Datum objave: 8. veljače 2015. /Piše: Nada Landeka

Da se  u ovršnim postupcima  koji se provode na hrvatskim sudovima  događa i  obilje nezakonitosti to je već odavno svima u Hrvatskoj poznato. Gdje god se vrti materijalni interes o kojem odlučuje strana koja je jača i moćnija, k tome još zaštićena  sudskim imunitetom i doživotnom funkcijom,  neminovno dolazi i do povrede prava. Možda ne u svim ovršnim postupcima, no u velikom broju postupaka nezakonitost se može dokazati.  Takav je slučaj u parničnom i ovršnom predmetu Drage Raspudića.

Ovaj  sudski predmet po mnogo čemu je zanimljiv a možda i jedinstven.

Pokrenut je temeljem parnice zbog smetanja posjeda. Iako Drago Raspudić ni po čemu nije smetao  pokojnu Margitu Kekelj, koja je preminula nekoliko tjedana prije nego li je Drago Raspudić od tvrtke u kojoj je bio zaposlen dobio ključeve stana  i Ugovor kojim je stekao stanarsko pravo  nad predmetnim stanom, kćerka  pokojnice koja nije živjela u predmetnom stanu, nije bila prijavljena na toj adresi i nije bila korisnik stanarskog prava, tužila je Dragu Raspudića da ju je smetao u posjedu.

http://www.hazud.hr/afera-ustavom-zajamceno-pravo-vlasnistvo-mrtvo-je-slovo-na-papiru/

Ova čudna tužba  imala je uvjete za odbijanje u nekoliko jakih argumenata;

1. Tužiteljica nije živjela u spornom stanu pa ju Drago Raspudić nije mogao smetati ni na koji način
2. U stanu su privremeno živjele izbjeglice kojima je ulaz u stan omogućila tvrtka Parket i pokojna Margita Kekelj, a ne tužiteljica
3. Drago Raspudić ključeve stana dobio je od tvrtke u kojoj je bio uposlen, koja je uz prisustvo djelatnika tvrtke osobno promijenila bravu na vratima i ključeve stana  dodijelila Dragi Raspudiću. Bravu na vratima nije mijenjao Drago Raspudić

I sam sud u presudi koju je donio u korist Božice Nušinović, zapravo je  utvrdio da Drago Raspudić nije smetao  Božicu Nušinović,  kćerku pokojnice, u posjedu, već se u presudi obrazlaže da je smetanje posjeda počinilo trgovačko društvo Parket.

Zahvaljujući ovoj čudnoj presudi za smetanje posjeda osobe koja nije nikad bila u posjedu sporne nekretnine, što je kroz dokazni postupak i zapisnički dokazano,  (ne ulazeći u ovom tekstu u analizu  sumnji Drage Raspudića na  krivotvorene  ugovore i krivotvorene uplatnice na kojima se temelji pravo tužiteljice ), vode se sudski i ovršni postupci  zbog kojeg  Drago Raspudić i njegova obitelj već više od dvadeset godina trpe.

Iako je Drago Raspudić uknjiženi vlasnik predmetnog stana kojeg je u cijelosti isplatio, što nesporno njihovo pravo čini jačim od bilo čijeg drugog prava, jer je vlasništvo zajamčeno Ustavom, on i njegova obitelj svakog novog dana bude se sa strepnjom. Hrvatsko pravosuđe uništilo im je prošlost i sadašnjost, a na najboljem je putu da im unište i budućnost koja je  pred njima. Od vlasnika nekretnine koja nije opterećena nikakvim dugom, koji je u zemljišnim knjigama uknjižen sukladno zemljišno knjižnim pravilima, Drago Raspudić i njegova obitelj možda već sutra mogu postati beskućnici.

Naime, Božica Nušinović za koju je dokazano da nije platila predmetni stan, kao i da nije bila upisana kao član kućanstva nositelja stanarskog prava u  spornom stanu,  pokrenula je  ovršni postupak kojim traži iseljenje Drage Raspudića iz njegovog stana i predaju istog u njezin posjed.

Ne ulazeći u posebne analize presude koju je donio Općinski sud u Zagrebu, a Županijski sud potvrdio, komentirati ćemo samo ovršni postupak koji je u tijeku.

“Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) ovršna je ako je postala pravomoćna, osim ako je u ovršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja ovršenika s njegovom obvezom.” Prijedlog za ovrhu mora se temeljiti  na pravomoćnoj i ovršnoj  ispravi – propisuje zakon.

Ovršni postupak nad imovinom Drage Raspudića  provodi se nezakonito jer  sudska odluka temeljem koje se traži ovrha – zbog propuštanja zakonom propisanog roka nema svojstvo ovršnosti  (čl. 444. ZPP-a u svezi čl. 22. st. 2. OZ-a;)

Člankom 32. st. 2.  Ovršnog zakona propisano je; “Potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti, ukinuti će rješenjem sud, odnosno tijelo koje je izdalo, na Prijedlog, ili po službenoj dužnosti.”

