Na rubu maksimirske šume niknuti će deveterokatnice.
Ova vijest odjeknule je glasno ,poput bombe, među stanovnicima glavnog grada Hrvatske. Da to nije samo novinarska “patka“ doznali smo iz izjave za medije zamjenice pročelnika Gradskog zavoda za zaštitu kulture i prirode Zrinke Paladino. „ Moje mišljenje je da se nakon Cvjetnog,nakon što su se počele spominjati smjene pročelnika Zavoda Silvija Novaka i mene kao zamjenice, pitanje moje smjene nije bilo vezano uz Cvjetni, nego uz jedan puno veći predmet u koji sam ušla slučajno naljeto kada sam mijenjala pročelnika Novaka u Zavodu. Ta smjena kojase spominjala došla je vrlo dobro kao ideja da me se eliminira iz Zavoda.
– Mijenjajući pročelnika Novaka ljetos na 10 dana u ruke mi je došao jedan predmet. Riječ je o zahtjevu izgradnje četiri nebodera na međi s parkom Maksimir, koji je štićen kao kulturno dobro. Dakle, riječ je o zamjenskoj izgradnji na prostoru nekadašnje industrije RIZ u Kraljevićevoj ulici, na zapadnom ulazu u Maksimir, jednom od najvrednijih u gradu Zagrebu. To je prostor koji je ograničen jednokatnom obiteljskom izgradnjom i maksimalno doseže četiri kata, odnosno prizemlje plus tri kata. Odbila sam projekt, ne u cijelosti, nego sam dala stroge konzervatorske propozicije – jakog preuobličenja, rahle izgradnje, manjih visinina, očuvanje zelenila. Zamjenske izgradnje ne bi se smjele ponoviti u Maksimiru kao one na Trešnjevci.”. Kada čovijek sluša ovu izjavu pomisli da je takvo nešto moguće samo čiti i vidjeti u kultnom filmu „Kum”. Nažalost ovo je stvarnost, koju bolje ne bi mogao smisliti u vrlo bujnoj mašti, čak niti filmski mag Francis Ford Coppola.
Znamo za „čišenje parcela” , sumnjivom izmjenom GUP-a, kojoj je bila nečasna svrha pogodovanju sumnjivim investiroma na štetu marljivih radnica tvornice Kamensko, pa se ljudi s pravom pitaju, zar će u ‘čićenju parcela’ isto proći i tvrtka RIZ?
Gradonačelnik Bandić samouvjereno je bacio rukavicu u lice medijima izjavivši da GUP i postoji da bi se mijenjao?
Naravno da se GUP može mjenjati, ali ne tako da se pogoduje velikim „poslovnim igračima“ . U izmjeni GUP-a moraju sudjelovati građani i struka i arhitekti. Bez pristanka građana i struke svaka izmjena GUP-a je štetna za Grad, i navodi na sumnju pogodovanja velikim investitorima. Ljudi se ogorčeno pitaju ,pa do kada će gradonačelnik Bandić pjevati onu poznatu : ‘ Neka institucije rade svoj posao’? Zato nažalost i nije čudno da je građanima mučnina kada čuju tu otrcanu frazu. Šuplje riječi zapakirane u svjetlucave laži možda i mogu prevariti naivne birače ,ali ne mogu ostaviti dubok trag u pijesku vremena. Poznato je da osim vlasti i novca gradonačelnik pati za megalomanijom. Jer neuk misli da na taj način može pustiti trag u pijesku vremena. Kada shvati svoju kobnu pogrešku opet će derati koljena ispod Njegovih nogu. Nesretnik još nije naučio onu životnu poslovicu: ‘Vapaj ti je onoliko nečujan koliko su i vapaji drugih nečujni za tebe.’
Neki naivci urgiraju na savjest gradonačelnik. Znamo da u gustoj šumi kušnji najvjerniji čovjekov saveznik je jaki duh. Pohlepa slama ljude slaba duha. I ma koliko god se oni ‘ukazivali’ u prvim klupama katedrala život nas mudro uči da su udaljeni su od vjere isto onoliko koliko i njihova savjest od njih samih. Da, možda takvi ljudi mogu manipulirati s „institucijama“ ,ali ne i sa savješću. Ili imaš savjest ili nemaš savjest.
Savjest pita i društvo arhitekata: Zašto šutiš? Da, sramotna šutnja je i najveća pljuska njima samima. ( Čast izuzecima koji se ne će naći u ovoj kritici.) Opet ponavljam, šutnja je zlatna igla korumpiranih pripadnika političke kaste, koja kroji zakone po svojoj mjeri. Ipak, da kukavička šutnja društva arhitekata nije zarazna dokaz su i novinari, koji skidaju krinku pohlepi. U izvrsnoj emisiji Moj firtl – Radio Sljeme , novinar je okupio aktiviste zelene akcije i predstavnika građana ,koji su otkrili u kojem ‘grmu se krije zec.’ I glas građana otkriva da se sa zagrepčanima i zagrepčankama, pa i svim stanovnicima , koji vole ovaj divni grad, više ne može manipulirati. . Građani ogorčeno pitaju institucije (pravosuđe): Gdje Vam je savjest?
A zašto je važna savjest?
Mudrost savjesti jednako je ključna kao i zrak koji udišemo i jednako neopipljiva. Čini se da se uzdiže iz dubina našeg bića, a ipak se odražava u svakoj našoj riječi i svakom postupku. Tako mjerimo svoju moralnu vrijednost. Služi nam kao koristan materijal za izgradnju karaktera. Savjest nema veze ni s kvocijentom inteligencije ni s ocjenama u školi. S druge strane, vjerojatno itekako ima veze s najvišom razinom mentalne, emocionalne i duhovne evolucije koji izražavamo.
Walter William Safar
IVO ROBIĆ – Golubovi