnu Žužić, sumnjičilo se da je bila u sukobu interesa stoga što je vodila spor koji je bio povezan s tvrtkom u kojoj je likvidator bio njezin suprug Željko. Žužićeva supruga, Vesna Žužić, sutkinja Općinskog suda u Velikoj Gorici, bila je i predsjednik uprave dioničkog društva Agroposavlje d.d. čije dionice je Željko Žužić preuzeo od ostalih dioničara te stekao većinski paket, ali prema nalazu Državne revizije, dionice nije u cijelosti isplatio, nego tek mali dio. Dioničko društvo Agroposavlje d.d. otišlo je u stečaj, a prema izvješću stečajnog upravitelja jedan od glavnih krivaca za stečaj je bio upravo poslovni odnos sa Željkom Žužićem i njegovim tvrtkama koje su Agroposavlje d.d. dovele u stanje nelikvidnosti. No to nije smetalo Željka Žužića da u stečajnom postupku za sitne novce preuzme 100% vlasništvo nad tim društvom, te stekne u vlasništvo svu imovinu.
Željka Žužića spominjalo se i u aferi Bankomat. Njegova tvrtka Poljoprivredna stanica d.o.o. je u svibnju 2008. od HPB-a nelegalno dobila iznimno povoljan kredit od 11 milijuna kuna, i to najvjerojatnije zato što ga je zaštitio bivši predsjednik Stjepan Mesić”, tvrdio je Ante Daniel Šimac iz Velike Gorice, koji je USKOK-u podnio izuzetno opsežnu (80 stranica) kaznenu prijavu zbog prikrivanja Žužićeve uloge u slučaju Bankomat. Ista je od strane USKOK-a odbačena.
Šimac je Žužića prijavio USKOK-u i radi načina na koji je došao do zemljišta TC Soliduma. U prijavi je naveo da je sva imovinska korist koju je Žužić ostvario iznajmljivanjem lokala u TC Solidumu protupravno stečena jer je ostvarena masovnim krivotvorenjem rješenja o minimalnim tehničkim uvjetima jer je objekt od otvorenja u svibnju 2004. do travnja 2008. radio kao bespravna gradnja.
Do svibnja 2012. takva protupravna imovinska korist, koja po zakonu predstavlja prihod državnog proračuna, iznosi preko 280 milijuna kuna, tvrdio je Ante Daniel Šimac.
Željko Žužić sve nekretnine propalih poduzeća, njih više od petnaest, prenio je u tijeku predstečajne nagodbe na svoje ime i na ime svojeg sina Tina Žužića. Na taj način stekao je imovinsku korist veću od 500.000.000 kn, a državni proračun oštetio za najmanje 47.000.000,00 kn po osnovi neplaćenog poreza na prodaju nekretnina. Potraživanja vjerovnika Trgovački centar Solidum d.o.o., samo jedne od Žužićevih tvrtki u stečaju iznosi 240.169.714,44 kn od kojih je dug prema Ministarstvu financija 22.673.170,88 kn.
Druga njegova tvrtka, Solidum Žužić d.o.o. Petrinja, na dan otvaranja stečaja ima iskazano dugovanje u iznosu od 7.835.913,22 kn i nema zaposlenika.
Trgovački centar Solidum d.o.o. završilo je u stečaju sa evidentiranim dugovima u iznosu od preko 7 milijuna kn. Iz izvješća stečajnog upravitelja Ante Jukića vidljivo je da je nekretnine u vlasništvu stečajnog dužnika iznajmljivalo trgovačko društvo KOSTKO d.o.o. u vlasništvu Žužićevog sina Tina Žužića, te je na opisani način steklo nepripadnu financijsku korist u iznosu većem od 37.000.000,00 kn. Prema izvješću stečajnog upravitelja trgovačko društvo Pevec d.o.o. trebalo je zakup plaćati Trgovačkom centru Solidum d.o.o. u stečaju, a zakup je plaćalo trgovačkom društvu KOSTKO d.o.o. te na opisani način oštetilo vjerovnike stečajne mase za iznos veći od 37.000.000,00 kn.
Inače, Željko Žužić osuđen je na 6 mjeseci zatvora, uvjetno na pet godina, prema optužbi da je bivšoj sisačkoj županici Marini Lovrić Merzel za kupnju tvrtke Ceste Sisak dao mito u iznosu od 100.000,00 eur-a.
