Sjećate li se filma o gremlinima? Gizmo je bilo malo, dlakavo, neobično biće koje se nije smjelo previše izlagati svjetlosti, niti politi vodom. U slučajevima kada bi bio izložen vodenom mlazu, iz njega bi počela izlaziti slična bića koja bi postala mali gremlini, još zloćudnije naravi nego li Gizmo. Gizmo je zapravo, bio vrlo dobar uspoređujući ga sa ostalim gremlinima koji su se nakon njega izrodili.
Kakva je sličnost između Gizma i Todorića. Budućnost bi mogla pokazati da je Ivica Todorić zapravo blaga “kamilica” u odnosu na male todoriće koji tek rastu.
Nedavno sam premijeru Plenkoviću uputila pismo u kojem sam mu napisala da HDZ i Vlada zapravo uzgaja male todoriće. To znači da problem enormnog bogaćenja jedne osobe, nerazumnog i nekontroliranog dijeljenja bespovratnih sredstava, privilegiranost i pogodovanje pri dijeljenju poslova, beneficija, raznih dozvola i druge povlastice, nije bila samo povlastica rezervirana za Ivicu Todorića, on je samo vrh sante leda koja se tek počela topiti. Todorić je zapravo rezultat dugoročne i teške bolesti našeg društva, međutim, trenutne su posljedice da je Todorić nedohvatan za hrvatska pravosudna tijela, a oni mali todorići koji su se po istom sistemu izrodili, i koji žive i rade u Hrvatskoj, zapravo su nedodirljivi i nikome nisu zapeli „ni za zub, ni za oko“.
Da je istina što tvrdim navesti ću tek nekoliko poduzeća i njihovih vlasnika koji su do tajkuna narasli isključivo i samo zahvaljujući novcu iz državnog proračuna koji se nemilice dijelio, šakom i kapom, i koji nitko od njih nije nikada vratio, niti imaju tu namjeru. Zahvaljujući tom državnom/našem novcu oni voze skupe automobile, imaju tvornice, dvorce, luksuzne vikendice, pripremaju skupe domjenke, a zajednička im je karakteristika da su svi u prjateljskim odnosima ili sa bivšim premijerima, ili sadašnjim, ili pak sa ostalim članovima Vlade.
Iz revizije Ministarstva gospodarstva za 2010. godinu vidljivo je da je Fond za razvoj i zapošljavanje ugašen sa 13 milijardi potraživanja. Isto toliko milijardi je isplaćeno raznim malim todorićima kojima nije palo na pamet vratiti taj novac u državni proračun. Dobro je poznato tko su oni, pa ako se prati trag njihovog poslovanja, lako se može dijagnosticirati da im je nevraćanje dugova – doživotna i nezlječiva bolest.
Vladimir Trušćek i njegova obitelj članovi su uprave, vlasnici ili suvlasnici u brojnim tvrtkama; AMMI d.o.o. Križevci, TIRENA d.o.o. Križevci, Arena d.o.o. Križevci, Monolit d.o.o. Križevci, Monolitinvest Samobor d.o.o. Križevci, Arenašped d.o.o. Koprivnica, Arena benz d.o.o. Križevci, Unikem d.o.o. Zagreb, Ferretti keramika d.o.o. Križevci, Mopar d.o.o. Križevci, Raven d.o.o. Križevci osnivač i direktor nekoliko poduzeća u Križevcima, javnosti je poznat još od poznate Arene. Tvornice koja je proizvodila dvoslojni parket koji je mahom bio za izvoz. Tvornica je propala sa više od 300.000 milijuna kn duga, od toga su dobar dio bili krediti iz Fonda za razvoj, Hrvatske poštanske banke, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje…. Stečajni upravitelj Darko Šket stvar je upravo genijalno sredio. Tvrtka je otišla u stečaj, imovina je prenešena na druga poduzeća. Na scenu nastupa nova tvrtka Monolit d.o.o. i Mopar d.o.o. koje postaju vlasnici nekretnine koja je bila otuđena prije stečaja, i cijela priča kreće iz početka. HBOR, Fond za razvoj i zapošljavanje dodjeljuju nove kredite starom vlasniku koji je okorjeli HDZ-ovac i čije ime se godinama nalazi na izbornim listama HDZ-a.
