Naravno da se čovjek osjeća ponosno kad vidi da njegova Vlada šalje stotine tisuća eura pomoći susjednim državama koje je pogodila poplava. Problem je što je poplava pogodila i zemlju u kojoj ta Vlada zasjeda, jer je to ista Vlada koja dijeli pomoć susjedima i u istom dahu dodaje da se od građana Hrvatske očekuje da ne prestaju sa donacijama jer da će potreba za njima trajati još mjesecima. Slanje stotinu tisuća eura Srbiji nije njima nikakva odlučujuća pomoć, to je čisti politički čin i manifestiranje čvrste regionalne politike i u dobru i u zlu. Samo to i ništa drugo i zato iritira! To je zapravo manipulacija najniže vrste! Jer, ako šaljemo pomoć da bi se pomoglo sirotinji imamo je sada nažalost i ovdje dovoljno, jer tisuće ljudi očekuje da im država izgradi nove kuće premda Željko Uhlir nedvosmisleno na trećem Dnevniku govori o tome da će se posve nove kuće graditi, ali samo iznimno. Dakle, mi šaljemo pomoć, a i sami je trebamo! Ali, kad se radi o Srbiji otkidamo i od usta! Novce za ovu regionalnu pomoć osigurala je Vesna Pusić iz fonda kojeg ima njeno ministarstvo i tobože se ta sredstva i ne mogu drugačije koristiti. Da, do novog rebalansa proračuna kad je bilo moguće taj novac prebaciti gdje je najnužniji zar ne? Ja uistinu mislim da svakom susjedu u ovakvoj muci treba pomoći, ali postoje susjedi sa kojima ste više i oni sa kojima ste manje srdačni zar ne? I kad se jedna nesreća pokušava koristiti za stare nostalgične politike onda čovjeka to iritira preko svake mjere! Evo, zašto u ovoj muci nema nikakvog prostora za bilo kakav sentiment!
Mi od tih naših susjeda i njihove Vlade već godinama tražimo popis minskih polja i ne žele nam ih dati. Tražimo istinu o nestalima i ne žele je otkriti. Tražimo povratak otete zemlje i ne žele je vratiti! Kako se možemo praviti da je po BIH već stradalo nekoliko ljudi jer su poplave podigle i mine iz minskih polja koja su zasula BIH i Hrvatsku? Od kuda mine po BiH i Hrvatskoj? Smije li se reći da ih je uvjetovala srpska agresija i luđačko ponašanje našeg srdačnog susjeda sa kojim danas pišemo zajedničke pjesmice o tome da nas Sava i Dunav opet povezuju! U BiH je nastao opći kaos i pokazalo se kao i više puta do sada da centralna vlast uopće ne funkcionira. Da Hrvatska nije pomogla Posavini potopila bi je poplava dok bi Bakir Izetbegović podignuo obrvu! A zašto BiH ne funkcionira? Zato jer je Srbija zaposjela 50 posto BIH i uporno ne dopušta bilo kakve dogovore koji bi omogućili da tamo država kao centralna vlast funkcionira. Da i to prešutimo dok pišemo pjesmice o bratstvu i jedinstvu kojeg donose poplave? Ankete koje se rade po izbjegličkim centrima u Hrvatskoj gdje su smješteni nesretnici sa istoka Hrvatske govore da više nemaju snage, da su prije 20 godina nekako sagradili i dogradili u ratu srušenu kuću, ali da su sada ponovo ostali bez igdje ičega i da će ih dobar dio napustiti zemlju.
Zašto su i tko im je prije 20 godina poravnao haubicama sela, poklao sve što nije pobjeglo i do danas zavio u crno desetke i desetke slavonskih sela čiji mještani više snage nemaju? Agresija iste one države koja do danas odbija i ljudski se ispričati i platiti ratnu odštetu! I vratiti vukovarske ade! Ima li kakva pjesmica o tom povijesnom sarkazmu? Pa hrvatskom HEP-u koji je gradio termocentrale i po Srbiji i po BIH i s tog naslova ima jedan dio vlasništva u tim centralama od Đerdapa nadalje, država Srbija duguje struje u visini trogodišnje potrošnje ukupne električne energije cijele Hrvatske! I ne da nam ne vraćaju tu struju, negoli i kad kupujemo od njih struju, prodaju nam je po tržišnim cijenama! Može li se u trenutku kad im šaljemo stotine tisuća eura neka pjesmica sklepati i na tu temu? Dok Crna Gora problematizira čija je polovica Prevlake hrvatski presjednik u Americi lobira da ih se što prije primi u NATO! Puhne li kakva jača bura na crnogorskom primorju što ne bi i tamo poslali kakvih stotinu tisuća eura? Prevlaka, vukovarske ade, vrh Klek i prateći školjevi, što će nam to sve! Jer mi ionako ne živimo u hrvatskoj državi nego u regionalnoj konfederaciji!