Protiv Željka Žužića podnešeno je i nekoliko kaznenih prijava zbog optužbi da je preko svoje tvrtke Velkom, bez valjane koncesije vadio šljunak i građevinski pijesak na jezeru Čiče pokraj Velike Gorice i prodavao isti lokalnim građevinskim tvrtkama, a sumnja se i da je upravo taj nelegalno izvađeni šljunak upotrijebljen i za nedavno dovršenu velikogoričku obilaznicu te za nedovšrenu autocestu Zagreb Sisak.
Kontroverzni velikogorički tajkun na udaru je optužbi da preko svoje tvrtke Velkom bez valjane koncesije vadi šljunak i građevinski pijesak na jezeru Čiče pokraj Velike Gorice i prodaje ga lokalnim građevinskim tvrtkama
Sumnja se i da je taj nelegalno izvađeni šljunak upotrijebljen i za nedavno dovršenu velikogoričku obilaznicu te za nedovršenu autocestu Zagreb-Sisak.
Velkom je do početka Domovinskog rata bio profitabilno komunalno poduzeće u vlasništvu Grada Velike Gorice. Pod svojim nadzorom, ili u vlasništvu imalo je svu gradsku infrastrukturu, vrijedne nekretnine, poslovne prostore i šljunčaru. Krajem 1990-ih Velkom počinje poslovati sve lošije pa je 2000. nad tvrtkom proglašen stečaj, a nakon pet godina stečajne agonije 2005. kupuje ga tvrtka Solidum Žužić u vlasništvu Željka Žužića. Velkom je tada plaćen samo 56 milijuna kuna, znatno manje od iznosa koji je istaknuo tadašnji stečajni upravitelj Velkoma Marinko Pajić – 70 milijuna kuna. Upućeni tvrde, da obzirom na sve vrijedne nekretnine, da je realna vrijednost imovne bila veća od 150 milijuna kn.
Na isti način Žužić je stjecao i ostale tvrtke i nekretnine. Osobe koje ga dobro poznaju kažu da je u 1990 godinu ušao sa zastavom 750, a nakon rata je izašao sa bogatstvom većim od 50 milijuna eura.
Draganu Čičiću, ratnom profiteru i ratnom zločincu – nagrada u novcu hrvatskih građana u iznosu od 4.500.000 eur-a
Dragan Čičić je prema dostupnoj dokumentaciji bio vođa pobune petrinjskih Srba, a koja je prethodila Domovinskom ratu. Upravo je 1991. godine Dragan Čičić iskoristio predratno stanje i društveno vlasništvo vrijednosti 37.000.000,00 kn prenio u zemljišnim knjigama na svoje vlastito ime. Potom je osnovao trgovačko društvo Drvoplast d.o.o., te je tako stečenu imovinu upisao u temeljni kapital društva Drvoplast d.o.o.
Iako je bio glavni inicijator pobune u Petrinji, sa ambicijama Petrinjskog gradonačelnika, Drvoplast d.o.o. sa Draganom Čičićem na čelu od Hrvatske banke za obnovu i razvitak traži kredit u iznosu od 4.500.000,00 eur-a. Žiro račun trgovačkog društva Drvoplast d.o.o. u tom je trenutku blokiran, ali to ne smeta Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da na račun izvan Hrvatske isplati iznos iz kredita.
Drvoplast d.o.o. ubrzo završava u stečaju. U prostoru tvrtke Drvoplast radila je bivša supruga Dragana Čičića sa svojim tvrtkama Trgodrvoplast d.o.o. i Europlast d.o.o. u vlasništvu njegove kćerke, i to uz blagoslov Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Prema dostupnim izvješćima o namirenju vjerovnika, Đurđica Čičić i njezine tvrtke nisu kroz period više od 6 godina plaćale korištenje nekretnine u kojima su poslovale.
Kredit ratnog profitera i ratnog zločinca Dragana Čičića koji mu je isplatila Hrvatska banka za obnovu i razvitak do danas nije naplaćen, a stjecajem okolnosti u istim prostorima danas posluje Željko Žužić preko tvrtki u vlasništvu njegove djece, pa su nekretnine u Petrinji, na adresi Milana Nemičića očigledno prava praonica novca.
