Ovrhe, dugovi prema bankama, kartičnim kućama, porezni dugovi pritisnuli su građane RH koji, bez radnog mjesta i bez plaće doslovno više ne zanju što bi prvo platili. U rješavanju postojeće situacije znatno im može pomoći poznavanje njihovih prava propisanih zakonom. Na zastaru sud, a ni Porezna uprava ne paze po službenoj dužnosti pa svatko mora za sebe sam poduzeti radnje kojima će se zaštititi. Stoga prenosimo u cijelosti propise iz Općeg poreznog zakona kojima je regulirana zastara poreznih potraživanja gdje Kate Bagović, mr. sc.
Zastara prema Općem poreznom zakonu
Zastara je opći pravni institut koji označava nemogućnost zaštite nekog prava, odnosno primjene sankcije za neko djelo zbog proteka određenog vremena, u kojem se ovlast na zaštitu prava odnosno sankciju, nije koristila. Institut zastare regulira Zakon o obveznim odnosima, a specifičnost porezne zastare uređuje Opći porezni zakon.
Pod poreznom zastarom prema Općem poreznom zakonu smatra se vrijeme nakon čijeg proteka porezno tijelo više nema pravo utvrđivati porezne obveze, kamate, pokrenuti prekršajni postupak, naplatiti porez, kamate, troškove ovrhe i novčane kazne. Također, protekom vremena porezni obveznik nema više pravo tražiti povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni.
Relativna zastara prema Općem poreznom zakonu
Prema odredbi članka 94. stavak 1. Općeg poreznog zakona (u nastavku: OPZ), zastara prava iz porezno-dužničkog odnosa zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Početak tijeka zastare je različit, ovisno o tome radi li se o godišnjim porezima ili onima koji se utvrđuju u određenom trenutku ili za razdoblje koje nije godišnje. Godišnji porezi su porez na dohodak, porez na dobit, porez na dodanu vrijednost. Za navedene se poreze tijekom godine uplaćuju predujmovi. Konačna obveza poreza za određeno porezno razdoblje utvrđuje se na temelju godišnje prijave.
Kod godišnjih poreza, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamate počinje teći 1. siječnja sljedeće godine, u odnosu na godinu u kojoj je porez trebalo utvrditi, primjerice, kod utvrđenja poreza na dohodak 2012. obveza podnošenja prijave je 28. veljače 2013. a zastara počinje teći od 1. siječnja 2014. Kod drugih poreza obveza se trebala utvrditi u 2012., a zastara je počela teći od 1. siječnja 2013.
Za utvrđivanje tijeka zastare prava na naplatu bitno je kada je porezna obveza utvrđena. Porezna obveza smatra se utvrđenom onog trenutka kada porezno tijelo ima pravo zahtijevati naplatu, koje pravo porezno tijelo stječe ovršnošću rješenja. Za obvezu utvrđenu rješenjem donesenim krajem godine koje je postalo ovršno u idućoj godini, zastara prava na naplatu po tom rješenju počinje teći istekom godine u kojoj je rješenje postalo ovršno. Ako žalba ne odgađa izvršenje, datum donošenja drugostupanjskog rješenja nije relevantan za utvrđivanje porezne obveze, te nije bitan za nastupanje relativne i apsolutne zastare prava na naplatu.
Zastara ne može nastupiti ako porezno tijelo nije znalo niti je moglo znati za postojanje obveze poreznog obveznika koji je bio dužan prijaviti nastanak porezne obveze. U opisanom slučaju, porezna obveza počinje teći od trenutka kada je porezno tijelo saznalo za obvezu poreznog obveznika. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze počinje teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za tu obvezu, odnosno u kojoj je trebalo utvrditi porez.
Zastara prava poreznog tijela na pokretanje prekršajnog postupka nastupa istekom tri godine od dana kada je prekršaj počinjen (članak 94. stavak 2. OPZ-a). Zastara prava na pokretanje prekršajnog postupka prema OPZ-u odnosi se na porezne prekršaje, dok se za ostale prekršaje utvrđene posebnim zakonima, zastara računa prema Prekršajnom zakonu.
Zastara prava na povrat poreza bez pravne osnove
Prema članku 94. stavak 5. OPZ-a, zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat. Trenutak stjecanja prava na povrat poreza, plaćenog bez pravne osnove, nastupa primitkom rješenja kojim je porezno tijelo poništilo rješenje na temelju kojeg je izvršeno plaćanje. Zastara počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.
Zastara prava na naplatu tražbine osigurane založnim pravom ili hipotekom
Kad protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom može se namiriti samo iz opterećene stvari ako je drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi. Međutim, zastarjela tražbina po osnovi kamata ne može se namiriti niti iz opterećene stvari (članak 94. stavak 8. OPZ-a).
Ako je prigovor zastare istaknut u tijeku postupka za zasnivanje založnog prava ili hipoteke, a prije upisa u javnu knjigu, zastarjeli dug se otpisuje. Dug se otpisuje i u slučaju ako je prigovor zastare istaknut nakon upisa u javnu knjigu, a dug je u trenutku upisa bio u zastari (Uputa Ministarstva financija od 22. svibnja 2009, poglavlje IV. Zastara i otpis duga po službenoj dužnosti, točka 7.).