Posljednja afera je bila u predstečajnim nagodbama nad društvima Monolit d.o.o., Mopar d.o.o., Monolitinvest d.o.o., Raven d.o.o, Monolitinvest Samobor d.o.o. u kojima je Vladimir Trušćek sam sebi (kao vlasnik tih poduzeća ili kao direktor) oprostio više od 250.000.000,00 kn dugova, od toga više od 70.000.000,00 kn duga s osnove neplaćenog poreza. Karakteristika tog stečajnog postupka je da je Trušćek u spis dostavio fiktivne ugovore o posudbi, ugovore o cesiji i kompenzaciji te umjetno stvorio međusobna potraživanja njegovih tvrtki zahvaljujući kojima je preglasao ostale vjerovnike. Prostim okom, pa čak i osobi koja nije ekonomske struke i koja ne vlada knjigovodstvom, lako je uočiti da su završni računi i godišnji izvještaji tih tvrtki različiti od izvještaja i prijedloga koji su prikazani u predstečajnim nagodbama, da su fiktivne i lažne, međutim, po prijavi Županijskom državnom odvjetništvu, cijela priča leži u ladici a predmet je proslijeđen Općinskom državnom odvjetništvu u Križevce, gdje je Trušćek „kao doma“.
Poslovni partner Vladimira Trušćeka je trgovačko društvo J.u.A. Frischeis d.o.o. čiji direktor Danijel Sim je blisko povezan sa velikogoričkim gradonačelnikom Draženom Barišićem. I tvrtka J.u.A . Frischeis d.o.o. “umočena” je u aferu izrade fiktivnih i lažnih kompenzacija zahvaljujući kojima su “oprali” više od 2.000.000,00 kn. Zajednički partner u tim aferama im je i Goran Milunović koji je sa tvrtkom koja je imala neznatne prihode nedavno kupio propalu tvornicu Trokut Novska, nakon čega ostvaruje milijunske prihode. Goran Milunović vodio je Trušćekove poslove u tvornici Veliki Raven, koja je bila blokirana od strane Zavoda za zapošljavanje, koja sredstva nikada nisu vraćena. J.u.A. Frischeis d.o.o. fiktivno su u svojim poslovnim knjigama otpisali potraživanja Milunoviću, a koje su imali prema obrtu Milunovićeve supruge M&G Tihana Milunović u iznosu većem od 900.000,00 kn.
Tvornicu Trokut Novska nakon što je stečajna upraviteljica Branka Malbašić raspisala 18. dražbu po redu kupuje trgovačko društvo „Ligna d. o. o.” u kojoj su donedavno bili direktori Goran Milunović i supruga Danijela Sima, Bernarda Sim.
Kircek d.o.o. tvrtka je koja se vinula među zvijezde u gospodarstvu dolaskom na vlast Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Međutim, ne postoji tvrtka u Hrvatskoj koju su tijekom samo nekoliko mjeseci posjetili toliki političari kao što je to Kircek d.o.o. Tijekom predizborne kampanje za vrijeme prošlih izbora, i posljednjih prijevremenih, Gotiće su posjetili i predsjednica, i premijer, i ministri gospodarstva i mnogi HDZ-ovci. I Gotić je bio na HDZ-ovoj izbornoj listi. Zajednička karakteristika između Trušćeka i Gotića je da je i ovaj poduzetnik, blizak HDZ-u dobitnik brojnih bespovratnih sredstava, posljednja su isplaćena u iznosu od 3.500.000,00 kn zahvaljujući projektu Kircek Energy koja je poslovala sa 2.500,00 kn gubitka, a odobrene su joj i brojne dozvole za povlaštene proizvođače energije. Međutim, HDZ-u su dostavljeni podaci da je Dragutin Gotić naposredno nakon što su mu bespovratna sredstva isplaćena kupio pilanu svojeg poslovnog partnera u stečajnom postupku. Tome je prethodilo i dostava krivotvorene i fiktivne dokumentacije u stečajni spis, s namjerom kupnje pilane kao vjerovnik, radi čega je prikazao lažnu tražbinu koju je kasnije povukao obzirom da je stečajni upravitelj imao namjeru istu pobijati. I to mu nije jedina lažna isprava.
