Dvadeset i pet godina Ivica Todorić nije našao za shodno obratiti se hrvatskoj javnosti kroz pravi intervju ili konferenciju za novinare, čak ni proljetos kada se njegov “Agrokor” i na koncern navezani dio domaće privrede našao pred stečajem.
Stoga se njegov prekjučerašnji istup prije svega treba sagledati kroz pitanje zašto je to učinio baš sada, a zatim i kroz pitanje, ne manje važno, zašto se na njegovom “ciljniku” našla Vlada iako je izvor svih “Agrokorovih” problema, osim poslovnih poteza samog vlasnika, lako locirati u bankarskom i financijskom sektoru koji je jesenas, daleko prije postavljanja prisilne Ramljakove uprave, jednostavno odlučio zaustaviti dotok svježeg kapitala Todorićevu koncernu? A bez tog “ubrizgavanja” novca, Todorićev koncern neumitno bi završio u stečaju.
Nekoliko prošlotjednih vijesti iz i oko “Agrokora” moglo je izazvati Todorićevu reakciju. Prva među tim vijestima svakako je neslužbena najava da će najvrednije tvrtke iz koncerna preuzeti “Adris” i “Atlantic”.
Budući da Todorić, ponovimo, nikada nije svoja razmišljanja dijelio s javnošću, ne znamo ni u kakvim je odnosima (bio) s vlasnicima spomenutih kompanija Antom Vlahovićem i Emilom Tedeschijem i je li posezanje spomenute dvojice za “Agrokorovim” tvrtkama nešto preko čega Todorić ne može prijeći.
Poza izigranog biznismena
Druga vijest koja je Todoriću mogla podići tlak je odluka Ramljakove uprave da za posljednja zaduženja založi i poslovne žigove “Jamnice” i “Leda”, a treća se tiče predstojeće objave prve cjelovite revizije “Agrokorova” stanja zaduženosti.
Dodajmo tu i stalne spekulacije o istragama koje se vode protiv Ivice Todorića, koje su po svojoj prirodi u diskreciji, pa ovakva javna reakcija vlasnika “Agrokora” može biti posljedica njegovog ili policijskog isljeđivanja nekoga iz njegove obitelji, čiji članovi, uzgred budi rečeno, iako negda visokopozicionirani u “Agrokoru”, nisu supotpisali njegovo obraćanje javnosti.
Kada je u pitanju vatrena antivladina retorika u tajkunovu prošlotjednom obraćanju javnosti, bila bi smiješna da nije tragična.
Todorić je zauzeo lažnu pozu biznismena kojeg su “nasanjkali” političari. A čak i vrapci na zagrebačkim Kulmerovim livadama znaju da je vlasnik “Agrokora” za svoj poslovni uspon dužan politici barem toliko koliko je politika njemu dužna za gašenje socijalnih požara u “Belju”, VUPIK-u ili “PIK Vrbovcu”.
Bio je to uzajamni interesni odnos, o kojem ovih dana, primjerice, pišu ruski mediji kada istražuju pozadinu pozamašnih kredita koje su “Sberbanka” i “VTB banka” odobrile Todoriću nakon što su vlasnika “Agrokora” prestale financirati zapadnoeuropske banke. Rusi su procjenjivali da iza Todorića stoji država i da ga nikad neće “pustiti niz vodu”.
Danas znamo da država doista nije pustila “Agrokor” niz vodu, ali jest Todorića, koji je u svojoj prošlotjednoj pisaniji, među ostalim, i začudno kontradiktoran.
Optužujući Vladu za politički intervencionizam, on Banskim dvorima nabija na nos što se nisu ponijeli kao njemačka ili američka državna administracija u svojim krizama koje su, natače Todorić, podržale sve ključne industrije i najveće poduzetnike.
Ni riječi o sunovratu
Zanimljivo je da se na Todorićevu “ciljniku” našla samo hrvatska, ali ne i slovenska vlada koja je učinila isto – počela provoditi “Lex Agrokor” i postavila u “Mercatoru” specijalnog povjerenika Gregora Planteua.
I ne samo to, vlada u Ljubljani traži na tamošnjim sudovima da se “Mercator” potpuno izuzme iz “Agrokora”, ali o tome Todorić ni riječi. Doduše, najavio je da će se ubuduće redovito obraćati javnosti, pa možemo očekivati koju i o situaciji u “Mercatoru” ili u “Konzumu BiH”.
Točno je da prihodi “Agrokora”, primjerice, u dijelu koncerna koji se bavi trgovinom, otkako je tamo uvedena prisilna uprava – padaju. Točno je, što Todorić također apostrofira, i da se kompanija zadužuje kod “lešinarskih” izvora financiranja. No, to je samo posljedica cijelog poslovnog sunovrata kompanije, a što je sve dovelo do toga, vlasnik “Agrokora” mudro zaobilazi.
Nesumnjivo je da o okolnostima pod kojima je “Agrokor” pao u krizu u ovoj zemlji Todorić zna najviše, pa bi za početak bilo korisno za sve da se u budućim obraćanjima javnosti vrati barem malo unatrag, recimo godinu, dvije i pojasni zašto su ga prestale financirati njemačke, austrijske ili talijanske banke.
Jer tu je, osim poslovnih poteza samog vlasnika, izvor svih najnovijih problema “Agrokora” čiji vlasnik, sudeći prema onome što je poručio u petak, smatra da mu se, umjesto odlučne državne intervencije, trebalo dopustiti da samo nastavi po starome. Da se, među ostalim, njegovi dobavljači nastave zaduživati za račun “Agrokora”, pa tko izdrži.
Nekako sumnjamo da ćemo iz budućih Todorićevih istupa saznati nešto novo i značajnije o uzrocima poslovnog brodoloma njegove kompanije, jer je već u prvom istupu duboko zagazio u vode politike, što otvara niz pitanja.
Internetska stranica koju je pokrenuo više izgleda kao web budućeg predsjedničkog kandidata nego kao izlog uspješnog poduzetnika u pravedničkoj borbi protiv trule politike.