Ivica Todorić, najbogatiji je tajkun u Hrvatskoj s najvećim dugovima koji se godinama toleriraju. On je vlasnik koncerna Agrokor koji zapošljava 40 000 radnika koji u svom sastavu ima oko 100 brendova kao što su Konzum, Ledo, Pik, Sljeme, Jamnica, Badel, Kiseljak, Zvijezda, Dijamant, Tisak i mnogi drugi o čijoj vrijednosti nema javnog podatka. Ali zato imamo javno dostupne informacije o dugovima Agrokora, istina ne sve: dužan je 6 milijardi poreza Republici Hrvatskoj, 1 milijardu PDV-a, 16 milijardi dobavljačima, 600 milijuna za struju, itd., itd. Nije naveden niti dug prema ruskoj Sberbanci i drugim vjerovnicima pa nije niti poznato koliko je. Sve nas, uvjetno rečeno male ljude zanima hoće li i kako će Todorić namiriti dugovanje prema poreznoj, prema PDV-u i dobavljačima čija su radna mjesta upitna ako im se ne naplati njihovo potraživanje.
Hrvatska vlada je na slučaju Todorić pokazala svu svoju nesposobnost i nekompetentnost pa poduzima mjere kako bi održala Todorića.
Ali ta ista vlada nema dileme kad treba oko 330 000 hrvatskih građana ovršiti i blokirati. Na Todorića se očito ne odnosi Ovršni zakon. Dok žena za dug od 1400 kn ostaje bez stana, Todoriću za milijarde kuna duga ne nedostaje dlaka s glave. Dok je ova žena i na tisuće drugih obitelji ostalo bez svog krova nad glavom Todorić i dalje uživa u svoj dvorcu i svojoj imovini. ‘Kako je to moguće?’ mnogi se pitaju osim Plenkovića, Petrova, Marića i ostalih kojim je narod povjerio svoju sudbinu u ruke. Zajednički interesi vladajućih i Todorića je očito u pitanju. Hrvatsku vladu je navodno briga za sudbinu 40 000 Todorićevih radnika ili preciznije rečeno radnica, jer se većinom radi o ženskoj radnoj snazi koje zapošljava isplaćujući im minimalac.
Brojni su Todorićevi grijesi na koje sve dosadašnje hrvatske vlade i one iz HDZ i iz SPD zatvaraju oči.
Zašto se šutjelo o nestanku robnih rezervi žita iz Đakovštine, zašto se zatvorilo oči kod uvoza zaražene stočne hrane, zdravstveno neispravnog mesa, itd? Kako je moguće da Todorić postane vlasnik izvora Jamnice kad se zna da izvori vode mogu biti dani samo u koncesiju, nikako prodani?
Opet jedno „Kako je moguće?“, ali ovaj put u vezi nezakonitih Todorićevih bonova na koji je guverner Rohatinski žmirio na oba oka. Umjesto dijela plaće Todorić je svojim zaposlenicima davao te bonove koje su oni mogli potrošiti kupujući robu samo kod velikog gazde. Kad vidimo za koga je Rohatinski radio prije nego što je postao guverner Hrvatske narodne banke i kome se vratio na posao kad više nije bio na čelu najvažnije banke u Hrvata dovoljna je samo jedna riječ: Agrokor – sve je jasno!
Jedan od Todorićevih pulena je postao ni više ni manje nego ministar financija Zdravko Marić koji je 2008. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu doktorirao na temu ‘Utjecaj izravnih inozemnih ulaganja na produktivnost hrvatskih poduzeća’, koji je 2007. godine na prestižnom američkom sveučilištu Harvardu završio je obrazovni program ‘Upravljanje javnim financijama’, ali drži se kao da ne zna niti što su to javne financije i da nije niti svjestan da mu je zadatak upravo to: upravljanje javnim financijama Republike Hrvatske!
Hrvatski ministar se ponaša kao da radi za Todorića, a ne za hrvatsku državu koja ga za to plaća. Tako je Todoriću 2016. omogućio kredit preko HBOR-a u iznosu od 300 milijuna kuna bez ikakvog jamstva.
Ivica Todorić, čovjek koji sam postavlja guvernera i ministre, kojemu se račun ne blokira iako je dužan milijarde, koji već 20 godina dobiva milijunske poticaje od hrvatske države, čovjek kojemu se kroz prste gleda na sve. Dokle? Ako se uruši Todorićevo carstvo u Hrvatskoj ostaje mu ono u Srbiji gdje je vlasnik nekoliko brendova kao i skladišta bivšeg logora Stajićevo kod Zrenjanina, na koji Todorić ne dopušta da se postavi spomen ploča za 3000 hrvatskih zarobljenika u Domovinskom ratu koji su bili u tom prostoru. Obruč mu se počeo stezati i u Srbiji pa je pitanje kako će i tu proći.
Tko spašava Todorića?
Ministar financija Zdravko Marić, premijer Andrej Plenković, ministrica gospodarstva Martina Dalić, predsjednik hrvatskoj sabora Božo Petrov i Porezna uprava koja Todorića unatoč poreznom dugu od 6 milijardi kuna nije niti stavila na listi dužnika!
Tu je i Linić i banka koja mu je dala kreditnu infuziju od 150 milijuna kuna, a lista interesom umreženih spasitelja je sigurno i veća. Ako padne Todorić padaju i oni. To je logično. Što se može napraviti sa 150 milijuna kredita koje je dobio Todorić teško je reći. Budući da su mu police u trgovinama prazne mogao bi platiti dobavljače, zapravo tek 10% njih kojima je dužan čak 16 milijardi kuna. Ono što je sigurno da s tim kreditom neće pokriti porezni dug od 6 milijardi, čak niti dug za struju od 600 milijuna.
Anketa Slobodne Hrvatske na temu „Treba li spašavati Todorića?“ dala je jasan odgovor da ne treba. Tek 38 glasova je bilo za spašavanje, a 1218 protiv. Država ne smije ni kune dati Agrokoru i sličnima jer je ionako u bankrotu i to bi značilo samo novo zaduženje i stezanje omče. Ono što bi država morala napraviti je blokada računa i pokretanje ovrha na temelju kojih slijedi zapljena materijalnih i financijskih sredstava. Ako smo pravna država onda bi DORH trebao pokrenuti postupke za utvrđivanje ratnog profiterstva kod Todorića, bivšeg cvjećara koji se obogatio preko noći, ali također i umiješanost Todorićevih jataka kao što su Rohatinski, Dalić, Linić, Plenković, Petrov, Marić i ostali.
Todorić je puno više od jednog bahatog milijardera koji se ponaša kao ona afrička žaba koja kad ima hrane jede dok ne pukne. On je simbol jedne paradigme za pljačku i izrabljivanje hrvatskog naroda kojemu je sad u interesu da se Todorićev pad dogodi. Koliko će dugo Todorićevi jataci iz našeg džepa davati mu infuziju ovisi i o nama koji ćemo im to dopustiti. Vrijeme je da nam se dogodi detodorizacija Hrvatske koja će sa sobom pomesti i njega i njegove jatake i pljačkaše naroda. Zar ne?