Željko Žužić, svjedok pokajnik iz afere sa sisačkom županicom Marinom Lovrić Merzel, uspio je sve dugove ostaviti na tvrtkama koje su nakon okončanja stečajnih postupaka ugašene, a imovinu prebaciti na svoje privatno ime. Posao je nastavljen na imena drugih malih Žužića, a je li mu na ruku išla činjenica da mu je Stipe Mesić kum, kao i da je aktualni partner u Vladi RH HNS, to ćemo možda saznati kroz koju godinu. U svakom slučaju, Žužić je stekao imovinu vrijednu preko 430 milijuna kuna, radi čega ga se teretilo da je utajio 43 milijuna kn poreza. Zauzvrat je kažnjen sa 6 mjeseci zatvora. No cijela afera nije smetnja da njegovi nasljednici apliciraju za bespovratna sredstva i da im ista budu isplaćivana. Tvrtke Željka Žužića višemilijunski vrijednu imovinu koju je kasnije prenio na privatno ime stekao je ponajviše zahvaljujući stečajnom upravitelju Marinku Pajiću.
Ivić Pašalić, bivši savjetnik dr. Tuđmana, „u srcu doživotni HDZ-ovac“ kako je više puta naglasio, trenutno rješava probleme pred sudom u Austriji. No u Hrvatskoj je razvio biznis preuzevši tvornicu u kojoj je prije poslovao njegov brat Zdravko Pašalić, koja je bila optrećena brojnim dugovima. Pašalići su u svakom slučaju „rođeni pod sretnom zvijezdom“. Banke im opraštaju kredite, pa je tako već tvrtki Zagrebdrvo oprošteno i otpušteno nekoliko stotina milijuna kuna kredita, a prošle godine je brisana i tvrtka u vlasništvu Ivića Pašalića na kojoj je prije brisanja bilo evidentno više od 250.000.000,00 kn dugovanja. Ivić Pašalić branio se pred javnosti i pred sudom da su sudovi zapravo pogrešno utvrdili njegov identitet, jer su ga zamijenili sa bratom Zdravkom Pašalićem.
Niti jedan od navedenih tajkuna nema financijskih poteškoća. Žive ugodno i lagodno u svojim nekretninama koje im nitko ne ovršuje, fiktivna dokumentacija i izmišljeni poslovni odnosi i transakcije njima više služe na čast nego li što ih inkriminiraju, a ukoliko dođe do toga da ih netko i prijavi nadležnim tijelima za djela koja su za obične smrtnike kažnjiva sa više mjeseci pa i godina zatvorske kazne, tada se „institucije koje rade svoj posao“ pobrinu da prijavitelj zaradi neku prijavu, a u težim slučajevima čak i optužnicu.
Todorić dakle nije jedini. Dok se kroz medije svakodnevno provlači priča o Todoriću, mali todorići pripajaju, razdvajaju, brišu tvrtke, sami sebi opraštaju dugove, potom na prijateljskim kavama ili pri posjeti delegacije političara dogovaraju bespovratna sredstva. Je li sve tek slučajnost?
Historia est magistra vitae – Povijest je učiteljica života. Naslušali smo se priča o tome kako se u Hrvatskoj odlično pere novac i kako su ga gospodarstvenici nosili u torbama aktualnim političarima. Nemamo dokaza da je to doista tako, ali imamo ozbiljne sumnje, obzirom da na nezakonitosti koje su prijavljene nadležnim tijelima, ne reagira baš nitko. I to je tek vrh sante leda.