Zdrav kao dren i čist k’o suza (napokon oslobođen izmišljene dijagnoze da boluje od paranoidne šizofrenije i da je opasan za okolinu), Marko Francišković nedavno se, nakon devet mjeseci političkog zatvoreništva, vratio na slobodu.

I premda ima itekako mnogo razloga biti ljut na one koji su ga nepravedno zatočili i mjesecima trovali lijekovima od kojih čovjek ‘postaje biljka’, ne pokazuje ni mrvicu ogorčenja te u medijskim istpupima nastupa mirno, samouvjereno i dobrohotno.

– Nastavit ću baviti se politikom, ali prvenstveno kroz pisanje knjiga. Pet bilježnica ispisao sam u zatvorskoj bolnici i psihijatriji, a sve to treba pretočiti u knjige. Pisat ću o ekonomiji, geopolitici te drugim temama. Dovršit ću i zatvorski dnevnik. Aktivizam sada stavljam na drugo mjesto. Zovu me ovih dana na sve strane, no ne stignem svugdje, a treba mi i odmor da se regeneriram. O lažnoj dijagnozi koju su mi pripisali i zbog koje sam devet mjeseci proveo zaključan u zatvorskoj bolnici i na psihijatriji u Popovači, trebate pitati doktoricu Biško koja mi je tu dijagnozu pripisala, te druge osobe koje su u tome sudjelovale – mirno novinaru portala HAZUD-a govori Francišković, svega nekoliko dana nakon povratka na slobodu.

No, to što nikoga ne proziva i ne upire prstom, ne znači da treba zaboraviti tko mu je i zbog čega prišio lažnu dijagnozu, tko ga je utamničio, trovao i na najgori mogući monstruozni način pokušao fizički i psihički slomiti.

– Cijela Vlada bi trebala pasti zbog ovog skandala! Čovjeku su prišili lažnu dijagnozu paranoidne šizofrenije samo zbog političkog stava koji se razlikuje od stava ljudi na vlasti. I nije točno da Milanović nije znao što se događa. On je šef Ranku Ostojiću, ministru zbog kojega su Marka uhitili i zatvorili. Bila je to demonstracija sile i jednoumlja, onako kako se radilo za vrijeme njihovih očeva i djedova. I nije problem samo u doktorici Anici Biško, koja je dala lažnu dijagnozu i koja bi trebala odmah ostati bez licence i biti najurena iz zdravstva. Problem je i u njezinoj šefici te u podređenoj dr. Musić, koja je Marku otvoreno rekla da je lud – ističe, pak, dr. Natko Kovačević, Franciškovićev prijatelj i predsjednik udruge Pravednik, koji je cijelo vrijeme Markova sužinstva bio u kontaktu s ono malo novinara koji su htjeli, odnosno smjeli, objavljivati vijesti o staljinističkom progonu nedužna i zdrava čovjeka.

– Stalno ponavljam da su Milanović, Ostojić i ekipa u stvari samo pijuni, dok je glavna kuhinja u Londonu. Engleska masonerija vlada ovim prostorom, pa zato na Markovu trgu rade što hoće: ne drže se zakona već političkog diktata koji je iznad zakona. Pljačkaju i maltretiraju ljude jer znaju da su zaštićeni od svojih gazda – podvlači dr. Kovačević, te dodaje da je osim pojedinih medija koji su pisali o trpanju zdravih ljudi u ludnicu, Fanciškoviću puno pomogla i Sanja Sarnavka iz udruge B.a.b.e..

– Strašno je i užasno to što su mu učinili. U normalnoj zemlji to se ne bi smjelo dogoditi. Nadam se da će gospodin Francišković ustrajati u sudskom sporenju i tražiti veliku odštetu. Pokazao je ogromnu psihičku snagu, snagu koja graniči s nevjerojatnim. Malo tko bi izdržao to što je on prošao. Bila sam kod njega u Popovači i u Vrapču. Bio je oduševljen bolnicom u Popovači, iako je bio zaključan i imao rešetke na prozorima. No, u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj mu je bilo prestrašno. Tamo je gore nego u zatvoru. Pitam se zašto pučka pravobraniteljica nije ništa poduzela, zašto nije išla u Svetošimunsku. O svemu što je Marko Francišković prošao u zadnjih devet mjeseci, bit će govora i 12. svibnja na Okruglom stolu o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, u Kući ljudskih prava u Zagrebu. I Marko će na tom skupu govoriti o svojim iskustvima – najavljuje Sanja Sarnavka.