Ovrha koja se pokreće temeljem pravomoćne presude za smetanje posjeda sukladno zakonu  ima posebno propisane uvjete. Ista se mora podnijeti u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude, u suprotnom će ista biti odbijena zbog propuštanja zakonom propisanog roka.

Ovrhovoditeljica je u svojem Prijedlogu za ovrhu navela da istu podnosi  temeljem Pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Zagrebu br. Pp-716/95 od 03. lipnja 2008., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-99/09 od 26. lipnja 2011. godine.

Prijedlog za ovrhu radi predaje u posjed nekretnine u vlasništvu ovršenika, a radi navodnog smetanja posjeda počinjenog 1992 godine,  podnešen je radi smetanja posjeda,  detaljno opisano u citiranoj presudi broj Pp-716/95. U citiranoj presudi ostavljen je rok u kojem je ovršenik imao ispuniti obvezu. Rok za ispunjenje obveze  je osam dana od dana kada je ovršenik zaprimio presudu na kojoj se temelji ovrha.

Ovrhovoditelj je Prijedlog za ovrhu predao dana 07.10.2011. godine. U evidenciji e-predmet navedeno je da je presuda Pp-716/95 od 03. lipnja 2008. godine postala pravomoćna s danom 03.11.2011. godine, pa je temeljem javno dostupnih podataka evidentno da isprava na kojoj se temelji ovaj ovršni  postupak nije u trenutku donošenja Rješenja o ovrsi bila ni pravomoćna ni ovršna.

Temeljem odredbi Ovršnog zakona Naslovni sud nije mogao na zakonit način  donijeti Rješenje o ovrsi broj Ovr 2835/2011 godine s obzirom na činjenicu da se Ovršni prijedlog ne temelji na pravomoćnim sudskim odlukama odnosno Prijedlog za ovrhu se ne temelji na pravomoćnim i ovršnim sudskim odlukama jer je podnešen  prije pravomoćnosti odluke br. Pp-716/95 od 3. lipnja 2008. godine.

Navedeno prvostupanjsko rješenje doneseno je u ovršnom postupku radi namirenja nenovčane tražbine ovrhovoditelja – uspostavom ranijeg posjedovnog stanja na stanu ovršenika,  a podnositelju ovog  Prijedloga naloženo je da preda ovrhovoditelju   u posjed navedeni stan (koji je njegovo vlasništvo, uknjiženo u zemljišne knjige, slobodan od osoba i stvari, da na ulazna vrata stana postavi ranije postojeću bravu ili preda ključeve nove brave, te da se ubuduće kloni svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda ovrhovoditelja na tom stanu?????

– “Ovrhovoditelj je  ovaj  ovršni prijedlog podnio izvan roka propisanog odredbom članka 444. Zakona o parničnom postupku.”

Člankom 19. stavkom 1. Ovršnog zakona propisano je da se u postupku ovrhe i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, ako Ovršnim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Člankom 444 ZPP-a određeno je; tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka kojim je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

Rok za podnošenje Prijedloga za ovrhu nije niti počeo teći, a ovršenik nije niti zaprimio sporno rješenje drugostupanjskog suda, dakle presuda ni u kom slučaju nije bila pravomoćna ni ovršna u trenutku podnošenja Prijedloga za ovrhu. 

Rješenje kojim je određen rok za izvršenje radnje potvrđeno je Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-99/09 od 26. lipnja 2011 godine i postalo pravomoćno dana 03.11.2011. godine, dakle nešto manje od trideset dana nakon podnošenja Prijedloga za ovrhu, koji je podnešen dana 07.10.2011. godine  čime su u potpunosti povrijeđene odredbe Ovršnog zakona, jer se ovršni prijedlog temelji na ispravi koja nije bila ni pravomoćna ni ovršna u trenutku podnošenja prijedloga, i povredom odredbi čl. 444. ZPP-a, naročito uzevši u obzir činjenicu da je ovrhovoditelj sebi uzeo prava koja mu Zakonom ne pripadaju preuranivši s ovrhom, što je Zakonom nedopustivo.

S obzirom na preuranjen Prijedlog za ovrhu, prekršena je odredba iz čl. 444 ZPP-a kojim su jasno propisani rokovi za podnošenje Prijedloga za ovrhu u postupcima za smetanje posjeda.

Osim opisanih povreda, Ovrhovoditelj nije ni sukladno odredbama, stupanjem na snagu novog Ovršnog zakona podnio Prijedlog za nastavak ovršnog postupka sukladno odredbama čl. 369 OZ-a, a što je bio dužan učiniti, pa temeljem svega opisanog, Prijedlog za ovrhu je valjalo odbiti, sukladno zakonu, a Rješenje o ovrsi ukinuti.

Unatoč svim argumentima na zakonu utemeljenim, ovršni postupak traje i dalje, a Drago Raspudić i njegova obitelj  već 24 godina bude se sa strepnjom, kakvu odluku novog dana može donijeti nadležni sud, i hoće li ih ispred njihovog stana probuditi postrojbe interventne policije koja je spremna za njihovo iseljenje.