Dok država ovrhe šalje na račune hrvatske nacionalne i sveučilišne biblioteke, u isto vrijeme podiže iznos sponzoriranja privatnog kazališta Rade Šerbeđije, čovjeka čiju imovinu upućeni procjenjuju na par desetaka milijuna dolara. U Hrvatskoj je živio gospodin Miletić koji je svaki mjesec dio svoje mirovine odvajao za cestu Zagreb-Soplit i Rade Šerbeđija koji unatoč basnoslovnom bogatstvu za naše prilike ne propušta prigodu da izcijedi hrvatsku državu za njegovo privatno kazalište i najduži godišnji odmor koji netko u ovoj zemlji provodi na Brijunima. Ja sam sretan da ova država ima razumijevanja i novca i za ovog neslužbenog ministra kulture i pritajenog glavnog kadrovika hrvatske kazališne scene, ali ako netko u tom društvu ima savjesti jednom bi morao reći na glas: Šerbeđiji se povećavaju dotacije tako da se svim drugim kazalištima smanjuju! Vidjeti ćete ovo ljeto njegovu snagu kroz medijski tretman, jer tko ne dolazi na Brijune taj u medijima ne postoji zar ne gospodine Ljuština? A bogami ga neće dopasti na jesen niti kakva ozbiljnija rola! Najprije inicijacija na Brijunima, pa onda možete dalje dragi moji glumci i glumice! Dakle, lijepo je da država nađe novca i za Radu Šerbeđiju, prononsiranog ljevičara pozera, ali kako vidimo nema novca i za Radu i za niz drugih kazališta u zemlji. Jer, ove godine su sva kazališta dobila manje novaca, a samo je kazalište Rade Šerbeđije dobilo više novca! Je li moguće da su svi tako dramatično nekvalitetniji od Ulsyisa? Može li ministrica kulture koja potpisuje ovu segregaciju objasniti svoju odluku i taj aparthejd? Može li naš veliki ljevičar, zagovornik opće svjetske pravde pogledati sutra u oči ravnateljima svih drugih kazališta koji nisu dobili veće dotacije jer je samo njemu povećan iznos sponzorstva? Rade Šerbeđija i njegovo kazalište naprijed, ostali marš van! Može li hrvatski audiovizualni centar objasniti po čemu je dokumentarni film o Arsenu Dediću morala sa hrvatskim novcem snimati srbijanska snimateljska ekipa što sugerira da u Hrvatskoj ne postoji talentirani redatelj koji bi bili kadra snimiti dobar dokumentarac o Arsenu Dediću?
U BIH je film hrvatskim novcem snimala Jasmila Žbanić i popljuvala i Vladu i Hrvatsku i premjera za one mini bošnjačke revolucije. U Srbiji je film o Arsenu Dediću sniman primarno novcem HAVC-a i sredstvima grada Zagreba. Šerbeđiji će glavni hit ovo ljeto biti beogradsko gostovanje jednog kazališta i jedne predstave koja se već sada medijski tretira kao spektakl. Je li nekad neki Hrvat od samostalnosti do danas snimio kakav film srbijanskim novcem? Je li kada kakav Hrvat snimio film novcem iz Sarajeva? Je li Rade Šerbeđija na Brijunima ikada promovirao neku vrijednost koja izmiče regionalnim kriterijima? Hoću reći da postoji jasna regionalna politika bez obzira radilo se o kulturnoj politici, poplavama ili športu, da nas ta regionalna politika guši i da nas objektivno vraća tamo odakle smo otišli. Ako krenu poplave pomažemo Srbiji gotovo kao samom sebi. Ako snimamo filmove, dajte što više koprodukcija sa Srbijom, ako razgovaramo o nogometu, dajte nam jugo ligu i tako do besvijesti! Tome jednom treba reći dosta i valja prokazivati svako takvo nasilje i perfidnu političku manipulaciju radilo se o velikom Radi ili tragičnim poplavama. Jer,oni baš sve koriste u političke svrhe!
Srbiju i BIH poplave su zadeseli gore negoli Hrvatsku. Ok. Pomozimo im. Ali sutra kad se voda povuče molimo kao i prije poplave da nam barem sada donesu mape posijanih mina po Hrvatskoj. Susjed susjedu bi to napravio. Pogotovo dobar susjed dobrom susjedu. Možda da se i tu neka pjesmica ispiše. Sarajevo je u krizi, gospodarstvo ne radi, poplave su ih još unazadile. Nama je malo bolje i možemo im pomoći. Ok. Ali, možete li u Federaciji BIH kad se poplava povuče dopustiti da hrvatska djeca uče po hrvatskim udžbenicima, da imaju svoju radio postaju, svoj tv program i da im prilagodite zakone da kad se glasa za čelnika države brojčani Bošnjaci ne preglasavaju manjiinske Hrvate? Jer i to spada u dobrosusjedske odnose zar ne? Ili ne? Teško vam je, pomoći ćemo, kakvi bi bili ljudi da ne pomognemo,ali imate li političkog poštenja da svojim sugrađanima druge nacionalnosti i vjere dopustite ravnopravan život?
Hoću reći da je i ova katastrofa pokazala da ljudska i humanitarna dimenzija nije zakazala, da smo priskočili u pomoć kad je bilo grozno, ali da to sve skupa ne znači da je vrijeme za idilične pjesmice o bratstvu i jedinstvu i da poplava donosi i zaborav za ratnu agresiju, ratnu agresiju koja je bila stotinu puta gora i teža i odnjela zastrašujući broj žrtava.Agresija nakon koje nije došlo do srpske katarze, agresija nakon koje nije plaćena je ratna odšteta, dakle agresija koja trajno ostavlja posljedice i za budućnost. Lako je Francuzima i Nijemcima graditi Uniju, kad je Njemačka doživjela kompletnu katarzu, platila do zadnje marke odštetu i što je najvažnije, pokazala da je trajno odustala od Hitlerovih planova. Sve ono što Srbija nije pokazala niti dala, ni Hrvatskoj ni BIH! Nema poplave u kojoj se to može zaboraviti! A čovjek se pogotovo toga sjeti kad mu skoči tlak dok gleda kako se poplava koristi za političke manipulacije najniže vrste!