Ističe potom da Franciškovićev slučaj nije usamljen, već da se prošle godine dogodilo više sličnih skandala. Široj javnosti najpoznatiji su slučajevi prisilnog zatvaranja na psihijatriju supruge osječkog suca Kvesića, potom slučaj pukovnika Hrvatske vojske, Branka Kakarića, koji je posve zdrav prisilno zadržan u Vrapču nakon što je u više navrata izjavio da ministra Ranka Ostojića drži odgovornim za sprečavanje procesuiranja kriminala u humanitarnom razminiranju, te za prijetnje njemu i njegovoj obitelji. Treći najpoznatiji slučaj je Marko Francišković, koji je također priveden i zatvoren nakon što se preko facebooka verbalno prepucavao s ministrom Rankom Ostojićem.

– Očito je da ovakvih zlouporaba ima daleko više nego što nam je poznato. Svaki tjedan javljaju mi se ljudi s novim primjerima i novim tragičnim sudbinama. U normalnoj zemlji netko bi zbog tako strašnih stvari morao odgovarati. No, u Hrvatskoj… Kuća ljudskih prava će, ako Marko pristane, s ovime ići sve do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu. Jer u njegovom slučaju kršenje ljudskih prava je evidentno. Očito je, osim toga, da je u sustavu medicinskih vještaka u Hrvatskoj jako puno korupcije i nekompetentnosti. Dr. Anica Biško je prva krivo procijenila da je riječ o paranoidnoj shizofreniji, no sudski je vještak nakon samo dva pitanja upućena Marku donio odluku da je njezina dijagnoza točna. Slijedeća u nizu problematičnih odluka je odluka suca Marka Benčića koji je odlučio Marka zatvoriti. Taj sudac i ranije je donosio problematične odluke, pa je tako tražio i vještačenje splitskog aktiviste i borca za ljudska prava Tončija Majića. Isti taj sudac i meni je prijetio, no žalosno je da Udruga sudaca nikada nije osudila takve postupke. Baš naprotiv, oni ga još i štite – upozorava Sarnavka.

Podsjeća potom da u cijelom skandalu oko zatvaranja zdravog čovjeka u umobolnicu postoji i velika odgovornost ministra Ranka Ostojića. Premda zatvorska bolnica ne spada u njegov djelokrug odgovornosti (već ministra Orsata Miljenića), Ostojić je odgovoran zbog sramotne komunikacije s Franciškovićem, smatra Sarnavka.

– Njegove skandalozne i vulgarne izjave na facebooku kasnije su htjeli sakriti i izbrisati, ali smo ih ipak uspjeli sačuvati. Vidjeli ste kakav mu je riječnik. Ni ja se ne slažem s nekim stavovima Marka Franciškovića, no ne možemo one s kojima se ne slažemo zaključavati na psihijatriju. To je nepojmljivo! Takvo što moguće je samo u ludoj zemlji poput ove. I možete misliti koliko je ovakvih slučajeva ostalo neotkriveno, koliki su ljudi nevini završili u umobolnici. Jer da gospođa Kvesić nije imala sestru koja se borila za nju, i danas bi bila negdje zatvorena. No, ne bi bila jaka kao Marko. Osobe koje nemaju obitelji, u sličnim slučajevima su po svoj prilici osuđene na dugotrajno truljenje na raznim psihijatrijama. Marko je imao sljedbenike, pojedine medije iza sebe, a mnogi nemaju takvu podršku. Zato se pitam: koliko je ljudi u tišini nepravedno zatvoreno i trovano lijekovima koji im ne trebaju?  To možemo samo pretpostaviti. Zbog svega sam sve skeptičnija i sve više sumnjam u preporuke psihijatara – kaže aktivistica B.a.b.a., pa potom priznaje da sve teže podnosi svakodnevno bombardiranje tužnim i ružnim informacijama, novim nepravdama i skandalima u koje su nerijetko upetljani mnogi visoki dužnosnici, suci, psihijatri, vještaci… i ostali ‘uglednici’

– Kad’ odem u mirovinu, morat ću izbaciti televizor, prestati čitati novine i portale jer svaki dan čujem za novi užas. Nemam više želudac za to – zaključuje Sarnavka.

Što, pak, o cijelom skandalu s lažnom dijagnozom, zatvaranjem zdravog čovjeka u ludnicu, te trovanjem opasnim ‘lijekovima’ kaže liječnica najodgovornija za sve što se dogodilo Franciškoviću?

– Ne bih davala nikakav komentar – mirno je potpisniku ovih redaka kazala dr. Anica Biško, psihijatrica zatvorske bolnice u Svetošimunskoj.
A na dodatno pitanje: ‘Smatra li se odgovornom zbog ovog skandala te hoće li zbog svega izgubiti liječničku licencu?- dr. Biško je povišenim tonom dodala:

– Nemojte biti naporni! Budite pristojni – te poklopila slušalicu.

Damir Kramarić