HRVATI SU MORALI UMRIJETI DA BI JUGOSLAVIJA MOGLA ŽIVJETI!
Kako se može zabraniti ili zaboraviti Bleiburg.?? Pa živa su djeca otaca, koje su kao neljude titovci ubijali, bacali u jame, nakon što su im i gaće skinuli (i sve drugo vrijednije od gaća) i bacali ih gole u jame. Zna se koliki broj svećenika, redovnika je pobijeno, zna se kakav je sud prošao nadbiskup Stepinac, koliko mu se laži iz mržnje na vjeru i Crkvu bilo nepravedno nalijepilo. Bojali su se Crkve i to s pravom.
Treba još, i mora se još i to reći, da je mali broj bilo ustaša, ali je većina Hrvata pristala, željela i prihvatila NDH kao nezavisnu od svih drugih država. A ako država ostane, režimi se mijenjaju, o tome je trebalo misliti i u to vjerovati.
Što se dogodilo s Madjarskom? Oni su imali “fašistu” Hortija i nakon Hitlerove smrti Mađarska je ostala Država Mađara, i nikoga se više ne opisuje hortijevcima, jer nije bilo u Mađarskoj takovih pokvarenjaka, koji svaki napor Hrvata za slobodom nazivaju ustaštvo i fašizam.
Svatko pametan (ali to nisu svi) zna da se Hitleru nije mogao neki mali narod oduprijeti.
U “komunističkom manifestu” se upućuje komuniste da iskoriste svaku mogućnost da nametnu komunističku vlast. I to su činili. Nažalost, Hrvati nisu imali bolji izbor, jer su zapadnjaci žalili za Jugoslavijom i nije im smeteo komunizam da bi tu yugu uskrsnuli.
Kad je na Yalti bilo govora o zemljama koje su bile prije rata yuga, pa je jedan od 4 velikih rekao: „Dajmo Yugu Titi“, a američki je predsjednik rekao da Hrvati ne žele Yugu, na to mu je Churchill rekao: „Hoćeš li ti tamo živjeti?“
Zato za mene Churchill nije pošten niti karektean političar. Neka ga slave Englezi, ali za mene nema nikakovu vrijednost, a to se vidjelo i na Bleiburgu. Ako se našim generalima sudilo po odgovornoj dužnosti, Churchillu je trebalo suditi radi Bleiburga.
Kad je bila 50. obljetnica završetka WWII kraljica je rekla: “Oslobodili smo Europu.”
Bila sam sama kad sam to čula i poviknula: „Heck, zaustavilo se je ratovanje ali polovicu Europe se prepustilo komunistima, koji su tek tada imali posve slobodne ruke ubijati koga su htjeli i za što su htjeli!“
Crkva je, prema komunističkoj teoriji bila zlo, vjera je zaglupljivala narod (njihovi mudri vođe nemaju ni mrvicu znanja da nema, ma ni najprimitivnijeg naroda, koji ne vjeruje i shvaća da neko više biće, Stvoritelj mora postojati. To je upisano u ljudskoj duši, itd.) i da i veliki mislitelji i znanstvenici otkrivaju nužnost Stvoritelja. (Evolucija nije u pitanju, ona zahtijeva još veću intervenciju Stvoritelja).
Ali tko je bio onaj koji je sve odlučivao.? Onaj koji je držao šibu vlasti u rukama? Za to nije trebalo znati ništa drugo, nego samo kako se ta šiba, snaga vlasti može rabiti.
Sjećam se 10. travnja 1941. Jugovojska se raspala u nekoliko sati, vojnici su skidali sa šajkača yugoznakove i trazili makar mali komadić hrvatske zastave. 10. travnja je bio plebiscit hrvatskog naroda. Nismo ni znali za Ustaše ili Pavelića. Mene su u školi zvali neki projugoslaveni ili Srbi da sam Frankovka, a nisam ni znala odakle taj naziv dolazi. Mi smo se veselili da se raspada yuga. Danas Srbi, prosrbi i hrvatski maloumnici, svakoga onoga tko želi neovisnu Hrvatsku zovu ustašom.
To ime nije izmislio Pavelić. Imam dokument, dan mojem djedu kad je zatražio da ga se otpusti iz austrijske žandarmerije. Na tom dokumentu piše “Ustaška Belovarska jedinica”, Jako je to veliki dokument, pa za preslikati moram ići na takovo mjesto gdje se uglavnom umnožavaju građevinski planovi. To ću i učiniti i onda smanjiti da sve uđe u kompjuterski “printer” i pokazati da je to slavno ime, a ne sramotno.
Isto tako nije Kuna ustaška izmisljotina, to je prvi način kako se je isplaćivalo (s krznom) za dobra, koja je netko kupio.
Tako isto nije koriensko pisanje ustaško, nego to je pismo naših najstarijih književnih djela, naročito u Dalmaciji i otocima.
Kroz pol stoljeća i više nam se sve pripisuje kao ustaško, a u stvari to je dio naše čisto hrvatske povijesti.
Tako isto pozdrav: “Za dom spremni”! A za koga si spreman dati život ili raditi zdušno, ako ne za svoj dom? Taj je pozdrav stariji od 1941. godine.
A isto, najstariji hrvatski grbovi započinju s bijelim poljem, ni to nije bila ustaška izmišljotina. Bijela boja stoji za srebrnu, a žuta za zlatnu boju. To su plemenite boje i za to imaju prednost. Ima i drugih tumačenja, ali pogledajte na grbu na krovu Markove Crkve, pa to je čak i Tito i kraljevska yuga ostavila nepromijenjeno.
Titina bi možda i nešto poduzeo da ga makne, ali da su se popeli na krov crkve morali bi krov popraviti. Da su popravljali krov, ne bi kiša mogla učiniti svoje po freskama na zidovima u crkvi i uništiti ih.
Sve si mislim kako će to završiti? (Mogu se spomenuti i hrvatske opere, itd). Narod nije niti učio ili otkrivao, kroz te godine gušenja, da je na primjer naš slavni pisac Marulić, koji je u početku pisao latinski (jer je to bio onda jezik kojega je mogao svatko pismen u Europi čitati i razumjeti) bio više poznat nego Shakespeare, jer je on bio čitan samo u Engleskoj, jer je pisao samo na engleskom, koji je bio nepoznat drugim narodima.
Ne poznajemo dovoljno našu kulturnu povijest, to se i nije učilo kroz pol stoljeća “ubijanja u pojam”.
I kada o tome govoriš, kažu ti: “Što gnjaviš”.