Zastara prava na naplatu duga u slučaju smrti dužnika
Sukladno odredbama članka 22. OPZ-a, univerzalni pravni sljednik preuzima pravni položaj pravnog prednika, te su nasljednici dužni platiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni.
Kada rješenje o utvrđivanju položaja pravnog sljednika postane izvršno, otpisat će se dug s ostavitelja i prenijeti na nasljednika. Nakon donošenja navedenog rješenja utvrđuje se je li nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga. U vrijeme zastare računa se i vrijeme koje je proteklo u korist prednika poreznog obveznika. Radi utvrđivanja zastare prava na naplatu duga doprinosa u slučaju dužnika koji je umro, iznimno, Porezna uprava može postupak pokrenuti po službenoj dužnosti. Postupak se pokreće prije utvrđivanja visine duga ostavitelja i donošenja rješenja o utvrđivanju položaja pravnih sljednika. Novčane kazne izrečene fizičkim osobama otpisuju se po službenoj dužnosti bez obzira na to je li iza tih osoba ostala imovina nasljednicima, odnosno univerzalnim pravnim slijednicima.
Apsolutna zastara
Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i naplatu te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći (članak 96. stavak 1. OPZ-a). Za nastupanje apsolutne zastare prekidanje tijeka zastare nema pravnog učinka.
Prekid zastare
Prekid zastare je nastup okolnosti određenih zakonom zbog kojih započeta zastara prestaje teći, a proteklo vrijeme zastare se ne uračunava.
Prema Zakonu o obveznim odnosima i Općem poreznom zakonu okolnosti koje uzrokuju prekid zastare su:
– priznanjem duga – dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku već i na posredan način, primjerice otplatom, plaćanjem kamata, davanjem osiguranja,
– radnjama poreznog tijela ili poreznog obveznika; a) tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku (članak 95. stavak 1. OPZ-a), b) tijek zastare prekida se svakom radnjom poreznog obveznika dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni. Nakon prekida zastarni rok počinje ponovno teći (članak 95. stavak 3.OPZ).
Ako se radi naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka zastara ne teče (članak 94. stavak 7. OPZ-a). Prema Uputi u vezi odgode naplate poreznog duga Ministarstva financija, Klasa: 410-01/09-01/91, Ur. br.:513-07-21-06/09-1 od 22. svibnja 2009., zastara ne teče za vrijeme trajanja odgode izvršenja rješenja, ako je porezni obveznik protiv drugostupanjskog rješenja podnio tužbu, odnosno pokrenuo upravni spor, povodom kojeg je doneseno rješenje do okončanja upravnog spora.
Zahtjev dužnika za otpis duga zbog zastare
Sukladno prednje citiranoj Uputi, zahtjev dužnika za otpis duga po osnovi zastare prava na naplatu poreza, doprinosa i drugih javnih davanja o kojima Porezna uprava vodi analitičke evidencije, mora biti u pisanoj formi. Pritom nije od značaja kako je zahtjev naslovljen (prigovor, molba i sl.), već je bitno da je iz podneska razvidno da je istaknut prigovor zastare (točka 16. Upute). Dužnik u zahtjevu nije dužan navesti vrstu i iznos duga, poreza, doprinosa ili drugih javnih davanja za koji ističe prigovor zastare. Ako je podnositelj zahtjeva u poreznim evidencijama zadužen u više ispostava Porezne uprave, a ukupan dug ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna, nadležnost ispostave za donošenje rješenja određuje se prema sjedištu pravne osobe ili prebivalištu, odnosno uobičajenom boravištu fizičke osobe.
Učinak zastare
Zastara ima za posljedicu da se neko pravo uz prigovor zastare ne može naplatiti prisilno. Nakon što je istekao i posljednji dan roka od šest godina, Porezna uprava nema zakonske osnove za naplatu poreznog duga koji u tom vremenu, uz primjenu svih dopuštenih mjera nije uspjela naplatiti, jer je protekom tog roka, sukladno članku 24. stavku 2. OPZ-a nastupila zastara samog prava iz porezno-dužničkog odnosa. Stoga porezno tijelo ne može donijeti rješenje o ovrsi zastarjele obveze, niti dospjelo, a sporno potraživanje, naplatiti prijebojem ili kompenzacijom.
Razlikuje se situacija dobrovoljno ispunjene obveze koja nije plaćena bez pravne osnove, od činjenice nemogućnosti Porezne uprave za postavljanje zahtjeva da se zastarjela obveza naplati prisilnim putem. Ako dužnik ispuni zastarjelo potraživanje (npr. porezni dužnik plati porezni dug nakon nastupa zastare), nema pravo zahtijevati da mu se vrati ono što je dao, čak i ako nije znao da je obveza zastarjela.
Otpis poreznog duga
Čelnik poreznog tijela može donijeti odluku o otpisu poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa koji je ostao nenaplaćen, nakon proteka roka od četiri godine od nastupanja apsolutnog roka zastare prava na naplatu poreznog duga (članak 120. stavak 3.).
Kate Bagović, mr. sc.